Ima li Hrvatska svoj “Trianon”?

Zanimljivo pitanje, zar ne? Jest, složiti ćemo se. Zanimljivo pitanje još zanimljivijeg odgovora. Poznato nam je da je nekakvo tijelo Mađarske Republike tamo negdje 2019. ili 2020. izdalo kartu odn. promičbeni materijal s prikazom bivšeg Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva koje neki pogrješno nazivaju Kraljevinom Ugarskom koja nije isto što i pojam Mađarska koju sa svih strana svijeta kida pet ruku. Tih pet ruku uzima svaki svoj dio spomenutog Kraljevstva unutar Austro-Ugarske Monarhije. Jedna ruka uzima današnju Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu s ‘vojvođanskim’ dijelom Okruga Grada Beograda, druga veći dio današnje Hrvatske premda je Hrvatska  bila poseban dio združen s Ugarskom u cjelinu ali van okvira Ugarske (slično Hercegovini naspram Bosne), treća ruka je otrgnula oko 45% današnje Rumunjske (Transilvanija ili Erdelj, Tamiški Banat i dr.), četvrta cijelu Slovačku Republiku i JZ dio današnje Ukrajine, peta je otrgnula Gradišće koje je i naše hrvatsko ili Burgenland u Austriji, Prekmurje (krajnji SI današnje dežele) te Međimurje u Hrvatskoj. I između tih dijelova se nalazi dio Ugarske na kojem je nastala država koja nam je znana kao Mađarska. Navedeni su i podaci o površini svih spomenutih područja. Tako da je od Ugarske (Ugarske i Hrvatske točnije rečeno) samo trećina otpala na današnju Mađarsku. Mađarska se pravdala kako to nema veze s teritorijalnim pretenzijama na susjedne joj države: Srbiju (Vojvodina i dio Beograda), Rumunjsku, Slovačku, Ukrajinu, Austriju, Sloveniju pa i Hrvatsku, nažalost. No ipak, znamo da se i u politici između ostalog jedno govori a drugo misli a nešto treće radi. No kakve to reperkusije može imati i na Hrvatsku? Negativne svakako. No da li nam to pruža mogućnost da tu priču okrenemo u hrvatsku korist iliti ‘pilu naopako’? Itekako! O tome u narednim retcima.

Mađarske traume preslikane na Hrvatsku

Jesmo li se kada zapitali da li bismo mogli zamisliti istu tu prijeopisanu sliku samo umjesto Mađarske kao “glavnog” tragičnog lika zamisliti Hrvatsku? Možemo li se staviti u tu ulogu tj. takvoga promatrača? Trebali bismo. Ako ne, onda mi definitivno trebamo kao narod dobrano raditi na sebi a to uključuje više nacionalnog samopoštovanja a ujedno i nacionalne hrvatske samosvijesti. A to znači bolje poznavanje vlastite nacionalne povijesti. Ali s onih vidika koji nadugačko i naširoko prelaze okvire raznoraznih knjiga o bitkama na Sutjesci i Neretvi.

Hrvatska povijesna trauma kroz sliku na karti (“Hrvatska Trianonka”)

Naime, u cilju što boljeg predočavanja hrvatske povjesnice na što koncizniji i sažetiji način valjalo bi to učiniti tako da se spoji tekst i zemljopisno-povijesni prikaz hrvatskih zemalja. Na koji način? Upravo na način da se te hrvatske povijesne i etničke zemlje prikažu u smislu koliko je njih oteto tj. koliko ih se nalazi van granica današnje Republike Hrvatske. Jasno kao svojevrsni mini-uzorak je i odnos današnje većinske hrvatske Herceg-Bosne  (većinski hrvatski kantoni Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija s drugim većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona u Federaciji BiH u BiH) i cjelokupne Bosne kao i Hercegovine koje su u cijelosti hrvatske povijesne zemlje. Odnos je takav da sadašnji većinski hrvatski prostor (Herceg-Bosna) obuhvaća oko 22% ukupnog prostora BiH. Zar to nije svojevrsni ‘hrvatski’ Trianon u Trianonu? Pa kada usporedimo današnju Hrvatsku s površinom drugih hrvatskih zemalja pored Herceg-Bosne i ostatka BiH a to su svakako istočni Srijem, Boka, bivši Novopazarski sandžak, Bela krajina, Zala (sjedište u Nađkanjiži) bi bilo jako zanimljivo napraviti usporedbu i s ‘mađarskim’ Trianonom. S tim da gledajući s povijesnog i etničkog aspekta tu bi se našlo mjesta i za već spominjano Prekmurje, Trst s okolicom, istarski dio Primorske, Bačku Hrvatsku (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom), Bačku pa i Banat. A kada uzmemo u obzir i istočne dijelove povijesne Crvene Hrvatske i nekadašnje Raške kakovo bi to bilo samo iznenađenje! I onda samo lamentiramo da nas drugi ugrožavaju pored svega navedenoga tj. hrvatskoga “Trianona”!? E moj narode kako nam pjeva naš Thompson dragi….. A pogotovo ‘Ako ne znaš što je bilo’……. Pjesma ‘Lijepa li si’ u kojoj se spominje stih ‘Herceg-Bosno srce Ponosno’ i to bok uz bok s dijelovima današnje Republike Hrvatske! Ima i stih ‘Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, tom ne može niko prošlost da izbriše,

