Svjedoci smo da se u Hrvatskoj događaju čudnovate stvari. Anakrono jugoslavenstvo koje ‘ruku pod ruku’ ide s ‘umivenim četništvom’. Vješanje zastava bivše SFRJ te pjevanje partizanskih pjesama bez srama i straha unatoč Rezolucijama Vijeća Europe o osudi komunizma i njegovih simbola kao zločinačkih. “Proeuropska” Plenkovićeva Vlada se pravi ‘gluha i slijepa’ na sve to dok su joj i dalje puna usta EUropskih vrijednosti. Krajnje blasfemično.
S druge pak strane u pojedinim sredinama s većinskim pravoslavnim pučanstvom se bez problema pjevaju četničke pjesme kao i velikosrpske poput ‘Sini sunce sa Kosova’ i ‘Veseli se srpski rode’ u kojima se spominju “srpsko” Cetinje, Prizren, Knin, Dubrovnik, planina Rumija u planinskoj Crnoj Gori i sl. Konstantne ‘probosanske’ ujedno i ‘panislamističke provokacije’ itd. I sve to uz medijsku šutnju, bez kažnjavanja, s šutnjom svih mogućih i nemogućih “antifašista”, feminističkih udruga, pokreta za ljudska i građanska prava itd. I opet su samo ‘hrvatski nacionalisti-domoljubi’, ljubitelji MPT-a i njegovih pjesama poput ‘Lijepa li si’ u kojoj se spominje i Herceg-Bosna ‘srce ponosno’ među regijama u Hrvatskoj. A to je stoga jer u Herceg-Bosni u BiH živi dominantno hrvatski narod kao i u regijama Hrvatske. Hrvatska i BiH su dvije hrvatske države i u spomenutoj pjesmi sa spominjanjem Herceg-Bosne u njoj nema ničega spornog. Ali mnogima očito nije do istine nego do svađe i umjetnih podjela. Problem su im osobito i posjetitelji Thompsonovih koncerata i pozdrava odn. stiha ‘Za dom spremni’ na njima, ljudi koji redovito odlaze u crkvu, molitelji na javnim mjestima poput trgova i što to prakticira uglavnom mlađa populacija i sl. Vidi se iz aviona da se tu reklo ‘laku noć’ zdravoj pameti. A agenda ‘srpski svet’ nas obvija poput kakve ‘zmije otrovnice’…… Kako dalje?
Tiha voda brijege valja (dere).
Rješenja naravno ima. Još su nam pred očima stotine tisuća mladih Hrvata ispod 30 godina starosti na zagrebačkom Hipodromu. Oni su zalog ljepše hrvatske budućnosti. Kako same Hrvatske tako i Herceg-Bosne ali i hrvatskoga naroda u cijeloj BiH, istočnom Srijemu, Bačkoj, Banatu, Boki, ‘deželi’ i drugim susjednim prostorima kao i u Gradišću, Karaševu, Kosovu te dijaspori. Mnogi ‘uspavani’ Hrvati a osobito u miješanim sredinama poput Vojvodine ali i jedne Tuzle te današnje Slovenije kao i Trsta pa i Venecije, Molisea, Češke s Moravskom i Slovačkom su se trgnuli. I najuspavaniji bi se trgnuli. Hipodrom je počeo rastjerivati strah i šutnju. To je najvažnije. Sada slijedi novi zamašnjak za sve Hrvate. Pozdrav i stih ‘Za dom spremni’ je zasigurno učinio svoje. Učinio Hipodrom polaznom točkom slobode, prije svega od straha. A protuhrvatski elementi nas žele držati u strahu kroz ispranost mozga. Da bismo bili što lakši plijen globalista kroz davanje na ‘milost i nemilost’ Beogradu, Sarajevu pa možda i Moskvi, Pekingu….. Ali kada se sloboda okusi slatka više povratka nema. Bog je ulio ljudima slobodu i tu ‘anđeosku slast’ koja se više ne pušta. Kako kaže hrvatska pjesma iz hrvatske Atene Dubrovnika ‘o divna o slatka i lijepa slobodo što Višnji Bog nam je do, sva blaga i blještavila ovoga svijeta ne mogu je zamijeniti’. Doista jest tako!
Profilacija hrvatskih vizija za budućnost
Vrijeme kriza iznjedruje one najčvršće i najbolje među nama koje često uvjetno rečeno zovemo ‘liderima’. Važno je da mladi i odlučni hrvatski ljudi počnu poduzimati aktivnosti te se hrvatska politička snaga ili opcija što više homogenizira. Pa ako treba i u novu Stranku hrvatske desnice ili jak ‘Udesno’ prohrvatski blok od više stranaka, grupacija i pojedinaca. To bi bila daljnja faza u dovršenju Hrvata kao nacije umjesto ove nedovršenosti. A onda s takvim kvalitetnim predvodnicima i nacionalno osviještenim narodom lakše k sutrašnjici i kontra globalističkih agendi, “zelene” tranzicije (lubenica-komunizma), zagađenja, ‘klimatskih’ promjena a i interesu globalnog mira i sigurnosti u svijetu i sl. Brijunskih “orgijanja” pod plaštem antifašizma će biti sve manje. Velikosrpstvo će početi iščezavati na pravi način, probosanstvo će sve više biti stvar prošlosti a položaj hrvatskoga naroda s bilo koje strane granice sve bolji. Jedan normalan život nam se smiješi. Do nas je! Za ono za što se opredijelimo to će nam i biti. Bog će nam pomoći u našem izboru jer ga On kao Sloboda sam poštuje kao našu slobodu. Sloboda izbora, rekli bismo.
Svakakvi “svjetovi” a ‘hrvatske zemlje’?
