By Malo-pomalo i približio se kraj još jedne godine.
Možemo li reći da je bila bolja ili gora od prošle?
Što se tiče politike – sve je isto ko i lani! Hrvatska desnica gubi na sve strane, ili bolje rečeno osim praznih riječi i obećanja manje-više (svaka čast iznimkama) drugo nam i nisu pružili. U vrhu vlasti među ostalim „glavnu“ riječ i nadalje vode čak i srpske stranke. „Nitko“ se ni s kim ne može ništa dogovoriti, velika galama se podiže, čas s Pantovčaka, čas iz Gornjega grada. U hrvatskom Saboru fotelje su i dalje prazne. Inače, po glavnom gradu, ali i drugdje, svakodnevno je sve puno skupih automobila radi kojih se povremeno zaustavlja i sav promet, jer se u njima pretežno voze „age“. Poljoprivreda je uništena, a da ne primamo novce iz Europske unije vjerojatno ne bi bili u stanju sagraditi ni pošteni „dječji vrtić“. Kriminal, uhljebi i korupcija i nadalje su sastavni dio svih „najvažnijih“ informativnih emisija i vijesti. Nema većih prosvjeda ni protiv „partizansko-komunističke crvene zvijezde“, ni protiv svakodnevnih poskupljenja. Najveće koncerte u Hrvatskoj prepustili smo, „bez ispaljenog metka“, raznim srbijanskim zabavljačima, koji kao od šale i po dva puta napune Arenu, iako su pojedini od njih, u vrijeme velikosrpske agresije, pjevali i četnicima. Govori se i piše jedino (nešto više) o ustaškom logoru Jasenovac, ali ne i o stotinama partizansko-komunističkih i srpskih logora. Više se gotovo nitko javno ne hvali da je Hrvat, ili da je bio hrvatski branitelj. Tek tu i tamo na ulicama i trgovima mogu se vidjeti hrvatske zastave. Bivši četnici navodno i dalje šetaju Vukovarom, a umirovljenici sve više kopaju po kantama za smeće. Mladi bježe iz svoje Domovine. Nemamo (službeno) Junake Domovinskoga rata, a ne sudi se čak ni ratnim profiterima (osim Sanaderu), dok još nitko nije javno otkrio ni jednog ratnog dezertera, i izdajicu (sjetimo se samo što su partizani radili s takvim ljudima). Zdravstvo nam je u kolapsu…
Nu, već sada, a to se vidi i iz svemira, počele su pripreme za predstojeće izbore.
S obzirom da je desnica razjedinjena, (gdje su se izgubili Hasanbegović i slični?) to znači da ćemo opet imati na vlasti „crvene, crne ili zelene vragove“ (svaka čast iznimkama)?
Branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (koji su još živi!) sve se više pitaju – jel smo se za to borili?
Međutim, bolje bi bilo da iskreno otkriju: zašto šute, zašto, kad treba, ne glasaju za „hrvatske opcije“, (svaka čast iznimkama), zašto nisu kao jedan kao i 91-ve?
Branitelji su, zajedno s Tuđmanom, Šuškom i drugima, stvorili hrvatsku državu, a onog trenutka kad su se razdužili, kad su predali naoružanje, skinuli odore –šutnuli su kantu s mlijekom!
I stoga danas imamo to što imamo.
Vrijeme je da se krene – rekao bi jedan pjevač, što znači da još nije sve izgubljeno.
Stoga, vratimo Hrvatsku Hrvatima i svima drugima koji je vole i poštuju.
To već sutra, zajedno sa svojim najbližima, može i treba učiniti nešto manje od pola milijuna branitelja koliko ih se još vodi u tzv. (propalom) Registru!
Ukoliko se ponovno ne izborimo za „svoju Hrvatsku“ bojimo se da će u svakom malo većem gradu, kao u Rijeci, zasjati krvave, komunističke crvene zvijezde, iste onakve kakve su s ponosom nosili ratni zločinci poput Veselina Šljivančanina, dok su Srbi i zločinačka JNA okupirali Vukovar, Škabrnju, Pakrac, Knin i brojne druge hrvatske gradove i mjesta!
Eto, neki već i danas govore o velikoj političkoj koaliciji, a drugi da nam sve „zapovjedi“ stižu iz Bruxellesa i drugim europskih i svjetskih metropola.
Banke i sve ono što vrijedi pokupovali su inozemni „partneri“, Još malo pa ćemo prodati i preostale izvore voda, (kad je bio na čelu Podravke Zvonimir Mršić je bez ijedne kritike prodao lipički Studenac, u koji je inače ova firma u vrijeme Domovinskoga rata uložila na milijune njemačkih maraka!), otoke i štošta drugo.
To je nama naša borba dala!
U jednoj radijskoj emisiji prof. dr. Josip Jurčević svojedobno je uz ostalo rekao da „mi i dalje živimo u jednom nakaradnom ne demokratskom sustavu, koji fingira demokraciju i na neki način je nepošteniji, nego što je bio totalitarni, otvoreni komunistički sustav. Na vlasti su praktično isti, odnosno njihovi ideološki klonovi ili njihovi potomci.(Svaka čast iznimkama).Kada pogledamo tzv. civilni sektor, stječe se dojam da na tisuće udruga iz komunističkog doba samo su se preregistriralo i sada dobiva novac iz proračuna i radi isti posao kao i prije“.
Bivši sveučilišni profesor i diplomat Tomislav Sunić na to je dodao da je „čak i baš drago, pod navodnicima, što je notorni Beljak izjavio u svezi Udbe, tj. da nije ubila koliko je trebala! On se barem otkrio. On je izjavio ono što ogromna većina ljudi u SDP-u, i sličnim strankama misli, a ne usude se reći. No, u konačnici ne trebamo se opterećivati sa jednim specifičnim slučajem, nego je puno veći problem sustava i što jedan veliki broj ljudi u Hrvatskoj razmišlja na isti način“, zaključio je Sunić, dok je novinar Tihomir Dujmović podsjetio da nije bilo gotovo nikakvih reakcija kada je bivši saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić kazao „kako 1945. godine posao očito nije dobro obavljen.“
Vjerojatno bi u modernoj i demokratskoj državi stazići izgubili položaj zastupnika u parlamentu, a njemu se nije dogodilo ništa – bio je mišljenja Dujmović, a mi bi na sve to još samo dodali – Branitelji, državu nam „pokapaju“, a vi i dalje šutite! Dokle?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
