Zanimljivo pitanje. Još zanimljivijeg odgovora. Ili više njih. Valja nam se početi baviti tom temom iz naslova. Znamo da je Slovenija bila krajnji zapad bivše Jugoslavije. Zapadna balkanska oblast koja je kontaktna zona sa Europom. Sa Zapadom. Perjanica dezintegracije bivše SFRJ te sužavanja političkog Balkana. S vremenom je povukla i Hrvatsku kojoj je dosta dugo trebalo da se probudi iz toga balkanskog drijemeža. Slovenija je Hrvatskoj
Slovenija nije Balkan, Hrvatska “jest”
Valja nam se prisjetiti da je jedan od temeljnih uvjeta pristupa Hrvatske u punopravno članstvo u EU taj da se Hrvatska definitivno ‘oprosti’ od Balkana. No, vrlo brzo nakon pristupa Hrvatske u EU počeo je ‘povratak’ na prijašnje tvorničke postavke od prije devedesetih godina prošlog stoljeća. Sa susjednom deželom je obratno. Primjerice, u Sloveniji ima kudikamo više Srba nego u Hrvatskoj isto kao što je i s Bošnjacima, Albancima (Kosovarima). Ali unatoč tome, nema ni približno prisutnosti ‘balkanskog’ ozračja kao u susjednoj Hrvatskoj. Prema najnovijem istraživanju u deželi ima oko 45% jugonostalgičara dok ih je u Hrvatskoj 23%. Ali u medijskom omotaču u Hrvatskoj sve vrvi Balkanom ali u deželi nemjerljivo manje. U današnjoj Sloveniji gostovanja balkanskih umjetnika i glazbenih sastava te solo-izvođača su puno rjeđa dok u Hrvatskoj oni se smjenjuju slično radnicima nekoga poduzeća prilikom preuzimanja smjene. Zašto? Pa ako puno više potencijalnih ljubitelja balkanske kulture, glazbe, izričaja i uljudbe ima u Sloveniji nego u Hrvatskoj, čemu onda poplave “rijeka kulture” sa Balkana u Hrvatskoj a u zapadnijoj joj deželi ‘suša’ kako to da nije obrnuto? Čemu dijeljenje besplatnih karata balkanskoj dijaspori i onima sa Balkana s velikim autobusima koji ih dovode na te koncerte u Hrvatskoj a što nije slučaj s Slovenijom? Zašto ministarstvo kulture u današnjoj Sloveniji ne financira niti udruženja naroda iz ostatka bivše Jugoslavije koji čak i imaju državljanstvo Slovenije dok u Hrvatskoj isto ministarstvo obilato financira čak i filmove koji nemaju veze s Hrvatskom poput četvorice srbijanskih pustolova s ‘yugom 45’ po SAD-u. Yugo ‘California’. U cijeloj Sloveniji imaju samo dva hrvatska kulturna centra koje je isfinancirala Hrvatska a ne službena Ljubljana. Ali čemu onda 40 “srpskih” kulturnih centara u Hrvatskoj čiju opet izgradnju financira Hrvatska? O čemu se tu zapravo radi? Očito se radi o specijalnom ratu protiv Hrvatske dok sa Slovenijom to nije slučaj. Isti ti koji su gurali Hrvatsku u EU sada zovu glazbene sastave i izvođače u hrvatske gradove istodobno se oglušujući na prigovore hrvatskih branitelja iz vremena Domovinsko-oslobodilačkog Rata i (pro)hrvatskih udruga. Najsvježiji slučaj je gradonačelnik Pule Peđa Grbin koji zove ‘Bajagu’ na doček nove godine 2027. a na zahtjev hrvatskih branitelja i javnosti u vlastitom gradu da pozove neki hrvatski sastav odgovara poznatom komunističkom ispraznicom ‘nećemo sada prebrojavati krvna zrnca’. Sramotno! Sada Vendi (“ženski Šešelj”) treba gostovati u Zagrebu što Tomašević i Možemo joj i njoj sličnima prostiru ‘crveni tepih’ ali im smeta pjevanje Thompsona na dočeku hrvatskih rukometaša. A jedan gradonačelnik Ljubljane, gosp. Janković po ocu Srbijanac je zbog nezadovoljstva brojnih Ljubljančana zabranio ‘balkanskim trubačima’ sviranje u vrijeme božićno-nivogodišnjih blagdana ulicama vlastitoga grada. Kako to objasniti? Jednostavno, spoj specijalnog rata službenog Beograda i autošovinizma domaćih jugonostalgičara uz asistenciju “predstavnika” ‘srpske’ manjine. Stoga, masovno izlazimo na sve izbore uskraćujući glasove strankama ljevice u Hrvatskoj pevenstveno. I HDZ-u. Davanje povjerenja izrazito (pro)hrvatskim političkim strankama, pojedincima i listama. Uz svaki oblik (pro)hrvatskih aktivista diljem Hrvatske i Herceg-Bosne ali i ostatka BiH i ostalih hrvatskih povijesnih zemalja poput istočnog Srijema, Boke kotorske, Bele krajine, Trsta, Baje i dr. Svakako! I u Bruxellesu! U SAD-u i diljem svijeta, naravno! Uz rad do realizacije priznanja Hrvata u današnjoj Sloveniji, Republici Kosovo te Sjevernoj Makedoniji u najmanju ruku nacionalnom manjinom ili zajednicom poput tamošnjih ostalih nacionalnih manjina ili zajednica s uvrštavanjem Hrvata u ustave tih zemalja. Jačanje jedinstva hrvatskoga naroda (nacije), međusobnog potpomaganja i maksimalnoga bojkota “rijeka” balkanske (ne)kulture. Kao i medija u Hrvatskoj koji su u vlasništvu srbijanskog kapitala ili mu služe. Uz jasnu emotivnu distancu spram kako Ne-Hrvata Balkanaca tako i Hrvata ‘balkanpatofila’. Upravo na taj način su se i današnji Slovenci u obje Jugoslavije oduprli vlastitoj balkanizaciji. Jer da su oni dali se hvatati u raznorazna ‘žikina, užička i kozaračka’ kola davno bi im imena nestalo. Stoga, oponašajmo njihov primjer. Vodeći brigu o hrvatskom narodu u Vojvodini kao i službena Budimpešta o Mađarima u istoj toj Vojvodini. Hrvatski narod u BiH s naglaskom na većinski hrvatsku Herceg-Bosnu također čuvati od ugroze balkanizacije sve više im pružajući kako vlastite im opće hrvatske kulturne sadržaje tako i one u širem smislu srednjeeuropske i mediteranske. Isto se odnosi i glede Hrvata u ostalim hrvatskim povijesnim i etničkim zemljama te dijaspori. Stoga, pamet u glavu o Hrvati dragi i čuvajmo se nevolja idući svijetlom stranom nacionalnoga bivstvovanja!
Josip Žgela
Leave a Comment