Vjerojatno poput mene i vi razmišljate kakvi ljudi u strankama “HDZSDP” već tridesetak godina vode ovu državu. Tko su i čiji poslušnici ti svi Šeksovi, Krpine, Račani, Čačići i danas Milanović i Plenković.
Nema starijeg Hrvata kojem nisu u sjećanju dani priznanja Države, rata, potom pobjede i normalizacije života. Danas se, za gospodarstvo u permanentno teškom stanju pitamo nije li Hrvatska mogla krenuti boljim putem.
Pogađate – naravno da nije, kada nas budno oko svjetske masonske oligarhije nikada nije pustilo niti trena iz ovog “Balkanskog logora,” postavljenog još prije stotine godina. Ali ta anglo-masonerija, znamo nikada ne bi mogla vladati nad nama da joj stoljećima svesrdno ne pomaže domaći „izdajnički orkestar“ – danas na čelu sa vladajućim političarima, a nekada sa regimentom brojnih uglednih plemića i pridružene im bratije.
Usput bi pojedinci, gradovi, a i regije kod ovih potonjih mogli malo dublje istražiti plemićke pretke, kako se ne bi busali plemićkim rodom, kočopereći se plemićkim obiteljskim grbovima, a da možda ni ne znaju kakvu su rabotu ti preci odradili za ine osvajače na ovim prostorima. Toliko o novovjekom pomodarstvu u Hrvata.
Pitate li se možda kako to da Hrvatska, koja je imala pobjedničku vojsku, (unatoč suprotnim projekcijama masonerije) nije do dana današnjega snimila niti jedan dugometražni film o nekoj svojoj pobjedi u Obrambenom domovinskom ratu. Možda nemamo love, glumaca, snimatelja, montažera, ili tu mantru netko upravlja? Znamo da se to masonskoj anglo-bratiji ne dopada, jer heroji smiju biti samo smotani Tom Hanks, John Wayne i dosadni Clint Eastwood te ostala klapa, potom Ameri, Englezići i poneki romanski osvajači.
Sjetio sam se odvratnog filma o fašističkoj talijanskoj okupaciji Grčke u filmu “Mandolina kapetana Corellija.” U tom filmu glumi, meni ne baš puno uvjerljivi Nicolas Cage i naravno Penelope Crus, pa se pitam kako bi bilo kada bi ja snimio jednu priču o, “Tamburici satnika Horvata i dao glavnu ulogu Krešimiru Bati Mikiću?” Odmah bi se uzbunili trio slugu masonskih J.M.K. (Jakovina, Markovina i Klasić, a zacendrao bi i CK dežurnih „Antifa,“ proglašavajući me Ustašoidom. Dakle okupator Corelli smije nesmetano tamburati po okupatorskoj i fašističkoj mandolini, ali Domoljub i satnik Horvat to u filmu ne bi imao pravo.
Dakle, nama je to na neki način onemogućeno i pored toga što smo pobjednici u insceniranom ratu. Ali zato su vrli Hrvatski redatelji na čelu s V. Brešanom, Hribarom i zločestim Matanićem snimili nekoliko filmuljaka od kojih bi izdvojio Brešanove „Svjedoke.“ Tako nam je taj domoljub Brešan u navedeni film ubacio scenu u kojoj pod mantrom „Divide et impera“ prikazuje hrvatskog vojnika koji mokri po dvojici zarobljenih srpskih, što je vrhunska scena ovog jadnog redatelja i sluge masonskog.
Snimi se 2014. onaj “Broj 55.” i govore nam da je to do sada najbolji hrvatski ratni film, a Hrvati su tu bili poraženi i izginuli. Naravno da “Generala” nisam gledao i ne ubrajam ga u navedeno, jer kategorički tvrdim da je trebalo umjesto “Generala,” snimiti film o “Oluji,” taman se zvao Bura ili Tramontana.
Ovako me film o čovjeku koji je nakon slobode pristupio “Družbi hrvatskog zmaja,” ne zanima a i ne mogu razumjeti da je ta osoba glede javnoga života utonuo na dubinu, otprilike svojih gojenih tuna.
Mislim kako se ispunilo vrijeme da se brojni branitelji odreknu jedne dnevne “Žuje,” i umoče neku kunu u zajednički fond te snime dokumentarac razgovarajući sa svim ministrima kulture (HAVC provenijencije) do danas i opletu ih kako im spada. Naravno da taj dokumentarac o navedenoj bratiji ne bi bio po volji političkom establišmentu, ali baš ga zato i treba snimiti.
I na kraju ću spomenuti film koji bi snimio vlastitim novcem, a radi se o franjevcu Sv. Ivanu Kapistranu, koji je godine 1456. vodio vojsku te oslobodio Beograd od turske opsade, izvojevajući briljantnu pobjedu protiv vojske Osmanskog carstva.
Kada bi ja snimio taj film, distribuciju i prikazivanje bi zasigurno preuzela ugledna kuća „Mileva production,“ u vlasništvu trećerazredne masonerije iz predgrađa Hollywooda, te ga danonoćno prikazivala diljem Hrvatske i svijeta, dajući prednost probranijoj publici boljih kino dvorana uokolo Amazone i Serengetija.
Smiljan Strihić
Leave a Comment