Drugi paket mjera Vlade, i još ponešto…

Listajući jutros stranice i tekstove, pripremajući se za komentiranje drugog paketa mjera Vlade, naišao sam na dva teksta koja su različito strukturirala mjere pa mislim da je vrijedno oba navesti, iako se nalaze na Internetu. Prvi je sa portala „Nik info“ (04. travnja 2020.) gdje se navodi, citiram:

Nove predložene mjere donose:

• potpora od 3 250 kn po očuvanom radnom mjestu za ožujak (prva mjera) podiže se na 4 000 kuna neto za travanj i svibanj
• država će preuzeti teret doprinosa na navedenih 4 000 kuna
• tvrtke kojima je rad onemogućen ili znatno otežan bit će djelomično ili u cijelosti oslobođene poreznih davanja za travanj, svibanj i lipanj: “Riječ je o porezu na dobit, porezu na dohodak te doprinosima. Način koji smo zamislili jest da slijedi logiku prvog kruga mjera, a to je da tvrtke koje imaju pad prihoda između 20 i 50 posto kao i do sada imaju pravo na odgodu i obročnu otplatu do 24  mjeseca bez kamata, dakle poreza na dobit, poreza na dohodak te doprinose“
• odgoda plaćanja PDV-a sve dok se ne naplate izdani računi.

Rok za predaju godišnjih financijskih izvještaja za 2019. odgađa se na 30. lipnja i ukida se obveza plaćanja naknade Fini za njihovu objavu.

Kao drugo, našao sam na linku Vlade https://vlada.gov.hr/vijesti/odlucili-smo-kao-vlada-snazno-stati-iza-hrvatskih-radnika-i-gospodarstva gdje su tematski obrazložene mjera i to, citiram:

• Pokazati solidarnost i snagu hrvatskog zajedništva
• Više od 65 tisuća poduzeća koristi mjere iz prvog paketa
• 8,5 milijardi kuna za očuvanje radnih mjesta
• Odgoda plaćanja PDV-a sve dok se ne naplate izdani računi
• Maksimalna štedljivost države
• Pomoć turizmu
• Neće biti smanjivanja mirovina

Evo mnogi, posebno oni koji po struci za to imaju pravo i znanje, komentiraju Vladine mjere, kako prvog tako i drugog paketa. Sve su to uvaženi hrvatski znalci koji se sad javljaju na portalima, kao što su to primjerice, bivši predsjednici Vlade, uvaženi odvjetnici, novinari koji se bave ekonomijom, ali profesori ekonomije, osim prof. dr. sc. J. T. (SDP), i nadalje šute, što me zabrinjava. Ali dobro, ostavimo tu analizu za neku drugu priliku, kao i za budućnost u kojoj će se pokazati mnoge istine, zablude, predrasude pa i lica. Svi komentari su dobrodošli, i stoga svi ovi mali portali imaju svoju snagu i važnost, jer ima ona stara izreka „magarac i čovjek znaju više nego čovjek“, ali tko je tu čovjek, a tko magarac u Hrvatskoj, ostaje za raspoznati,,, šalim se malo, iako u svakoj šali ima i zbilje.

Pa idemo malo analizirati i komentirati ovaj drugi paket mjera Vlade, kao nastavak onih komentara u mom prošlom tekstu koji obrazlaže prvi paket mjera. Ovu ću analizu prilagoditi prethodno navedenim podjelama mjera, a na kraju ću dati svoj komentar.

Dakle, generalno, svi se slažemo i suglasni smo da su navedene mjere „bogate“ i da pomažu u ovom teškom stanju u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Ali ja se ne mogu oteti pitanju i analizi cjelovitog stanja i sagledavanju svih ovih mjera u kontekstu podloge, baze, odnosno općeg stanja na koje ove mjere dolaze. Da, radi se o bogatim i skupim mjerama koje će dobrano opteretiti državu, ne samo Vladu, nego svih nas. I stoga se pitam da li su te mjere, obzirom na unutarnje okruženje, dovoljne za učinkovit dolazak do cilja, kao i koji nam je cilj u svemu ovome? Da li nam je cilj zaštita radnika, što stalno slušamo? Da li nam je sad cilj održati zaposlenost? Sve to slušamo ovih dana i nije mi jasno, jer zaštita radnika je jedno, a zaposlenost drugo, a niti jedno, kako ja sagledavam stvar, nije pravi cilj. Po meni cilj je iskoristiti ovaj trenutak, izdašnost ovih mjera koje su jako skupe kako bi se odlijepili sa dna (ne)uspješnosti na listi ekonomija EUa. Jasno, prije svega su ljudski životi, ali to je zadatak ministra zdravstva prof. dr. sc. V. B. kao i njegovih kolega, ali i svih nas koji moramo shvatiti da je ovo početak nekog novog načina života. A što se tiče radnika i zaposlenosti ne sporim da treba zaštiti radna mjesta, ali prije svega nešto drugo, rad. To ću u nastavku obrazložiti.

Stoga ću samo preletjeti komentarima ovaj drugi paket mjera, da bi na kraju komentirao sve ovo i ukazao na istinu, i sliku situacije i problema kako ja vidim, a vi svi razmislite i donesite svoj sud, kao što napominjem i inače.