Varaju se ki ne misle tako, od stoljeća sedmog tu žive Hrvati’……. Prekrasni stihovi još ljepših i istinitijih pjesama.

Presjek ukupnog hrvatskog nacionalnog pitanja ali i rješenja također

Svjedoci smo pojave rastućeg agresivnog nacionalizma u Europi, svijetu pa i neposrednom ‘hrvatskom okruženju’. I Hrvati sa svojim dominantnim područjima Hrvatskom i Herceg-Bosnom su predmet tj. objekti svega toga. Ali ne znači da tako mora biti i ostati. Ne znači ni najmanje da s hrvatske strane nije potrebito uzvratiti recipročno. Ma i oštrije čak! Baš trebamo pružiti recipročan odgovor. Kako oni nama tako i mi njima. I ti narodi su jednako kršćanski pa i oni trebaju živjeti u skladu s vjerom. I oni su dali prisegu papi ili patrijarhu da neće tuđe pa se toga ne spominju. Zašto onda još samo Hrvati toga sjećaju se? Ali kršćanska je dužnost braniti svoj dom i rod kako govoraše i blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Svaki kamen u Boki kotorskoj svjedoči o svom hrvatskom identitetu također govoreše naš blaženi Alojzije kardinal Stepinac. A šutjeti i trpjeti i to uz izgovor da ne bi bilo gore ili “kršćanske” tolerancije i tako ponižavati vlastiti narod nije u duhu kršćanstva nego pseudokršćanstva iz kojega izvire autodestrukcija. A to nam upravo podmeću postjugoslavenske i balkanopatofilne snage zaljubljene u Beograd i svi njihovi putevi vode prema Beogradu a po potrebi se predstavljaju “europejcima”, “naprednjacima-progresivistima” i sl. Spoj agitprop-frankfurtske 68osmaške škole (sekcije). Samo mi to otklonimo od sebe uz ‘daleko im lijepa kuća’.

Zaključak

Zaključak je da se okrenemo boljoj budućnosti. Spoznavajući prošlost, prihvaćajući suvremena politička stremljenja na bazi recipročnih odnosa s susjedima i šire na globalnoj razini uvijek čuvajući “obraz” u smislu zalaganja za mir i fer i korektne odnose na zadovoljstvo svih jasno s odbacivanjem krutih a ponajčešće lažnomoralnih stavova koji su glavni podstrekači političke, gospodarske, kulturne i ine inferiornosti spram drugih što dugotrajno rezultira opasnim frustracijama unutar hrvatskoga naroda te podstiče ponovna međusobna razračunavanja i ponovne “začarane” krugove borbe za slobodu, napredak i bolji život pojedinca i društva u Hrvata. Ovaj članak nas sve potiče na dodatna promišljanja te promjene u misaonim obrascima puka hrvatskoga na nivou pojedinaca i kolektiva. Postajući sličniji razmišljanjima snažnijih naroda i država poput Mađara i Talijana odn. država Mađarske i Talijanske Republike pa i drugih bližih ili daljih mi ne postajemo njihove kopije nego dolazimo na sebe te kao globalna hrvatska nacija i da tako kažemo ‘globalna’ Hrvatska (Hrvatska, Herceg-Bosna i ostale hrvatske povijesne zemlje prijespominjane) i ulazimo u krug ‘ravnopravnih’ s drugima. Pa krenimo onda tim putem…… I neka Svevišnji milostivo pogleda na hrvatski narod i njegovu hrvatsku grudu….. da hrvatski čovjek u trudu i znoju lica svojega pošteno jedući svoj kruh  milošću Njegovom vječno ga blaguje u nebu (jasno s gledišta nas vjernika uz respekt onih drugih).

