Davor Dijanović se u razgovoru s poznatim hrvatskim vojnim analitičarem Janom Ivanjekom (Hrvatski tjednik, 24. 9. 2020.) dotakao i najnovijih događaja u Crnoj Gori:
Kako komentirate trenutna događanja u Crnoj Gori, a posebno mahanje srpskim zastavama u izbornoj noći?
To je bio golemi uspjeh Srbije. a veliki poraz NATO-a i EU, ali u prvom redu Hrvatske. Naš sustav nikako nije smio dopustiti razbijanje hrvatske manjine na dvije stranke, što je Hrvate u Crnoj Gori stajalo mjesta u parlamentu, i to jedno mjesto manje dovelo je na vlast velikosrpsku opciju. To je, svakako, dio rezultata napora Srbije koja već godinama provodi intenzivnu kampanju specijalnoga ratovanja u Crnoj Gori, uključujući i pokušaj puča 2O16. godine.
Hrvatska je umjesto čvrstoga saveznika u Crnoj Gori dopustila potencijalno još jednu velikosrpsku državu na svome jugu, a najbliže su snage koje imamo satnija mornaričkoga desantnog pješeštva u Pločama. Dakle biser Jadrana i Hrvatske, Dubrovnik, potpuno je izložen, U budućnosti ta bi se postrojba mrala podići minimalno na razinu bojne te jedna do dvije sarnije razmjestiti na Pravlaci, ako se ne uspije suzbiti i izbaciti velikosrpstvo iz Crne Gore,
U nizu intervjua o stvaranju nove srpske države govorio je i crnogorski književnik Milorad Popović. Vidjeti npr.:
U istom broju Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić kaže:
Pupovčeva politika samo je jedan od krakova velikosrpske politike na Balkanu. Beograd se isto ponaša na Kosovu, a kao što vidimo uspješno i u Crnoj Gori te u Bosni i Hercegovini gdje imaju svoj entitet. Velikosrpska politika neumorno djeluje u svim smjerovima i samo politički slijepci u Hrvatskoj, podjednako na vlasti i u oporbi, to ne vide ili ne žele vidjeti.
Slično mom prethodnom tekstu PEOVIĆ GOVORI ONO ŠTO PLENKOVIĆ MISLI (http://glasbrotnja.net/josip-pecaric-peovic-govori-sto-plenkovic-misli/) sa sličnomm argumentacijom možemo doći do jednostavnog zaključka HRVATSKA RADI ZA SRBIJU. Ali kada već spominjem taj tekst podsjetit ću da sam u njemu slično dr. sc. Damiru Pešordi govorio o ljudima koji predaju na Hrvatskom vojnom učilištu. O tome je bilo rijeći i u Saboru:
Saborska zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto u Hrvatskoj je saboru govorila o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti.
“Predavači postojećeg hrvatskog vojnog učilišta bili su, među ostalim, osvjedočeni protivnik hrvatske samostalnosti i države, Dejan Jović, i sin zapovjednika postrojbi JNA koje su izravno bombardirale i okupirale Vukovar. I meni je teško u to vjerovati, ali s obzirom na djela i propuste ove i bivše Vlade, ne bi me iznenadilo. Buduće moguće hrvatsko vojno Sveučilište dr. Franje Tuđmana mora imati ugrađenu sigurnosnu zaštitu, te se ovakvi ili slični slučajevi ne smiju ponoviti”.
Zapravo HRVATSKA RADI ZA SRBIJU je i naslov jednog mog starog članka iz 2001. U igri su ponekad isti ljudi, samo su neki tada bili u drugim strankama. Naime tada su svjetski moćnici, svjesni da bez HDZ-a ne mogu ostvariti svoje ciljeve, tek radili na tome da Tuđmanova stranka počne raditi za njih, a protiv Tuđmana. Imali su Sanadera, ali ne i stranku u potpunosti. Znali su da je vlast HDZ bila ta koja je mogla uhapsiti Gotovinu i Markača, a suđenje generalima bilo je zapravo suđenje Tuđmanu. I poslije dvadesetak godina takvog rada rezultiralo je današnjom Srpsko-hrvatskom koalicijom u Hrvatskoj.
Ipak mi se čini zgodno da ponovo dam taj moj tekst od prije skoro 20 godina. Naime i tada sam objašnjavao Crnogorcima da im nije u interesu što u Hrvatskoj nisu na vlasti državotvorni Hrvati, a na žalost nisu ni danas državotvorni Hrvati na vlasti jer su svjetski možnici stvara li potpunu detuđmanizaciju HDZ-a, a za Srpsko-hrvatsku koaliciju nikada ne možemo reći da je državotvorna vlast. Osim ako se ne misli na državu Srbiju.
