Gotovo svaki dan uz prebrojavanje broja zaraženih od strašne pandemije koja nas je zadesila,čitamo i o nekoj novoj korupcijskoj aferi.
Uz “novo normalno” u smislu prilagođavanja životu u uvjetima haranja koronavirusa,postaje nam “normalno” i svakodnevno živjeti u leglu korupcije i po njezinim pravilima.
Ljudi se više ne čude,čak ni ne zazivaju sankcioniranje koruptivnih radnji,već se apatično mire sa otvorenom,besramnom pljačkom,a rečenice poput “oni kradu,ali i nama dadu” i “i ja bih na njihovom mjestu”postaju dio folklora,dio naše kulture,od države “zaštićena baština”..
Često slušam od ljudi koji su po našem ulasku u Europsku uniju odlučili napustiti svoju domovinu,da glavni razlog njihove odluke nije toliko ekonomske prirode,koliko je rezultat nedostatka vjere u institucije države,nedostatka temeljne sigurnosti i pravde,potpunog pada moralnih vrijednosti koje diktiraju i one materijalne,odnosno pošteno gospodarenje zajedničkim resursima.
Primjera radi,može li se ijedna od toliko spominjanih i hvaljenih,uređenih i bogatih skandinavskih zemalja pohvaliti geostrateškim položajem naše zemlje,njenim energetskim i hidropotencijalom,plodnom zemljom,turističkim i prometnim potencijalima?
Ne može, ni izbliza,a opet smo od njihova standarda,ne samo ekonomskog,nego i društvenog,svjetlosnim godinama daleko…Jednostavno,iskreno,z
Ovo pitanje svih pitanja ima gotovo apokaliptičnu moć.Onog trena kada se postavi,nastaje kaos.
Zazivaju se ustaše i partizani,vjernici i nevjernici,djedovi i očevi,homo,hetero,metro i krkan-seksualci,babe i žabe,svete grude i kamenje,vanjski i unutarnji neprijatelji…
Ok,ali gdje su pare???
Ljudi koje smo birali plaćeni su našim ,zajedničkim novcem da vode naše ,zajedničke financije.Zamislite da vam lopov uđe u kuću i uz rakijicu i pjesmu uzme svu vašu ušteđevinu i kupi sebi vilu na moru ili na vašoj zemlji iščupa paprike i paradajz i izgradi golf igralište ili odlaže otpad,a vi mu još plješčete za dovitljivost jer se ,eto ,niste toga sjetili ?
Što biste mu rekli kad krenete u bolnicu,a više nemate svoje ušteđevine,kad nemate više za stan,struju,vodu,školovanje djece?Neće vas spasiti ni izbjegavanje cjepljenja i opiranje masoneriji,ni crni ni crveni vragovi,već kontrola nad vlastitim životom,a ona dolazi od odgovornosti onih koje ste birali!
Nepristojno je pitati,kao što je valjda nepristojno i budalasto normalno i pošteno živjeti,pa ipak ,makar retorički:”Gdje su pare?”
Đenana Jakić
NERA
Leave a Comment