Goran Beus Richembergh rođen kao Emir Tahirović saborski je zastupnik Glas-a, te dopredsjednik te stranke. Ako se ova lijevo-liberalna stranka može s nečim pohvaliti to je dosljednost u kritici prema Katoličkoj crkvi i ustrajnošću da se raskinu ugovori Hrvatske i Svete stolice, te u konačnici da se ukine financiranje države prema ovoj vjerskoj zajednici.
Tako je i jučer u ime Glas-a Emir Tahirović koji se danas predstavlja kao Goran Beus Richembergh zajedno je s predsjednicom stranke Ankom Mrak Taritaš održao tiskovnu konferenciju na kojoj je zatražio jednake uvjete za vjerska okupljanja i sve djelatnosti kojima posao ovisi o okupljanju ljudi, poput djelatnosti iz kulture. Cinično se obratio javnosti s porukom kako Svete mise mogu ali kazališta ne mogu. Opsjednutost Katoličkom crkvom i njenim vjernicima je karakteristika ovog slobodarskog liberalnog saveza. Ova grupa političkih aktivista ne skriva antipatiju prema Katoličkoj crkvi i njenim vjernicima. Za primijetiti je da nikada nisu zatražili da se ukinu sredstva državnog proračuna ostalim vjerskim organizacijama. Ne smeta im odvajanje novca koji Hrvatska uplaćuje za Srpsku pravoslavnu crkvu čije poslanje obilježava protuhrvatsko djelovanje s podrškom Svetosavlju iz kojeg je nastalo Četništvo kao jedina živa zločinačko-fašistička i šovinistička ideologija nakon II svjetskog rata. Ovo ne smeta modernim i slobodnim građanima iz Glas-a? Zato im smeta Katolička crkva u Hrvata. Da bi bilo jasnije hrvatskoj javnosti zašto im toliko smeta dovoljno je pogledati tko je Goran Beus Richembergh rođen kao Emir Tahirović. Emir je rođen je 31. srpnja 1965. u Splitu. Rođen je u obitelji oca Tire Edhema i majke Marije Beus. Kao dijete dobiva majčino prezime, a s napunjenih 20 godina dodaje njemačko prezime Richembergh.
Ime oca Emira Tahirovića, Edhema Tire navodi se među osumnjičenima za ratni zločin nad civilima u logoru Silos. Silos je bio koncentracijski logor kojim je upravljala muslimanska Armija BiH od 1992. do 1996. godine, a koji se nalazio u prijeratnom žitnom silosu u naselju Tarčin, u općini Hadžići pored Sarajeva.
No, vratimo se Emiru koji se, očito, sramio svog podrijetla te se promjenom prezimena počeo prikazivati kao pripadnik njemačke manjine, a jedno vrijeme i kao Židov. Oba ova njegova pokušaja ubrzo su provaljena od strane pripadnika tih manjina.
Osim hrvatskog, dalmatinskog, bošnjačkog, njemačkog ili židovskog identiteta, Goran Beus Richembergh je osamdesetih koketirao i sa srpskim identitetom te suradnjom sa obavještajnim zajednicama. U veljači 2006. Hrvatski list iz Zadra objavio je navodni popis suradnika nekadašnje Službe državne bezbjednosti (Udbe). Među mnoštvom imena našao se i stanoviti Goran Beus Richembergh s kodnim nazivom Odisej. Tu vijest odmah su prenijeli velikogorički listovi jer je tada Goran Beus Richemberh bio kandidat za Velikogoričkog gradonačelnika Lokalni HDZ-ov dužnosnik Ante Šimunović Gorana Beusa Richembergha je na sjednicama gradskog poglavarstva optuživao za suradnju s tajnom službom nekadašnje Jugoslavije, navodeći čak ime osobe koja ga zavrbovala i točan period njegove suradnje s njima.