HRVATSKA RADI ZA SRBIJU
Hrvatsko Slovo od 2. veljače 2001.
Uoči dolaska crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića u Zagreb rekao sam jednom Crnogorcu da sve ukazuje na to da su svjetski moćnici protiv neovisne Crne Gore. Još pred Balkanski summit počeli su Đukanovića ucjenjivati s Haagom, a odnedavno mu spominju i šverc. Do jučer im to nije smetalo. Đukanović će brzo uvidjeti da Crnoj Gori nije u interesu što u Hrvatskoj nisu na vlasti državotvorni Hrvati. Naime, današnja vlast je to postala zahvaljujući pomoći iz svijeta, i ona će se ponašati onako kako joj taj svijet i naredi.
Još početkom Domovinskog rata, kada su Savka Dabčević Kučar i Marko Veselica pokušali osnovati nešto kao antivelikosrpsku koaliciju (tzv. Ligu za mir), tvrdio sam, da je Crna Gora “meki trbuh” velikosrpske politike. Ako bi se Crna Gora uspjela istrgnuti Srbiji, onda velikosrpska politika pada kao kula od karata. Slično sam govorio na Međunarodnom simpoziju Jugoistočna Europa 1918.- 1995. koji je u organizaciji HMI i HIC-a održan u Zadru 28. – 30. rujna 1995. Istaknuvši da je vitalni interes Hrvatske da Crna Gora bude neovisna država, kao što su, uostalom, i sve druge republike bivše Jugoslavije. Nadamo se da će mnogi naši saveznici aktivnije pomagati crnogorsku oporbu u njezinoj borbi za slobodu, za neovisnost Crne Gore. Crna Gora odvojena od Srbije sigurno bi bila okrenuta Europi, a time bi i Boka kotorska, Zaljev hrvatskih svetaca, bila zajedno s Crnom Gorom gdje i pripada – dio Europe. Europska Crna Gora bila bi jamac za sve hrvatsko u Boki kotorskoj, a to hrvatsko u njoj je ulaznica u zapadni svijet. Sadašnja situacija, tj srpska Crna Gora, predstavlja hranjenje velokosrpskih apetita, i znači nastavak velikosrpske politike, a time će vitalni interesi Hrvata Boke biti stalno ugroženi.
Međutim, oporba u Crnoj Gori bila je preslaba da bi uspjela u svojim težnjama za neovisnost. Ostajući sami u federaciji sa Srbima, Crnogorci su brzo naučili što znači hrvatska poslovica: Srbe zoveš dok ti ne dođu, a onda te brzo nauče pameti. Tako je i u crnogorskoj vladajućoj stranci brzo došlo do podjele na one koje su Srbi naučili pameti (Đukanović) i one kojima to ne ide lako (Bulatović). Pojavljivala se nada da se i Crna Gora može osloboditi.
Hrvatska naivnost
Moja prognoza o ponašanju današnjih hrvatskih vlasti bila je točna. U tekstu Hrvatska naiva (Slobodna Dalmacija od 26. siječnja 2001.) Tihomir Dujmović piše da po do sada nedemantiranim novinskim napisima, Zagreb nije Đukanoviću za nedavna njegova posjeta pružio potporu, te na taj način nismo odigrali samo ulogu goluba pismonoše koji prenosi poruke Bruxellesa da ne želi samostalnu Crnu Goru, već se može zaključiti da smo baš mi prenoseći i održavajući tu poruku, faktično podržali u ovom trenutku vitalni velikosrpski cilj – zadržavanje Crne Gore u rukama Beograda!
Po Dujmoviću je hrvatska naivnost odgovor na pitanje: po čemu je to hrvatski nacionalni interes da Zagreb ne podržava samostalnu Crnu Goru? Čini se da je i sam takav zaključak jedna vrst hrvatske naivnosti, jer kriminalizacija Domovinskog rata, odnos prema hrvatskim generalima, ratnicima, invalidima Domovinskog rata, Crkvi u Hrvata i mnogo toga još pokazalo da današnja vlast ne može uspješno obraniti hrvatske nacionalne interese. Dujmović sam odgovora a svoje pitanje kada kaže: “Europa ovakvim držanjem potvrđuje da je bila sponzor srpskom klanju, potvrđujući da u svojim zabludama nije doživjela katarzu, baš kao ni Beograd.”