Važne napomene:

Turska Hrvatska (Bosanska krajina)
Bačka Hrvatska (okolica Baje u juž. Mađ. i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom)
Boka kotorska (Zaljev hrvatskih svetaca)

Herceg-Bosna (neformalna regija većinskih hrvatskih kantona Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije s ostalim većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona unutar aktualne Federacije BiH u BiH). Herceg-Bosna obuhvaća oko 22% ukupnog teritorija BiH.

Banovina Hrvatska, osnovana sporazumom Cvetković-Maček od 26.8.1939. Obuhvatila je osim većeg dijela današnje Republike Hrvatske i pretežiti dio Herceg-Bosne, dobar dio ostatka BiH, djelomično istočni Srijem s gradom Šidom (AP Vojvodina) kao i pojas morske obale od Sušaka pa do ulaza u Bokokotorski zaljev. Veća od današnje Hrvatske površinom kopna otprilike za jednu Republiku Kosovo (oko 66 000 km/2).

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je pred tri godine donio odluku da se Hrvatska Pravoslavna Crkva upiše u Registar vjerskih zajednica u RH s obrazloženjem da je ‘ispunila sve uvjete za tu registraciju te su svi argumenti protiv ocijenjeni neutemeljenima’. Ta odluka suda se mora sprovesti jer to je pitanje ispoštivanja zakona RH.

Budući da kanoni Pravoslavne Crkve dopuštaju osnivanje autonomne Crkve unutar Crkve-majke onda radi slamanja velikosrpstva unutar SPC valja osnovati autonomnu Vojvođansku Pravoslavnu Crkvu. Budući je Vojvodina autonomna pokrajina u sklopu Srbije onda ta Vojvodina može imati vlastitu autonomnu Crkvu unutar Crkve Srbije.

Valja izgrađivati svijest i tako doživljavati stvarnost predočujući ju i na van da Republika Hrvatska na istoku graniči s Vojvodinom ili Autonomnom Pokrajinom Vojvodinom umjesto samo Srbijom i da od 1001 km granične crte s BiH nekoliko stotina otpada na većinska hrvatska područja tj. Herceg-Bosnu koja je s Hrvatskom unatoč drž. granici zapravo istovjetno nacionalno, etničko, kulturno, jezično, konfesionalno, tradicijsko i mentalitetsko-emotivno područje (cjelina). To možemo izreći sintagmom ‘Dinara, Kamešnica i Sava nas spajaju poput kičme hrvatskog bića umjesto razdvajaju’

Prijedlog

Upravo radi obnove nacionalnog samopoštovanja, boljeg poznavanja vlastite povijesti i boljeg razumijevanja samih sebe a sve u cilju utiranja puta u sretnija hrvatska vremena bilo bi uputno pored prekrasne pjesme (neformalna hrvatska himna) ‘Lijepa li si’ skladati i izvoditi još jednu pjesmu koja progovara i o temama koje su iznijete u ovome članku. U toj pjesmi se osim većinske hrvatske Herceg-Bosne u BiH imaju spominjati i druge hrvatske povijesne zemlje u drugim zemljama poput istočnog Srijema, Boke, Sandžaka, Bele krajine……. Ukratko u toj pjesmi bismo spojili Hrvatsku, Herceg-Bosnu s Turskom Hrvatskom, istočnim Srijemom, Bokom, Sarajevom, Belom krajinom i dr. Mađari nešto takvo imaju pa onda možemo i mi Hrvati.

Spoj prošlosti i sadašnjosti za bolju budućnost

Ovo je odlična prilika i prigoda da na kraju godine u kojoj obilježavamo 1 100 godina Hrvatskog Kraljevstva (Hrvatske kao kraljevine) te početku novog ljeta Godpodnjega u kojemu ulazimo u 12 stoljeće od Kraljevstva Hrvata objavimo tj. obznanimo sveopćoj naciji Hrvata na našemu ‘matičnom hrvatskom prostoru na kom naše Kraljevstvo je niklo a mi obikli s njim’ od Trsta pa do Baje, Subotice preko banatskih ravnica do Karaševa te od Gradišća preko Zale s Prekmurjem sve do Jadrana pučine i sure ali krasne Boke s Barom. A i dijelova naše jedne i samosvojne hrvatske nacije diljem Europe i za mora i oceana tih.

Braćo Hrvati, samo nas sloga uz Božju pomoć spašava!

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo,
ak je sada možda mala će se raširit,
Hura nek se ori gdje s hrvatski govori,
hura nek se ori gdje s hrvatski govori!

S povratkom Hrvata iz dijaspore osim u Hrvatsku i Herceg-Bosnu i u druge hrvatske povijesne i etničke zemlje.

Bog nas poživio!

Josip Žgela