Kad je Emir ili Goran u pitanju treba podsjetiti i na Glasnik Turopolja koji je objavio zanimljivu priču iz njegovih srednjoškolskih dana. Po njoj, Goran Beus Richemberh se tijekom srednjoškolskog razdoblja u Splitu predstavljao kao Srbin, što je kulminiralo slučajem iz veljače 1984., kad je dvije učenice Brodograđevne škole u Splitu optužio za ustaštvo i poticanje na klanje Srba, a sve zbog prikaza opere Nikola Šubić Zrinski, što je objavljeno u školskim novinama Brodograđevinac. Naime, te godine je nakon dugog niza godina u HNK Split postavljena navedena opera, a dvije šesnaestogodišnje učenice napisale su prikaz u kojem su istaknule da je najveći pljesak publike izazvala arija U boj, u boj i čin ljubljenja hrvatske zastave. Dva mjeseca kasnije, u travnju 1984. Goran Beus Richemberh, tada maturant i omladinski aktivist, u godišnjaku maturanata napisao je članak u kojem se obrušio na autorice teksta o operi Zrinski, nazivajući ih Ustašama, a tom prilikom napao je i nastavnicu koja je bila urednica školskog lista. Zbog njegovih optužbi dvije učenice morale su promijeniti školu, a nastavnica je završila na bolovanju zbog živčanog sloma i pritisaka.
Goran Beus Richembergh aktivan je i na međunarodnom planu. Nije jasno zašto čovjek koji se odrekao svog muslimanskog identiteta se nalazi na čelu Hrvatsko-turske udruge prijateljstva putem koje zastupa i lobira za suvremene Turske, neo-osmanlijske Erdoganove interese na području Hrvatske države.
Iz biografije Gorana Beusa Richenbergha teško je zaključiti tko je Goran. Možemo vrlo lako doći do zaključka da se radi o politički i nacionalno promiskuitetnoj , nevjerodostojnoj i nepouzdanoj osobi koja izvrsno može služiti svima koji mrze i njeguju protuhrvatske interese. Ovaj saborski zastupnik sa srednjom stručnom spremom vrlo je agilan i dosljedan kada je Katolička crkva u pitanju. I zato ova zadnja njegova tiskovna konferencija dokazuje da je jedino što je dosljedno u životu Gorana Beusa Richembergha je da koristi svaki trenutak ili događaj kako bi ozloglasio Katoličku crkvu, te je uvijek stavlja u negativan kontekst kao što je to uradio i sada. Dovođenje održavanja Svetih misa s narodom nije u nikakvoj vezi s otvaranjem kulturnih ustanova u Hrvatskoj. Primjera radi, bilo bi lijepo da nam Goran Beus Richenberg, kao pripadnik jedne kulturne građanske elite koja je česta u kazalištima i sličnim kulturnim prostorima i događajima, objasni kako bi nastupio simfonijski orkestar u prostoru kazališta u kojem on izvodi svoj program? Je li Goran Beus Richembergh ikada vidio kako kazalište izgleda iznutra? Ili je samo njegovo poznavanje kazališne umjetnosti ostalo samo na šetnji oko kazališta dok se trg na kojem se nalazi Kazalište u Zagrebu nazivalo po ratnom zločincu? Gorane objasni nam kako bi nastupio zbor i solisti na kazališnoj pozornici ili kako bi Hamlet držao socijalnu distancu od Learta koji se međusobno probadaju noževima. Da se dalje ne trudimo objašnjavati da slobodni i građanski aktivisti ove glasne partije nemaju baš veze s kulturom potvrdio je na kraju i sam Goran, ili Emir, ne znam, nisam siguran tko je ova osoba? Ali on je siguran kako nas Let 3 i Rade Šerbeđija svakim danom darivaju s iznimno vrijednim kulturnim sadržajima,i to besplatno. Prije bih rekao da ti događaji ne spadaju u kulturu već u zdravstvo . Ako netko ima probleme sa stomakom i potrebno mu je izbaciti nakupljenu hranu koju ne može probaviti, programi koje emitiraju Let 3 i Rade Šerbedžija su idealni. Nije ni Goran daleko. Živio mi ti moj ili Emire? Što da jesi ili nisi? Ovako možeš uživati samo u Hrvatskoj. I za to biti bogato honoriran!?
Marko Bilač
Leave a Comment