Budući stalno slušamo o agendi ‘srpski svet’, unitarističkoj agendi iz Sarajeva, ‘orbanovim šalovima i povijesnim zemljovidima’ , neoosmanizmu, “ruskom” svetu, ‘velikoj’ ili prirodnoj Albaniji s pravom se pitamo a koji je hrvatski odgovor? Reče admiral Domazet Lošo da taj odgovor glasi ‘hrvatske zemlje’ među kojima su i Boka (zaljev hrvatskih svetaca) kao i istočni Srijem u Vojvodini. Kakav bi bio mogući model hrvatskih povijesnih i etničkih zemalja? Recimo taj da se pogranične županije u Hrvatskoj povezuju s većinskim hrvatskim i herceg-bosanskim kantonima/županijama u Federaciji BiH u BiH u ‘prekogranične regije’ u kojima bi bili i pojedini većinski hrvatski gradovi i općine u mješovitim kantonima s Usora -Žepčem. Zatim, da se na gospodarski, kulturni, športski i drugi način Hrvatska sve više u pozitivnom smislu involvira u susjednu Vojvodinu rješavajući tamošnje hrvatsko nacionalno pitanje na pravi način. Pogotovo jer je hrvatski jedan od šest službenih jezika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Ugovorom Hrvatske i Srbije iz prosinca 2004. hrvatski narod u Srbiji (i AP Vojvodini) treba imati identična prava pravima srpske manjine u Hrvatskoj. Na tomu je inzistirati! U suprotnom taj ugovor je za nas van snage. Bez reciprociteta nema prosperiteta! Slično i u Boki kotorskoj i Crnoj Gori. U Crnoj Gori hrvatski jezik je u službenoj uporabi. Hrvati su priznati ‘manjinskim’ narodom poput tamošnjih Albanaca, Muslimana, Bošnjaka. I u Beloj krajini, Prekmurju i istarskom dijelu Primorske uz priznanje hrvatskog naroda u današnjoj Sloveniji u najmanju ruku nacionalnom manjinom ili zajednicom od strane službene Ljubljane sa svim pripadajućim pravima (kao što je slučaj s talijanskom i mađarskom nacionalnom manjinom ili zajednicom s višejezičnošću pojedinih tamošnjih regija). To znači da u regijama u današnjoj Slov. poput Bele krajine, Prekmurja, istarskog dijela Primorske i još nekih u kojima su Hrvati autohton narod hrvatski jezik treba biti priznat službenim uz slovenski i mađarski (Prekm.) odn. talijanski (istar. Primorska). Priznanje Hrvata i u Republici Kosovo također zasebnim nacionalnim entitetom sa svim pravima koja iz toga proizilaze uz očuvanje tamošnje hrvatske baštine, prestankom njezine albanizacije i povratom one koja je protupravno i nemoralno albanizirana. Pa onda i u Trstu, Veneciji, Moliseu (Ital.) Gradišću(AUS), Mađarskoj, Karaševu i Rumunjskoj, dijaspori s dodatnim jačanjem hrvatskih nacionalnih redova. I u užoj Srbiji također u kojoj u svakoj jedinici lokalne samouorave i uprave te upravnim okruzima živi hrvatski narod osim jedne u Pčinjskom upravnom okrugu. Osiguranje osim na papiru i u praksi jednakopravnosti hrvatskoga konstitutivnog i državotvornog i suverenog i ustavotvornog naroda u cijeloj BiH (kako u Herceg-Bosni jednako i u ostatku BiH također). I prestanimo se bojati! Tekovine ‘bljeskova i oluja’ te ‘sjedanja’ Hrvatske duž vlastitih međunarodno priznatih granica kako kopnenih tako i morskih, proglašenja ‘isključivog gospodarskog pojasa ‘ Republike Hrvatske u Jadranskom moru, očuvanja hrvatskoga naroda u susjednim zemljama, nastavak života HRHB kroz većinske hrvatske kantone Hercegbosansku, Zapadnohercegovačku i Posavsku županiju pa donekle i u drugim kantonima/županijama Federacije BiH u BiH trebaju trajno živjeti kod svih Hrvatica i Hrvata! Stoga učimo, radimo, međusobno surađujmo gradeći osjećaj hrvatskoga zajedništva i slobode uz odsustvo straha održavajući plamen s zagrebačkog Hipodroma te prije toga Dubrovnika, Imotskoga pa onda i Sinja, Osijeka, Poreča, Splita (uskoro u Rijeci i Širokom Brijegu) i drugdje još gdje bude Thompsonovih koncerata. Polako i sigurno. S vjerom u Boga i hrvatskom slogom uvijek i vazda ‘Za dom spremni’ u ljubavi za narod svoj!
Upravo zbog ekshumacije žrtava na Jazovki, raznoraznih skupova poput ‘Fališ’ s porukom ‘Nosi se’ te onoga u Šibeniku na predstavljanju knjige ‘Sutjeska’ ali i očigledne zamjene stanovništva u Hrvatskoj radnicima iz dalekih zemalja ali i dijelova bivše države van EU s iznimkom većinske hrvatske Herceg-Bosne u BiH uključujući i Vojvodinu koja politički nažalost jest Balkan ali zemljopisno nije (Herceg-Bosna tj. hrvatski prostor u BiH je obrnut slučaj) valja nam na nov način promišljati hrvatsku budućnost. Slamajući ostatke četništva i jugoslavenstva o čemu piše i uvažena gđa. Lili Benčik. Naravno, podsjećajući da nečega sličnog nema u dijelu Istre s drugih strana Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) pa onda toga ne treba biti niti sa hrvatske strane spomenute vale odn. zaljeva.
Odlično što ste objavili moj drugi članak!
Josip Žgela
Leave a Comment