Dakle, specificiranje mjera, kako je naveo sa portala „Nik info“, ne zahtijeva puno komentara, barem po prve tri točke osim zaključka „bogato,,, bogato“. Četvrta, i zadnja točka koja glasi „odgoda plaćanja PDV-a sve dok se ne naplate izdani računi“ stavlja me u nedoumicu pa ne znam da li se smijati ili ne. Zar to nismo davno riješili? Zar nismo shvatili suludu aroganciju države koja je tražila naplatu PDVa po ispostavljenoj fakturi, a što je uzrokovalo smrt velikog dijela dobrih poduzetnika. Dakle, ova mjera ne može se smatrati nikakvim novitetom, ali dobro je da se spominje.

Drugi izvor, link Vlade RH, naveo je i ukratko obrazložio drugi paket mjera kroz tematska područja, a što ću ukratko komentirati:

• Pokazati solidarnost i snagu hrvatskog zajedništva

KOMENTAR: ovo područje dobro je obrazloženo, a ja bi samo citirao Predsjednika Vlade: „Svi zajedno pokušavamo se prilagoditi na novu realnost, na nešto što sam prije nekoliko dana nazvao – novo normalno. To novo normalno ima u sebi jedan ključan izbor – koji je bio pred nama kao Vladom, pred nama kao društvom, izbor koji imaju i druge države, vlade i narodi, a to je vrlo jednostavna dilema – između spašavanja života naših sugrađana i na neki način odustajanja od našeg način života do sada. Mi u tom pogledu imamo vrlo jasan odabir, a taj je odabir da spašavamo živote“. Ja bi tome samo nadodao da shvatimo da se onaj stari život, onaj stari način života i druženja, nikad više neće ponoviti, i što prije to prihvatimo to bolje. Neka nam Bog pomogne na tom putu. Ipak, nisam vidio nigdje što i kako se tumači zajedništvo osim molbe da svi budemo strpljivi. Ovdje i nadalje zajedništvo ostaje otvoren problem i pitanje, a koje otvara mnoge opcije, posebno političke, ali ne zaboravimo, i društvene, među svima nama kao duboko podijeljenom narodu.

 

• Više od 65 tisuća poduzeća koristi mjere iz prvog paketa

KOMENTAR: Ono osnovno što je navedeno je: „Ta je naša aktivnost bila brza, interventna, primjer kako se te mjere koriste je da evo više od 65 tisuća poduzeća koji zapošljavaju gotovo 400.000 ljudi krenuo u provedbu tih mjera, zatražilo je sredstva, na taj se način spašavaju brojna radna mjesta i zadržavaju se ljudi u radnom odnosu te se spašavaju poduzeća koja trenutno ne mogu raditi“. Ako analiziram podatke do kojih sam došao, a koji su jako blizu sadašnjem stanju sa greškom od cca 5%, te su prihvatljivi, dolazim do sljedećih zaključaka i slike ove mjere. Dakle, Hrvatska prema podacima HGK 2017. imala je nešto preko 120 tisuća mikro, malih i srednjih poduzeća i oko 73% zaposlenih u tom sektoru, od ukupno oko 880 tisuća zaposlenih. To je svakako visoki postotak u odnosu na uobičajeno od oko 65%, koliko analitičari SME (engleski naziv za taj sektor malih i srednjih) navode kao potrebno i uobičajeno. To bi značilo da su te mjere obuhvatile oko 60% zaposlenih, što je visoki prosjek, ali uz uvjet da se to odnosi na živa i zdrava poduzeća. Zašto? Pa zato jer po istom izvoru, HGK, u ožujku 2019. bilo je zabilježeno 18.843 nelikvidnih poduzeća sa 6,5 milijardi kuna prijavljenih neizvršenih obveza. Koja su to poduzeća? To su ona poduzeća koja bi ja nazvao „pijavice“ koje sišu krv svima nama, a tu su još uvijek kao rezultat nemara države koja ne primjenjuje zakone koji reguliraju postupak sa takvim poduzećima, odnosno koja je potrebno zatvoriti. Dakle, ako je ova Vladina mjera obuhvatila i takva poduzeća onda je to bačen novac. Ovo nije jasno pa postavljam pitanje, ali ujedno otvaram temu koju ću u generalnom komentaru bolje obrazložiti. Nadalje, usprkos tome po istraživanjima CEPOR 2016, koje za zadnje rađeno, sa podacima za 2015. Hrvatska je u malom i srednjem poduzetništvu, SME, na predzadnjem mjestu od država i ekonomija EUa, a iza nas je samo Bugarska, a što se, mislim, nije bitno promijenilo. Onaj dio mjera koji se odnosi na oslobađanje davanja ne treba komentar, jer je svakako dobar poticaj za povrat SME u život.

