U jednom od govora pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman je kazao kako nikada i nitko Hrvatskom neće upravljati iz vana. Bilo je to doba karaktera i čvrstoće svih onih koji su željeli i čeznuli za slobodnom Hrvatskom državom.Taj dan je davno iza nas, u međuvremenu Hrvatska je pristupila Europskoj Uniji i NATO savezu.
Tuđman je bio vojnik i vizionar, karakter i vođa u najpresudnijim trenucima za hrvatski narod. Osobe poput dr.Tuđmana povijesno se rijetko pojavljuju.
Hrvatska danas nema vođe, nema vlasti, ne one narodne kakvu svi očekuju, vlasti koja će štititi ponajprije vlastite interese.
Možda je Tuđman ipak u nečemu pogriješio previdjevši razno razne aparatčike oko njega kakvih je bilo, a repovi se protežu i danas. Umjesto da situacija poprimi evolucijski zaokret prema boljemu, država danas tone.
Aparatčici kakvih je bilo u svim političkim sistemima su osobe bez skrupula, beskičmenjaci, poltroni i ulizice. Pojam nacionalnog, narodnog, obiteljskog i kršćanskog za njih ne postoji.
Sadašnji premijer Plenković se slobodno može svrstati u kategoriju spomenutih. On osobno, karakter kojim upravlja prije se može definirati psihologijskim definicijama no zdravorazumskom logikom dobrog kakvo zaslužuje mali Hrvatski narod.
Znalo se je prije dvije godine što se događa u brodogradnji, ali tko bi se tim pitanjima bavio. Istrom je godinama upravljao IDS, oni su sinekure dijelili kapom i šakom, a sad jauču nad propuštenim prilikama. Kome ta situacija odgovara, naravno Plenkoviću. Napokon se približavamo jednopartijskom sustavu jer IDS a uskoro neće biti, a Vožd može raditi što hoće.
Kuda to vodi i kakve će biti posljedice, može se naslutiti.
IDS će proći kao „bos kroz trnje“ kako to narod kaže, a HDZ poantira na namjerno prešućenim vizijama „kuda ide Hrvatska brodogradnja“. Najobičniji knjigovođa u Uljaniku i 3. Maju je mogao vidjeti što se tu zbiva. Država je davala novac čekajući trenutak konačnog obračuna nazvan „Restrukturiranje“ ili u hrvatskom prijevodu: nestanak radnih mjesta, gašenje aktivnosti, prenamjenu poslovanja, rasprodaju imovine. Već viđeno!
Ne može se Vlada Andreja Plenkovića amnestirati od nesposobnosti upravljanja zemljom.
Darko Milinović, više nije u HDZ. Izbačen je od Časnog suda. Ništa neobično, bilo je za očekivati da rat između Ličkih HDZ ovaca i Andreja Plenkovića u Zagrebu okonča izbacivanjem Milinovića iz stranke.
Sljedeći je potez, ako se Milinović „ne opameti“ slijedi mu smjena na mjestu župana Ličko Senjske županije. Ostavio mu je časni sud prostora da sjedi, a ne upravlja, da prima plaću , a ne radi.
Plenkoviću nipošto ne odgovara neovisni zastupnik u Saboru, loša bi to bila poruka javnosti, a pitanje je što bi se u dogledno vrijeme u tom visokom domu moglo događati.
Ostao je Plenković uz zastupnike HNS, SDS uz Ivana Vrdoljaka i Milorada Pupovca koji se ovih dana skriva od očiju javnosti.
Svi manje više znaju za „Mr Razdjelnika“, kojemu nitko ništa ne može. Uzaludno pod prisilom države 1.3 milijarde kuna uzetih iz džepova hrvatske sirotinje bespotrebno i bezrazložno skriva se istina i nalogodavci pod tepih vlasti kojoj je na čelu Andrej Plenković. Ako to nije kriminal što je, a kako se nazivaju ljudi koji se bave kriminalom „POKVARENI POLITIČARI“ i aparatčici,
Slučaj Milorada Pupovca u svezi Tesla banke, nema dnevnog reda, šefu Nadzornog odbora te banke se „ne može ući u trag“.
Svojedobno je kažu kružila priča o nekadašnjem gradonačelniku Zagreba, Većeslavu Holjevcu, kojemu je Tito jedno od posjeta gradu kazao „ Većo što to ja mogu učiniti za tebe“, „ništa“ kazao mu je Holjevac. „Kako ja to ne mogu učiniti ništa“ začudi se Tito. „Ne možeš učiniti da budem Srbin u Hrvatskoj“, odgovori Titu Većeslav Holjevac.
Što je s odgovornosti i doba Domovinskog rata pri razmjeni zarobljenika i kukavičjeg ponašanja Milorada Pupovca u slučaju dr. Šretera.
Nipošto nije problem kad je ravnopravnost i poštenje, kada su istinska prava građana RH u pitanju, pa i posebna prava propisana Zakonom za pripadnike nacionalnih manjina, ali kažimo da je riječ o posebnim privilegijama kad su neki pripadnici Srpske nacionalne manjine u pitanju.
Kako onda graditi državu jednakopravnih i ravnopravnih, kad gotovo da svaka hrvatska vlast griješi na samom startu, a pokušaji da se to promjeni nazivaju, kao sada „državnim udarom“. Naravno riječ je o pokušaju da se Izborni zakon promjeni nakon referenduma.
Koliko je strah Plenkovića referenduma, vidljivo je da on gotovo više o tome i ne govori.
Sve to pomalo liči na „pokvareni zub“ koji će uskoro zaboljeti, a što tada. Kako će tata Plenković sačuvati vlast, uz pomoć onih tisuću uhljeba – aparatčika oko njega. Neće ići, izbori će sve pokazati.
Možeš narodu lagati neko vrijeme, a ne možeš više lagati sve vrijeme.
Nedavni odlazak Plenkovića u Berlin kod imenovane Mutti, Angele Merkel išlo se je po „porciju obveza“ o kojoj Plenković javno ne govori.
Iskonski hrvatski put je u Višegradskoj skupini i nije tu riječ o ksenofobiji već o dugoročnoj zaštiti svog imena i interesa. Plenković je očito dio osovine Merkel – Macron.
Ovih dana zbivaju se neredi u Njemačkoj, traju protesti izazvani silnim napadima „neprilagođenih“ na živote Njemaca.
Treba li sjediti skrštenih ruku i gledati što se to sve zbiva, Plenković ne sjedi, putuje, ali na onom drugom brodu zvan CENTRALNO EUROPSKA UNIJA.
Hrvati, narod, obitelj i vjera, Plenkovića odavna ne zanima, razumjeli to mnogi ili ne.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment