By ..…Besmrtna ideja o hrvatskoj državotvornosti, koja je utkana u gene svake Hrvatice i Hrvata, nošena u Bleiburgu i na svim križnim putevima od Bleiburga ’45. do Vukovara ’91., konačno je pobijedila tu agitpropovsku-zločinačku partizanštinu, a klaunovski apologeti propalom režimu u Novinarskom domu…..
Partizani su bili na pravoj strani: ‘Idiotizam je izjednačavati Jasenovac i Bleiburg i govoriti o herojstvu ustaša koji su na kraju rata uzimali žene i djecu kao živi štit u svom bijegu‘!
Kazao je drug Klasić i ostao živ na velebnoj tribini u Novinarskom domu o „besmrtnoj partizanskoj koloni“, koja je upriličena kao uvod za još jednu kolonu ponosa koja će 22. lipnja obeščastiti Zagreb i sve slobodnomisleće ljude. Jer oni koji imaju i zrnce pameti u glavi, koji makar i površno poznaju povijest i logiku povijesnih bespuća, mogu bez ikakve sumnje potpisati ovu Klasićevu izjavu. Naravno, idiotizam je izjednačavati Jasenovac i Bleiburg, jer Jasenovac se dogodio u kontekstu Drugog svjetskog rata, kada je takvih i sličnih logora bilo na tisuće diljem svijeta. Osim toga Jasenovac je bio radni logor, kako je to vehementno izjavio Stjepan Mesić 1991. godine u Novskoj pred desetak svjedoka, dokazujući to tezom „da nikome ne bi palo na pamet ubijati radnu snagu u Jasenovcu koja je bila neophodna za ratnu proizvodnju“!Ne zna se je li to Mesić mislio ozbiljno ili ne, ali zna se da je to izgovorio s punim džepovima ustaških dolara iz Australije koje je primio ispod slike poglavnika Ante Pavelića.
Bleiburški pokolj Hrvatica, Hrvata i svih onih koji su bili protiv stvaranja Titove Jugoslavije dogodio se u kontekstu mira, nakon kapitulacije Njemačke i takvih Bleiburga nije bilo na tisuće diljem svijeta. Nigdje osim u Hrvatskoj i SSSR-u!? Jasenovac nije imao svoju Hudu jamu u koju su ti slavni partizani i besmrtni pobjednici iza deset zidova, u jednom rudarskom oknu zazidali preko 3000 živih ljudi, gdje su nesretnici danima umirali u najtežim mukama koje se uopće ne mogu zamisliti. Dakle Huda jama je dokazana, kosti pokojnika su izložene očima javnosti, a kosti iz Jasenovca još nitko nije vidio!? Hrpetina djevojačkih pletenica iz Hude jame, koje je Bog čuvao kao dokaz od propadanja i prolaznosti vremena, upiru prstom i istinom vrište prema lažnim pobjednicima i njihovim suludim sljedbenicima kakav je Hrvoje Klasić i njegovi kameradi. Samo zbog Hude jame, jedne od 1750 jama, Hrvoje Klasić bi trebao javno spaliti sve tomove svojih povijesnih krivotvorina ili dobro plaćenih izmišljotina. Jasenovac nije imao svoje plinske komore ni „dušegupke“ kakve je Beograd dobio na poklon od Hitlera da se konačno riješe Beogradskih i srpskih Židova i učine Srbiju prvom na svijetu slobodnom od Židova.
Dakle, Jasenovac i Bleiburg su doista neusporedivi u običajnom, pravno formalnom i svakom drugom smislu uključujući i dokazana brojčana zločinstva koja se ni materijalno ni kontekstualno apsolutno ne mogu uspoređivati. Bleiburg je mega zločin mega zločinca Tita, kojemu je sam Aleksandar Ranković referirao „da su se riješili 570 000 narodnih neprijatelja“! Nikada nitko sličan referat nije podnio poglavniku Anti Paveliću, jer se ništa slično nije ni dogodilo.
Kaže Ivo Goldstein, „partizani su bili na pravoj strani“! Partizani su pobjednici! Pa nastavlja veliki povjesničar Ivica: „Zato program KPJ ima tri komponente – borbu protiv nacifašista i izdajnika, održavanja jugoslavenske zajednice reformirane na osnovi ravnopravnih naroda i jednostranačka vlast po uzoru na SSSR“! Dakle, s naglaskom „po uzoru na SSSR!!! Naravno i s naglaskom na „održavanju jugoslavenske zajednice“!!! Eto, to je ta Goldsteinova demokracija i komunizam s ljudskim licem!?!?