 

• 8,5 milijardi kuna za očuvanje radnih mjesta

KOMENTAR: da, znamo svi da je očuvanje zaposlenosti i radnih mjesta sine qua non svake ekonomije. Stoga je za pozdraviti mjeru koja se odnosi na to da se, citiram: „…potpora od 3.250 kn po očuvanom radnom mjestu za ožujak podiže se na 4.000 kuna neto za travanj i svibanj.“ Također, citiram: „Ujedno će država preuzeti teret doprinosa, dakle davanja na tih 4.000 kuna. To je otprilike 1.460 kuna po zaposlenom. Dakle, ukupno 5.460 kuna.“ Svakako, to se samo može podržati i kazati „hvala“, jer, kako bi se reklo, „ovo je bome dano bogate ruke“, ali održati gospodarsku aktivnost na prvom je mjestu, nakon zaštite života ljudi, te se ovu mjeru može samo pozdraviti. Ipak, ovdje se otvara pitanje sukladno ponašanju našeg naroda, znači li to da će radnik, na kojeg se zaklinjemo da ga štitimo, svom gazdi reći „gazda moj dragi, ja ne moram puno raditi, jer mi plaću ne daješ ti nego država“. Zato, kako ja razmišljam, ova mjera kao mjera stoji, ali ne poradi zaštite radnika nego zaštite rada, a koji u ovim uvjetima mora biti bitno efikasniji nego ranije. Stoga meni u toj mjeri nedostaju nadzorna komponenta i poticajna komponenta, kako bi sve bilo jasno i učinkovito.

 

• Odgoda plaćanja PDV-a sve dok se ne naplate izdani računi

KOMENTAR: eh, plaćanje PDVa po naplati izdanog računa,,, već sam to prethodno komentirao i samo se pitam koja je ono budala tražila naplatu po izdanom računu.

 

• Maksimalna štedljivost države

KOMENTAR: svakako, sad postoje drugi prioriteti i hvala Bogu da nam se ono dogodilo sa avionima, jer bi sad grcali u dugovima i otplatama. Nije svako zlo za zlo, kaže naš narod. Preko noći sve se promijenilo pa je sasvim logično da država mora rezati nepotrebne troškove. Svakako, nisu tu samo avioni, tu su i auta, ali i mnogo toga što traži budno upravljate marom štedljivog poduzetnika, pa i vlasti, a što mislim da neće izostati. Sad je prioritetna nabavka opreme za prevenciju od virusa, jer mnogo toga nam nedostaje pa evo i ja učim kako od donjih gača/mudanata napraviti masku, da se malo našalimo J, ali činjenica je da maski, rukavica i mnogo toga nedostaje, a ako krenemo u novi život trebat će još puno, puno toga, jeftinih i skupljih pomagala.

 

• Pomoć turizmu

KOMENTAR: Čitam ove mjere i drugi put, ali ne vidim ništa osim, citiram: „Mijenjamo nekoliko zakona koji trebaju pomoći sektoru turizma koji globalno je jedna od onih industrija koja je najviše pogođena“, pa se pitam o čemu se tu radi, osim „pomoći ćemo“. Lijepo i pohvalno, ali turizam nije gospodarska grana nego miks niza različitih i složenih djelatnosti vezanih za grupna događanja te će zato biti najteže pogođen. Osim toga, turizam je izuzetno složen, tu su selektivne turističke vrste koje svaka za sebe „travu pase“, a znanja o tome u Hrvatskoj je malo, a najmanje u politici i oko nje. Značaj turizma za Hrvatsku je sad izuzetno važan, posebno za Dalmaciju i za mala mjesta izvan velikih gradova. O tome ću nešto više u generalnom komentaru na kraju. Stoga, čitajući ovu mjeru, koju u biti ne vidim da je konkretno navedena, a ni obrazložena, mislim da je ipak bolje da je to navedeno kako je navedeno, jer će zahtijevati puno rada i konzultacija dok se počne rješavati vrlo složeni problem turizma. Obzirom da turizam previše sudjeluje u hrvatskom BDPu, a da će biti najviše oštećen, to ovaj problem postaje još važniji.

 

• Neće biti smanjivanja mirovina

KOMENTAR: E da, još smanjite ovu crkavicu penzičima pa ćemo postići onaj efekt COVID 19 da se riješimo „treće dobi“. Jasno da se mirovine ne smiju dirati, ali se stoga mora osnažiti rad i zaposlenost kako bi se punio budžet u kojem su penzije sa oko 40% najviša stavka.

Sa navedene stranice Vlade citirao bi izjavu Predsjednika Vlade, koji kaže: „Želimo da ove mjere posebno pomognu mladima, Garancija za mlade je instrument koji je proteklih godina razvijen u Europskoj uniji, Hrvatska je među zemljama u kojoj je veliki broj nezaposlenih mladih, ali je ipak taj broj smanjen na oko 32%. U našem izbornom programu najavili smo da želimo povećati stopu zaposlenosti na 68%. Kombinacija ovih devet mjera bit će korak u tom smjeru“. Da, svakako, slažem se sa tom izjavom, ali upozoravam na tri glavna cilja koja su jako davno ostavljena pred Hrvatsku, a do danas nisu realizirana pa ih citiram iz izvješća CEPOR 2016. koje na str. 11. navodi: „U okviru strategije Europa 2020. Hrvatska ima dobre rezultate u odnosu na neke nacionalne ciljeve (rano napuštanje školovanja, smanjenje emisije stakleničkih plinova…), ali ostvarivanje nekoliko ciljeva je ili upitno ili još uvijek ispod razine na kojoj je planiran prosjek EU:

• Cilj za stopu zaposlenosti: 65,2 % za Hrvatsku vs. 75% za EU: Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj jedna je od najnižih u EU-u, ali su od 2013. zabilježena umjerena pozitivna kretanja – u 2015. godini stopa zaposlenosti bila je 60,5%. Hrvatska bi mogla ostvariti svoj nacionalni cilj od 65,2 %, ali to će biti daleko ispod razine prosjeka EU-a.
• Cilj za istraživanje i razvoj: 1,4 % BDP-a za Hrvatsku vs. 3% za EU: Razina ulaganja u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj povećala se s 0,75 % BDP-a u 2012. Na 0,85 % u 2016. Sadašnja razina od 2% u EU ukazuje na dugogodišnju ogromnu razliku u kapacitetu prijenosa znanja u poslovni sektor. Malo je vjerojatno da će Hrvatska ostvariti svoj cilj od 1,4%, koji je ionako ispod polovice planiranog cilja za EU.
• Cilj za visoko obrazovanje: 35 % za Hrvatsku vs. najmanje od 40% za EU: Stopa stjecanja visokog obrazovanja za dobnu skupinu od 30 do 34 kontinuirano je rasla od 2012., s ostvarenom razinom od 30,9% u 2015. godini. Hrvatska je na putu da ostvari svoj nacionalni cilj od 35 % do 2020., iako je sadašnja razina u EU 37,9 %.

Ono što me, sukladno ovome, zanima je pitanje da li ćemo ovim bogatim mjerama zadovoljiti ove stare ciljeve ili samo „krpimo“ ovu situaciju? Pa vezano za prvi cilj ističem i napominjem da uz visoku stopu zaposlenosti koju moramo realizirati, i to u ovim uvjetima, skoro do nivoa da nezaposlenosti uopće nema, trebamo također osigurati puno veći radni učinak, radnu efikasnost, a to zavisi o niza činitelja koje sad ne bi napominjao. To ću nešto malo dotaknuti u generalnom komentaru na kraju ovog teksta. Vezano za drugi cilj, izdvajanje za istraživanje i razvoj, koje je u Hrvatskoj daleko ispod prosjeka EUa, ali i znanstveno potrebnog, navedeni cilj koji je vrlo skromno postavljen ne osigurava ono što je sad potrebno. Primjerice, Imunološki zavod koji smo bili zatvorili sada radi veliki posao, a može i treba još više te zaslužuje jasnu mjeru i visinu izdvajanja radi njegovog jačanja. Također, istraživanja kao primjerice u turizmu, mogu bitno pomoći u rješavanju ovakvih problema, ali i razvoja općenito. Istraživanja nisu trošak nego investicija u budućnost i važan činitelj razvoja svake ekonomije i društva u cjelini. Da li se to sad konačno shvaća, i što to znači u kontekstu mjera koje su nam prezentirane? I zadnji, treći cilj, visoko obrazovanje koji se ovdje izražava u postotku, treba postaviti na novim temeljima rada i djelovanja na fakultetima, te ga podignuti na bitno veću kvalitetu znanja koje se pruža studentima, posebno na ekonomiji. Također, za visoko školstvo važna je sprega sa gospodarstvom, uz primjenu Bolonje, kao i razvijanje nove generacije profesora koji dolaze iz realnog sektora, ali ne ponovno kao rezultat „duboke države“, odnosno lošega naslijeđa „znanost je jedno a praksa je drugo“ jer to nije točno.

Dakle, kad se sve ovo sagleda, oba paketa mjera treba ocijeniti pozitivno, ali oni dolaze sukladno postojećem loše stanju ekonomije i stanja države, pa se otvara pitanje stupnja njihove učinkovitosti. Stoga bi naredni komentar usmjerio u tom pravcu.

GENERALNI KOMENTAR: navedeni komentar selektirao bi po temeljnim područjima koja smatram važnim za funkcioniranje cjelokupnog sustava, sa posebnim osvrtom na ekonomiju,

1. DOMENA DRŽAVE: po svemu je razvidno da se kod nas u Hrvatskoj radi o tzv. dubokoj državi, odnosno, nismo razvili svoj nacionalni sustav nego još uvijek uglavnom djelujemo po starom naslijeđenom sustavu. Takvo stanje tumačeći i uvodi pojam „duboka država“, a Wikipedija ističe da se taj pojam odnosi na kapitalističke, ali i nekapitalističke sustave, odnosno, sustave u tranziciji, te navodi: „Tu se radi zato što politička garnitura naslijedi profesionalno osoblje koje je postavio netko drugi po načelu stranačke podobnosti i ortačkog poslovanja. Pod ortačkim danas se misli na uglavnom ortačkog kapitalizma, ali ista se pojava događala i u nekapitalističkim sustavima gdje su prijašnje frakcije ostavljale svoje ljude. Stoga i nadalje vladaju oni koji su te ljude postavili, odnosno ideološka matrica onih koji su postavili, dok formalno vladajući donose zakone koji se ne provode.“ Dakle, da bi prvi i drugi paket mjera ostvario željeni učinak i stavio na noge hrvatsko gospodarstvo te da se u tome odlijepimo od dna sa rang liste uspješnosti ekonomija EUa, potrebno je hitno rješavati probleme države i ustrojiti je. Sređena i ustrojena država garant je uspješnog provođenja mjera, pa u tom smislu skrećem pažnju na sljedeće mjere koje se tiču države, i predlažem:

• Kao prva mjera koja se odnosi na državu, usmjerava na potrebnu preuređenja postojećeg makro sustav, a za što bi bilo primjereno provesti decentralizaciju državne uprave te lokacijski prerasporediti ministarstva po područjima koja su usmjerena na pojedino ministarstvo. Dakle, ne samo Zagreb nego i Rijeka, Split, Osijek i drugi gradovi mogli bi dobiti adekvatna ministartva. Da bi taj sustav postao učinkovit potrebno je hitno uspostaviti sustav nadležnosti, planiranja i djelovanja, po modelu top down, što znači sustav u kojem je baza lokalna samouprava od koje sve počinje. Ta samouprava mora biti interesna, a manje politička. Kad se to uspostavi onda zaokružiti sustav sa botom up. Da bi to sve funkcioniralo treba konačno izgraditi nadzornu funkciju u svemu. Bez nadzora sve ove mjere uvod su u novi kriminal pa ćemo se opet čuditi i pisati zakone kojima nećemo riješiti ništa.
• Kao druga mjera, potrebno je hitno popisati sve resurse, procijeniti ih i odrediti značaj za Hrvatsku, a što znači odrediti stupanj značaja za život građana Hrvatske i sukladno tome ih regulirati. Primjerice, to bi značilo zaštita voda kao resursa koja ni pod kojim uvjetom ne mogu preći u privatne, ili bilo koje ruke, nego mora ostati kao javno dobro i vlasništvo svih nas. Treba istaknuti da je voda buduća nafta, jer već sada mnoge razvijene države nemaju dovoljno kvalitetnu vodu u kućanstvu, a mi se razbacujemo. To ujedno znači da treba zaboraviti na pokušaje usvajanja općeg dobra, koje je svojedobno trebalo zamijeniti javno dobro. Sukladno tome, resursi koji su od temeljnog javnog interesa ne mogu biti dio privatizacije, a neki resursi mogu biti djelomično, i tako slijedom. Tada će se valjda shvatiti sva neefikasnost i neisplativost korištenje koncesija kod korištenja javnog dobra, odnosno, do tada će naša politika valjda nešto naučiti.
• Kada se to prethodno razjasni i definira, kao treća mjera u nadležnosti države je potreba završiti privatizaciju, dakle sve što nije od vitalnog interesa države i građana treba privatizirati.
• Kao četvrta mjera je prenijeti veće ovlasti na lokalnu i regionalnu vlast, uz napomenu da treba podignuti nivo obrazovanja ljudi na vlasti, posebno u malim općinama, jer blago rečeno, uglavnom se radi o ljudima koji nisu „dovoljno obrazovani“, osim što se biraju po podobnosti. Tada država neće trebati tražiti strateške partnere, a traži ih iz razloga kako bi izbjegla upravljanje, jer za to nije osposobljena. Unutar te mjere potrebno je u nadzorne odbore staviti stručne osobe, bez obzira na stranačku pripadnost, dapače, posve izbjeći ulazak ljudi iz politike u nadzorne odbore. Dobro bi bilo angažirati umirovljene i stručno dokazane nestranačke osobe.
• Kao peta mjera potrebno je uspostavljati direktne odnose među direktno zainteresiranim ili pak sukobljenim subjektima, kao što su primjerice radnici i poslodavci. Tu država nema što tražiti, već treba osigurati njihovu suradnju i dobre odnose, ali indirektno. Dakle HUP i sindikati pa čak i na niže, strukovne razine, unutar tog podsustava trebaju razviti suradnju i pomiriti interese.
• Kao šesta mjera, a koja dolazi kad se država kroz prethodne mjere odluči kakav ekonomsko-društveni sustav želimo razvijati (nadam se socijalni kapitalizam), postavit će se ciljevi u kojima rad treba vrednovati i cijeniti, a kroz rad zaposlenici trebaju biti zaštićeni. Sukladno tome počet će se graditi sustav podržavajućih zakona koji su onda ciljno usmjereni, a ne kao do sada stihijski od problema do problema.
• Kao sedma mjera bilo bi postupno, ali oštro i vrlo odgovorno smanjivanje državne administracije koju mijenja nova digitalna tehnologija, a koja omogućava decentralizaciju državne uprave, o čemu govori prva mjera. Primjerice, znate li koliko law cost avio-kompanija R..air (rekli smo bez imena) ima administracije, aviona i letova? Ima oko 500 aviona, ukupno oko 19.000 zaposlenih, od toga oko 15.000 su u avionima na letovima, a svi ostali servisiraju posade i avione, dakle posredno proizvode, a u administraciji imaju manje od 50 zaposlenih, a u računovodstvu samo 2 cure. Ali, svi zaposleni su specijalistički visoko obrazovani, radnog vremena gotovo da nema jer kad nisu u uredu uvijek su stand by, potpuno je sve digitalitizirano, a plaće su za naše prilike „u nebu“. Godišnje se preveze 160 milijuna putnika. Dakle, ovo sadašnje stanje koje nas upućuje na digitalizaciju i korištenje e-tehnologije šansa je za bitno rasterećenje državne administracije uz podizanje njene efikasnosti.
• Kao osma mjera je visoki stupanj zaštite privatne imovine i jasno razgraničenje privatne, lokalne i državne imovine, kao i jasan način postupanja sa njom. Ovo se također odnosi na jednaki odnos prema društvenoj i privatnoj imovini i pravima, jer primjerice, država je razvila veoma efikasan sustav ovrha, ali koji se samo odnosi na državna poduzeća, ali ne i na privatna potraživanja i ovrhe. U sadašnjim prilikama, zakoni i nadalje štite dužnike, a ne vjerovnike. To ruši pouzdanje u državu.
• Kao deveta mjera je znatno bolje povezivanje državnih i privatnih poduzeća i ustanova, posebno u zdravstvu, ali i u drugim djelatnostima.
• Kao deseta mjera, a posebno sada u ovim teškim uvjetima, je strogo sankcioniranje onih loših radnji koji ugrožavaju živote ali i imovinu građana. Primjerice, sada kriminalci koji su poznati policiji, pljačkaju stanove i vikendice, posebno u Dalmaciji, ali djelovanje policije je neefikasno. Često je razlog nekakvo „pravo na osobnost“ i slično.
• Kad smo već kod MUPa, nadograditi ću i jedanaestu mjeru, a koja kaže da MUP na terenu mora rješavati mnoge probleme na način da ne dolazi do sudskih sporova, a koji se onda otegnu i u Hrvatskoj traju i preko 10 godina. Djelovanje MUPa potrebno je razviti po uzoru na razvijene države u kojima policija na terenu veoma efikasno djeluje i rasterećuje sud.
• Kao dvanaesta mjera je restrukturiranje cjelokupnog hrvatskog sudstva, kao i zakona koji omogućavaju predugo vođenje procesa. Sve to nepotrebno stvara zagušenost sudstva kao važnog podsustava.
• I kao zadnja, trinaesta mjera, a koja iako je zadnja po važnosti treba biti prva, je eliminiranje sve što nas pogađa kao „kor“, kao i kor-onu treba hitno riješiti i kor-upciju. Obje „kor“ potvrdile su nasušnu potrebu uspostavljanja nadzorne funkcije, ali i predviđanja rizika svih vrsta i pripremu na njih.

