By Voda je došla do grla, dalje ne možemo. Standard strmoglavo pada i u mnogome dotiče rub egzistencije velikog dijela hrvatskog stanovništva. Uz lažnu utjehu da inflacija pada i da plaće rastu – cijene luduju mnogo jače i izmiču primanjima najvećeg dijela puka. No, to ne dotiče dobro plaćenu, pregolemu masu državne i lokalne uprave, birokracije i javnog sektora (dvostruko veći broj od prosjeka u EU) u kojoj lagodno borave i tisuće stranačkih parazita i uhljeba. Njihova visoka primanja i enormne privilegije duboko zadiru u državni budžet i još više produbljuju jaz između naroda i bogatog političkog lobija. Paralelno se konstantno događaju milijunske kriminalne afere, prečesto povezane s ministrima te s državnim i lokalnim dužnosnicima. Država Hrvatska prelako baca svoje milijune eura ”u ništa” ili u privatne džepove. Kazne za evidentna kaznena djela nedodirljivih su simbolične ili nikakve, a nezakonito stečena imovina se ne konfiscira. U dva i po AP mandata budžet je ”napuhan” daleko više nego i u jednoj državi EU po glavi stanovnika.
Državni proračun koji je iznosio 15,86 milijarda eura za 2015. godinu iznosi 37 milijarda eura za 2025..
To neodgovorno dizanje troškova gomilanjem tisuća nepotrebnih uhljeba ima pogubne posljedice; manje proizvodne radne snage i sve više kancelarijskih ”štakora” koji na radnim mjestima ispunjavaju križaljke i piju kavu. To rezultira, ne samo bačenim milijardama, nego i sigurnom putu ”u ništa!” Vrlo brzo se mora dogoditi da – sve manji broj radnika i stručnjaka, neće moći prehraniti enormno rastući broj birokracije. Bliska perspektiva ove katarze je glad i raseljavanje puka – a naša političko- kriminalna elita ”puna kao brod” snaći će se.
Mnogima će se gornji tekst činiti pretjeranim, ali razmotrimo parametre. Nitko, pa ni blago glagoljivi HDZ-ov zastupnik, Nikola Mažar. ne može osporiti parametre zla; Hrvatska tone u močvari korupcije i kriminala od ministara pa nadalje, milijunske afere se događaju konstantno, nedodirljivi evidentno postoje, bez veze i korupcije nema zapošljavanja, pravosuđe (DORH, policija i sudovi) pod palicom vlade, razvlače procese nedodirljivih, ako ih sude, kazne su simbolične (uvjetne), nepravda je na svakom koraku. Korupcija u Hrvatskoj procjenjuje se godišnje na 10 do 11 milijarda eura. Zločinci; ratni profiteri, privatizacijski tajkuni te političko-kriminalna mreža, opljačkali su svoj narod, a i danas grabe sve što je još ostalo. Gabrijela je vratila 200.000 eura (odakle joj?) i mirno šeta, Beroš je pokrao novac za neophodne bolničke aparate i također šeta – savjest mu je mirna iako nitko ne zna koliko je staraca i bolesnika ranije umrlo zbog njegove pohlepe. I Rimacica (Pleslić) šeta, može biti sigurna da će i dalje šetati, eventualno s kakvom uvjetnom ”kaznom”. Što li je s Banožićem? Ima toga ”koš i još”.
Ogromni mehanizam države je preskup s previše privilegija, a svome narodu proizvodi siromaštvo, nezadovoljstvo, nepravdu i nesreću; Slična je situacija i u prostoru Hrvatske. Imamo Bogom dan, prelijep prostor s izuzetnim prirodnim resursima, plavo more, zelene šume i bajkovite otoke – koje HDZ vlast ne zna ili ne želi zaštititi. Stotine tisuća pljačkaša tih prelijepih destinacija, uzurpatora i bespravnih graditelja – devastirali su i razorili obalu, pomorsko dobro, arheološke nalaze, šume, rijeke. To čine i danas, a bespravna gradnja je po čl. 212 KZH, kazneno djelo koje se kažnjava zatvorom od 6 mjeseci do 5 godina. Iako imamo nekoliko stotina tisuća bespravnih gradnja – nemamo ni jednog bespravnog graditelja koji izdržava zatvorsku kaznu. Po tome smo jedini u cijeloj Europi.
Presudite sami; kakva je ovo država?
HRVATSKA NIJE PALA POD TENKOVIMA — ALI PADA POD ŠUTNJOM
Kad s autobusne stanice ili iz zrakoplovne luke zadnji puta mahnemo sinu ili unuku – izgubili smo sve pa i svoju državu. Domovina, koju smo branili oružjem – danas nas tjera da preživljavamo ili da bježimo. Nekada smo stajali pred tenkovima koji su gazili našu zemlju, danas stojimo pred blagajnama i biramo između kruha i lijekova. Nismo pali pod bombama — nego pod lažima, spinovima, korupciji, ratnim profiterima, zločinačkom privatizacijom, pod mrežom politike povezane s kriminalom te pod statistikama koje sakrivaju glad, bijes i odlazak
Hrvatski muževi moga hrabrog naroda izgubili su i hrabrost i ponos. Hodaju ulicama pognutih glava, ne okreću se ni lijevo ni desno ni ne pozdravljaju prijatelje. Šute! Mnogi od njih razmišljaju što će jesti na kraju mjeseca – i hoće li jesti? Treba za malo kruha, luka i soli sve više eura. Svi šute, tvrda, uporna šutnja uvukla se u gradove i naselja. Jedino što se čuje je gukanje golubova po trgovima.