Hrvati će sve više i više uviđati da je Europa (i SAD) doista bila i više od sponzora genocidu koji je izvršen nad hrvatskim narodom. Samim tim postat će svjesniji da je šestorka kroz svo vrijeme Domovinskog rata davala potporu tim velikim silama, dakle izravno je radila protiv interesa hrvatske države. Da je podršku dala Tuđmanu, pozicija Hrvatske bi bila mnogo bolja. Tako će sve naivnije izgledati priče o podjeli BiH kao krivcu za sve. I Dujmović, iako očito razumije moju tvrdnju o “mekom trbuhu”, reći će: “Da nije Tuđmanova vlast tako naivno prihvatila ideju međunarodnih sponzora velike Srbije oko podjele BiH, a tu se negdje krije prava istina o nastanku Republike Srpske (samo što je ta istina sada na 30 godina zatvorena u arhivima), danas bismo – dakle bez te pogreške, a s osamostaljenjem Crne Gore – napokon mogli reći da je nakon 150 godina san o velikoj Srbiji mrtav.”
Hrvati su blizu spoznaje da je mnogo veći problem kada netko stalno podržava međunarodne sponzore velike Srbije od toga da je Tuđmanova vlast prihvatila neku njihovu ideju o reorganizaciji BiH (a ne podjele – tako nešto su potpisali samo Izetbegović i Karadžić). Tako će Hrvati shvatiti i zašto su međunarodni sponzori velike Srbije najzaslužniji u pobjedi aktualnih vlasti na prošlogodišnim izborima.
Jugoistočnoeuropski studij
Najmanje će tome pomoći činjenica da hrvatska vlast pomaže ideji velike Srbije svojim nepomaganjem crnogorskoj borbi za neovisnost. Na žalost, još će mnogo drugih hrvatskih interesa doći na udar. Na primjer, hrvatskom tisku je bez komentara prošla informacija Mitka Naumovskog, branitelja Darija Kordića, da su od 50-ak neautoriziranih dokumenata poslanih Haagu, a koje je priložilo tužiteljstvo, samo dva usvojena kao službeni dokumenti. Leži li u tome grmu zec, tj. najnovija odluka Vlade da se svi dokumenti daju u Hrvatski državni arhiv, a što spominje Dujmović? Sud u Haagu, neće morati izravno od predsjednika Mesića tražiti dokumente već od Državnog arhiva koji će itekako biti prihvatljivi za Sud. Time Sud štiti svog najvažnijeg suradnika, što im je itekako važno, jer je hrvatskoj javnosti postalo jasno da je zbog njegovog svjedočenja nevini Blaškić dobio 45 godina robije, a otud i optužbe za Oluju, i mnogo toga drugog. Sud će, na osnovu onoga što im je poslao, znati što će tražiti. Ili će im tek poslati, što može biti razlog njegovog odbijanja da preda dokumente, uz obrazloženje da institucija instituciji ne naređuje. Groteksno je da to kaže Mesić, koji je za čovjeka koji doista brani hrvatske nacionalne interese, Antu Jelavića, kazao da je “bandit ili pokvarenjak”, dakle također instituciju – izabranog hrvatskog člana predsjedništva BiH. A Račan je Carli del Ponte i obećao sve te dokumente.
Svakim danom dobivamo nove i nove potvde da je krajni cilj doista ostvarenje osnovne nakane međunarodnih sponzora velike Srbije. To pokazuje i rasplet tzv. problema zvani Hrvatski studiji. Cijelo vrijeme u sklopu tzv. detuđmanizacije pokušavaju se ukinuti ovi studiji. Zašto, doznali smo ovih dana. Umjesto studija “Srednja Europa danas” u Dubrovniku, po odluci Senata Zagrebačkog sveučilišta imat ćemo “Jugoistočnoeuropski studij” (čitaj: jugoslavenski, kako ispravno konstatira Joško Čelan). Voditelj je, a tko bi drugi bio nego Ivo Banac, ideološki “Jugosloven” kako ga opisuje Gojko Borić. Dakle Senat Zagrebačkog sveučilišta ukida hrvatsko i srednjeeuropsko, a uvodi jugoslavensko ili balkansko. Zato je imperativ potpuna legalizacija i još veći razvoj Hrvatskih studija. Na potezu je Senat!
Kako onda današnja vlast može pomoći Đukanoviću, kad mora raditi na jugoslavenskom ili balkanskom zajedništvu? Ne samo s Balkanskim studijima. Pa Mesić već u Davosu stvara Balkansku carinsku uniju, dakle ono što traže međunarodni sponzori velike Srbije. A policajci će već pronaći i kazniti za verbalni delikt onog koji je u Splitu to već i predvidio kad je duhovito napisao: “Nosi se Stevane Mesiću, veleizdajniče i lažni predsjedniče. Odlazi!!!”
Josip Pečarić
Leave a Comment