Toliko o najvažnijim mjerama vezanim za državu i njeno funkcioniranje.

 

2. DOMENA PODUZETNIŠTVA: poduzetništvo je način poslovanja koji se temelji na privatnom ulaganju, kapitalu, postojanju dinamičnog i konkurentnog tržišta, kao i riziku ulaganja. Poduzetništvo je ono što je mnogima iz stare generacije sinonim za nešto loše i lopovsko. Za nas, koji smo prebrodili onaj stari unitaristički, jednopartijski, totalitaristički komunistički sustav, a koji je razvijao nekakav sustav dogovorne ekonomije važno je shvatiti da je poduzetništvo jedan od stupova temeljaca sadašnje tržišne ekonomije. Druge ekonomije više nema te tržišnu ekonomiju treba prihvatiti bez komentara. Neću sad ulaziti u probleme kapitalizma koji se zaista zapetljao sam u sebi te to treba rješavati, nego želim istaknuti važnost poduzetništva i tome prilagoditi mjere razvoja. Na poduzetništvu, koje, kako smo vidjeli u Hrvatskoj, zapošljava oko 70% zaposlenih u realnom sektoru, počiva nacionalni standard građana, zadovoljstvo, kao i nacionalni mir.

Treba shvatiti da se hrvatsko poduzetništvo, osim onih manifetluka u pretvorbi, razvija kao rezultat „prisiljenih“ okolnosti, odnosno, čovjek kad dobije otkaz ili nešto slično, odlučuje se za poduzetništvo te sa minimalnim kapitalom, ali uz puno volje, poradi potrebe za prehranom obitelji, i nešto malo znanja ulazi u poduzetnički poduhvat. Drugu grupu poduzetnika čine naši povratnici koji su u pečalbi teškim radom stekli nekakav kapital, ali i naučili kako raditi, pa sa svim tim razvijaju svoj poduzetnički poduhvat u ovom hrvatskom ne baš pozitivnom okruženju. Treću grupu čine poduzetnici u turizmu, koji je specifičan pa neću sad o njemu. Četvrtu grupu čine visokoobrazovani, liječnici, pravnici, revizori, i druge struke, koji pokreću svoja poduzeća. Peta grupa su „ostali“, pa ćemo to zanemariti. Dakle, u svemu tome nekih bogataša svjetskog nivoa u Hrvatskoj nema, nego, netko vozi dva Mercedesa, a netko koristi javni prijevoz pa se javlja velika razlika. Ovo potvrđuje 89.539 malih poduzeća (CEPOR 2016., str. 11) i samo 1,42% poduzetničkih poduhvata koji su dosegli kriterije srednjih poduzeća. To je naše hrvatsko poduzetništvo, malo i po svemu veoma skromno.