Slične misli dijeli i moj prijatelj koji iznajmljuje apartman. Kaže da je mora dvostruko podići cijenu turistima, a da s tim novcem ne može kupiti hranu koju je prije mogao. No, takva priča ne egzistira samo u apartmanima ili u turizmu nego u svim slojevima društva, dakako osim u vladajućim strukturama. Zbog toga sam upriličio razgovor s Ivanom, etabliranim ekonomistom, predavačem na fakultetu.
Ja sam laik na tom polju, ali imam dugogodišnja iskustva koje nema ni jedan ekonomist. Tema je bila; ”Uz AP diktaturu (”Mogu što hoću!”), tri milijuna Hrvata uskoro neće imati što jesti”. Prvi sat prošao je u Ivanovom pokušaju da mi približi ”visoku” ekonomiju, bez stručnih izraza koje ne razumijem. Objašnjavao mi je dva odijeljena segmenta; Anex G i GEM, ali nisam mogao shvatiti njegovu lakoću primanja mojih argumenata kritike mehanizama vlasti. Ta deluzija u kojoj žive neki profesori ili znanstvenici, da ljudi nisu ljudi nego stvari – slična je deluziji (izvrnutoj stvarnosti) naših političara. Njima su tablice podataka koji vrište nepravdom samo goli podaci koji – kao da ne proizvode ništa opasno. Dobar primjer su podaci razloga padanja standarda:
Stalan rast cijena – Iako je inflacija usporila na 1,6%, građani i dalje znaju da su cijene nerealno visoke, osobito hrane, energenata i stanovanja.
Pad povjerenja u institucije – Samo 14% građana vjeruje državnim institucijama, a povjerenje je nisko i prema bankama, obrazovnim ustanovama i medijima. To znači da 86% građana nema povjerenja u državu Hrvatsku. Ova kriza povjerenja dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti.
Nekretnine izvan dosega – Cijene stanova i kuća rastu brže od plaća, što posebno pogađa mlade. Čak 75% mladih navodi cijene nekretnina kao ključni problem.
Nesigurnost zaposlenja – Gotovo polovica mladih strahuje za sigurnost radnog mjesta, što otežava dugoročno planiranje i osamostaljivanje.
Demografski pritisci i migracije – Odlazak mladih i pad nataliteta dodatno opterećuju sustav, a istovremeno raste broj stranih radnika, što izaziva društvene napetosti2.
Pesimizam prema budućnosti – 85% građana vjeruje da ih čeka lošija budućnost, dok samo 15% očekuje poboljšanje.
Ovakve i slične tablice, gdje podatak da svega 15% građana očekuje poboljšanje – što znači da 85% građana vjeruje da ih čeka lošija budućnost, prolaze bez ikakvih komentara ili akcija vlasti. Simboli hrvatske vlasti postali su; nebriga, nečinjenje potrebnog, nedostatak savjesti i empatije za svoj narod, silna pohlepa, nemoral i gubitak svih civilizacijskih norma, korupcija i kriminal.
O Anexu ”G” nismo imali što raspravljati. To je dokument Europske unije o konfiskacijama nezakonito stečene imovine. U Hrvatskoj je to ”netema” odnosno dobro čuvana tajna. Ako želite pročitati taj dokument morate ga ukrasti s nekog stranog portala i prevesti s engleskog. No, to je nepotrebno, jer je hrvatska Banda lopovska dobro zaštićena. Ni jedan cent se ne konfiscira od 11 milijarda eura koje svake godine Banda lopovska ”zaradi” korupcijom i kriminalom u Hrvatskoj. Te naše milijarde završavaju na privatnim računima u poreznim oazama.
Netko će se upitati odakle meni pravo da ovako pišem i odakle su moja spomenuta iskustva? Evo odgovora. Kao dragovoljac od 91′, časnik Domovinskog rata, imam pravo i dužnost braniti svoj narod. Smatram da ga danas moram braniti. A, kao Glavni instruktor borbenih vještina Specijalnih postrojba Glavnog stožera HV znam prepoznati kritične momente u borbi, a Hrvatska je korak do ponora. Europskih fondova uskoro neće biti, kao ni kredita Hrvatskoj, Mnogi će biti gladni.
Najstariji sam živući majstor karatea najvišeg ranga u Hrvatskoj, ali poznam sve i vrste borbe golim rukama i oružjem. Nakon rata, nekoliko godina vodio sam seminare borbenih vještina po vojnom programu u Njemačkoj (Frankfurt), Italiji i u Africi. Moje seminare su prošli mnogi tjelohranitelji bossova, a i neki bossovi u privatnoj poduci. Upoznao sam te ljude iz podzemlja koji se razlikuju od običnih ljudi. Pravi kriminalci drukčije razmišljaju. i ne znaju, što je rizik. Cilj im je osobni interes, tom cilju idu pravocrtno kao samuraji. Vođa bande iz podzemlja ne uzima u obzir rizik i posljedice takvog ili sličnog čina. Zbog tih karakteristika često uspijevaju, ali ponekad i stradaju. To je moje iskustvo u poznavanju shema podzemlja.
Vrlo slične karakteristike ima naš politično-kriminalni milje i zbog toga nikakva demokratska borba nema nikakav učinak. Naša politička krim elita ide ”glavom kroz zid” za milijunima i ne razmišlja o riziku. Pokušali smo ih zaustaviti peticijama, otvorenim pismima, objavama u tisku, na portalima, na tribinama, na TV emisijama, predavanjima, prosvjedima na ulicama, transparentima. Uzalud! Izazvali smo samo posprdni osmijeh hrvatske politike. Vrijeđaju hrvatsku pamet, ismijavaju nas.
Pred nama vrlo težak put – pronaći demokratski način spašavanja naše Domovine. Ne tražimo milost. Tražimo ono što smo već platili — krvlju, znojem i šutnjom koju više ne dugujemo nikome.
Saša Radović