Kao da se povijest zaustavila tog zlokobnog, krvavog svibnja 1945., i kao da se do dana današnjeg u povijesnim previranjima nije ništa dogodilo? A dogodilo se slijedeće: ti isti partizani pobjednici, ti isti Titoisti, komunisti i neojugoslaveni, konačno su poraženi 1995. „Olujom“ u Domovinskom ratu i stvaranjem neovisne Hrvatske, baš onakve kako je to izvorno zamišljeno još 1932. kada je osnovan „Ustaški pokret“. Tom „Ustaškom pokretu“, osnovanom na ideji suprotnoj bilo kakvoj Kraljevini Jugoslaviji komplimente i počast je dala i tadašnja KPJ.
Dakle jesu li partizani pobjednici ili notorni gubitnici nakon 45 godina strahovlade, terora, zločina, nedemokracije i totalnog mentalno komunističkog ludila? Jesu li partizani pobjednici ili su možda „ustaše“ pobjednici? Je li pobijedila partizanska ideja o besmrtnoj Jugoslaviji koju i danas bezočno promiču Klasić, Jakovina, Goldstein, Mesić i slični Mesićevci, ili je konačno pobijedila državotvorna ideja Nezavisne Države Hrvatske koja je legitimno proglašena 10. travnja u oluji Drugog svjetskog rata? Besmrtna ideja o hrvatskoj državotvornosti koja je utkana u gene svake Hrvatice i Hrvata, nošena u Bleiburgu i na svim križnim putevima od Bleiburga ’45. do Vukovara ’91., konačno je pobijedila tu agitpropovsku-zločinačku partizanštinu, a klaunovski apologeti propalom režimu u Novinarskom domu, samo su šaka jada i predmet za izrugivanje, a da ni sami toga nisu svjesni!? Imamo Hrvatsku, slobodnu i neovisnu, baš onakvu kakvu su sanjale generacije i generacije!!!
O hrvatskoj državotvornosti govorili su istim jezikom Franjo Tuđman, blaženi Alojzije Stepinaci Bruno Bušić! O legitimnom pravu na svoju državu ’45. i ’91. isto zbore svi razumni i dobronamjerni Hrvati! Partizani su poraženi ’91. kad već nisu mogli biti poraženi ’45. zbog tadašnjih međunarodnih okolnosti. Da nije bilo NDH i povijesne težnje Hrvata za svojom državom, veliko je pitanje bi li se dogodilo priznanje Hrvatske 1991.!? Silna želja Hrvatica i Hrvata za rađanjem svoje Države kroz cijelu povijest, stvaranjem Hrvatske neovisne od bilo kakve Jugoslavije i Beograda, što je bio temeljni san od „Ustaškog pokreta“ 1932. do danas, stavila je konačno međunarodnu zajednicu pred zid koja je sa zakašnjenjem od 45 godina konačno priznala Hrvatsku! Tim činom zločinačka i okupatorska partizanska ideja je poražena! Jer „tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše“!!!
Naravno, ti klaunovi, kojima se pridružila i lijeva ruka gradonačelnika Tomislava Tomaševića partizanka Sandra Benčić, ne osjećaju se poraženima. Kroz osvajanje Zagreba osnaženi su i žele vratiti kotač povijesti u ’45., ponašajući se danas kao partizani koji su nekoć „oslobodili“ Zagreb.Nema Bleiburga, ali liste za odstrjel nepoćudnih u gradonačelničkom uredu su spremne!!!Njihova kolona ponosa „besmrtnim partizanima“ koju će upriličiti 22. lipnja u Zagrebu, pokazat će zapravo kolika su i kakva susramota i šaka jadnih provokatora, koji grčevito brane krivotvorenu povijest, spašavajući na taj način svoju zločinačku budućnost perući svojkomunistički obraz i karijere kvazi povjesničara, kojima i nadalje nesmetano truju hrvatsku javnost, koristeći blagodati demokracije u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Ali ova demokracija im očito nije blagodat? Oni žele demokraciju u kojoj će samo oni imati pravo na riječ i konačnu povijesnu dogmatsku istinu!?
Kazimir Mikašek-Kazo