Da ne duljim na tu temu, upućujem sve vas, koje zanima tema poduzetništvo, na istraživanje CEPOR 2016 i nalaze koji obrađuju hrvatsko malo poduzetništvo. Vjerujem da će se uskoro provesti i novije istraživanje CEPOR, iako mislim da bitnih pomaka i nalaza neće biti. Sukladno tim nalazima potrebno je izgraditi detaljne mjere za razvoj poduzetništva. Pritom, ističem, ne glorificirajmo radnika već rad i plaćanje prema radu, a ne prema radnom mjestu. To znači da je potrebno razviti sustav nagrađivanja prema učinku. Svakako, pritom treba ugraditi socijalnu komponentu, posebno prema starijim radnicima, ali također unutar sustava poduzetništva i rada, razvijati sustav prijenosa znanja sa starijih na mlađe kako to rade razvijene ekonomije Europe i svijeta.

2a.  PODUZETNIŠTVO MALIH MJESTA: Treba bitno razlikovati poduzetništvo velikih/većih gradova i malih mjesta, općina pa i županija. Zašto? Vezano za poduzetništvo, prevelika je razlika mogućnosti razvoja poduzetništva u velikim gradovima i malim mjestima. Da budemo jasni, Hrvatska ima 3 velika grada, odnosno, jedan veliki, Zagreb i dva veća, Split i Rijeka, a onda nekoliko manjih i određen broj malo manjih, a zatim mikro. Da objasnim što to znači. Otvoriti poduzetnički poduhvat u velikom gradu rizik ulaganja bitno je smanjen, a istraživanja su pokazala da je najmanja veličina grada pogodnog za poduzetnički poduhvat kao i za život, grad od 300.000 stanovnika pa do 1-1,5 milijuna stanovnika. Ispod te veličine grada uspjeh u poduzetništvu veoma je rizičan. Dalmacija, koja će sad biti najugroženija i najviše pogođena, ima samo jedan veći grad, Split, i niz malih mjesta u kojima, ulaziti u poduzetnički poduhvat, gotovo da nema logike. Stoga je neophodno kredite za poticaj mikro i malih poduzeća u mjestima izvan velikih gradova, davati sa 0% kamata. Da bi se u takvim teškim okolnosti razvilo poduzetništvo potrebno je očistiti „korov“ i „pijavice“, odnosno poduzeća koja su fiktivna i ona koja opstaju na način ne podmirivanja svojih obaveza, a posebno ne plaćanja izvršenog rada. Također, za prilike Dalmacije, a što potvrđuje navedeno, potrebno je obrazložiti što se sad dešava na terenu. Radi se o ribarstvu. Opskrba ribe u Splitu mudro se odvija, a cijene su pale za oko 30%. Istodobno, u malim mjestima Dalmacije, Trogiru, Rogoznici, Primoštenu, Vodicama i drugdje, koče ili kočarice (veći ribarski brodovi) ostaju privezani, a zašto? Naprosto nemaju kome, odnosno, ne znaju kome i kako prodati ribu. A da u ovim prilikama stvar bude teža, srdela, koja je othranila Dalmaciju u najtežim vremenima u povijesti, sad se lovi, sad je „stađun“ lova, ali srdela se može kupiti samo u Splitu. Samo da objasnim problem koji se u malim mjestima Dalmacije dešava sad, danas. Pogledajte sliku kočarica jutros u Rogoznici kroz koju sam prošao. (nadam se da će je urednik uspjeti staviti u tekst jer ima tehničkih problema sa slikama)

Kočarice, njih 9, privezane su za kraj i dugo nisu izašli na more, a neće ni izaći. Prvi problem je da nemaju kome prodati ribu, jer je puknuo lanac opskrbe sa malim mjestima. Osim toga, sad je pun mjesec pa se plava riba, i srdela, ne lovi, a kada mjesec prođe i dože „mrak“, tada nastupa zabrana lova plave ribe. Stoga, kao važna mjera mora biti hitno ukidanje zabrane lova plave ribe i pomoć u otkupu ribe u malim mjestima.

Dakle, u tome i kod sličnih problema država treba pomoći, jer lokalna vlast sad nije u sposobnosti, ali ne pomoći opet nekakvim zakonima nego suportom u rješavanju problema.

3. BANKARSTVO: Kao što znamo, svaki ekonomski sustav ima svoje stupove na kojima počiva. Ekonomski sustav ima jedan stup, a to je poduzetništvo, a drugi stup je bankarstvo. O tom drugom stupu samo par riječi. Ono kad smo, neki od nas, nekad govorili „ne prodavajte hrvatske banke“ pa to politika nije slušala, sad smo gotovo na koljenima, jer sa stranim bankama ne možemo razvijati financijski sustav i politiku kao i gospodarski razvoj. Komercijalne banke u stranom vlasništvu, sa pravom imaju svoje ciljeve i svoj način poslovanja i razmišljanja pa se dešava da tome, obzirom na dominaciju stranih banaka u sustavu hrvatskog bankarstva, naprosto podlegne i Narodna banka Hrvatske (NBH). Kao rezultat toga imamo sve one nemile slučajeve sa kojima smo se nedavno susreli. Stoga je potrebno hitno osnažiti domaće polumrtve banke i formirati nacionalni sustav hrvatskih banaka.
4. TURIZAM: Prije nego prijeđem na obrazloženje turizma i problema koji trebaju rezultirati mjerama, a o čemu Vlada nije ništa rekla, ali i bolje, ispričat ću vam nešto što sam vidio. Zanimljivo je bilo nedavno gledati na HTV 4, u ono vrijeme oko 15 sati, raspravu na temu turizma, kada je jedna gošća (mislim da je bila iz HUPa) pokušala razgovor usmjeriti na nautički turizam, ali ju je voditeljica stalno odvraćala. Ali istina je da je ta gošća shvatila život i opstanak u malim mjestima uz obalu, ali i u velikim gradovima. Kao što sam prethodno naveo, mjere u turizmu u velikim gradovima i malim mjestima ni približno ne mogu biti iste. Zašto? Jednom sam sudjelovao u SWOT-analizi uzduž cijele hrvatske obale, a koja je pokazala naprosto neshvatljive razlike svakog mjesta na kojem smo provodili analizu. Također, svako mjesto razvija nekakav svoj oblik turizma, što će opet dodatno zakomplicirati stvar. Primjerice, Dubrovnik, ima oko 90% BDMa od turizma, a od toga 50% sačinjavaju cruiseri, a 50% hotelijerstvo i privatni smještaj. Dubrovnik ima oko 50% hotela sa 5 zvjezdica u Hrvatskoj i gušio se od turista u sezoni, a koja se proširila na skoro cijelu godinu. Kako to sad riješiti? Drugi problem su Split i Zadar, a onda je Korčula koja je živjela dobrim dijelom od nautičkog turizma, a blizu je i Šibenik. Svako mjesto ima drugačiji turizam i probleme. Tu su, u većim gradovima, problemi koji su različiti i veoma složeni, ali ipak lakši nego u malim mjestima. Mala mjesta koja imaju marine, a gotovo da nema mjesta bez marine, žive na način, „nema nautičara u marini nema ni turizma u mjestu“. Dakle, mala mjesta žive od nautičkog turizma, o kojem malo znamo, jer ima malo stručnjaka, a oni do sada koji su se vrtjeli oko vlasti na tu temu samo su uhljebi. Nažalost, samo se jedno/dvoje stručnjaka radili za druge države i EU u projektima nautičkog turizma, a što ih potvrđuje kao istinske znalce. Koliki je nivo (ne)znanja u administraciji i oko nje, vezano za nautički turizam, najbolje govori naivan ulazak u projekt zajedničke ponude marina Jadrana, Hrvatske i Italije, a sve samo iz jednog razloga. Hrvatske su marine prepune u sezoni, a talijanske, ove na drugoj strani naše obale Jadrana, talijanske, poluprazne su. Mi uvijek ko guske u maglu. Dakle, problematika turizma na Jadranu, posebno u Dalmaciji, veoma je složena i traži angažman ovo malo stručnjaka koje imamo. Sad treba znanje. i to hitno i efikasno, jer ga u zagrebačkoj „kockici“ nema koliko treba, a turizam i pomorstvo, u administrativnom smislu, samo dijeli kat zgrade „kockice“, ali hm….

Evo slike uplovljavanja talijanske jahte u marinu 3. travnja 2020.

 

5. POLJOPRIVREDA: mislim da ne treba puno priče ni analize, jer sam već rekao. Poljoprivreda je strateška grana i tako je treba rješavati. U tome je razvoj OPGova svakako dobrodošao i treba ih podržati.

Uglavnom sve što sam rekao odnosi se na realni sektor. ali ponajprije usmjereno na državu, jer bez navedenih promjena na strani države bilo kakve mjere ostat će nedovoljno učinkovite.

Dakle, zaključno, ovaj drugi paket mjera Vlade, posebno u segmentu koji je prezentirao ministar financija Z. M. (stručan čovjek, bravo ministre) prikladan je cjelokupnom okruženju i sadašnjem stanju, ali namjerno neću reći sustavu, jer ja ovo još uvijek ne zovem sustavom. Sve druge mjere takve su kakve su, ali previše podređene dosadašnjoj dominaciji države, od čega treba bježati,. Barem za sada, a u nekim segmentima ovih mjera ima puno rupa, kao primjerice u turizmu, posebno u nautičkom turizmu, ali jasno je i zašto. Stoga je važno izgraditi uvjete da se ove mjere učinkovito primijene, a ne da se pretvore u nove skandale i kriminal.

Treba napomenuti da su mjere koje navodi Europska Unija nejasne, a koja je očito još uvijek zatečena pandemijom pa ono što govori Predsjednica Europske Komisije gospođa Von der Leyen, tek dodiruje probleme koji očekuju EU. Stoga sada dolazi do značaja snaga nacionalne države, a to znači zajedništvo i domoljublje svih nas. Ipak, što se tiče EUa, definirana su područja u kojima EU mora hitno djelovati, ali kako i koliko djelovati, još nije jasno. Ne znam, ali meni izgleda kao da se čeka reakcija velikih, ponajprije Trumpa, a koji po nekim informacija ulazi u borbu sa tri najmoćnije obitelji koje pokreću sve svjetske tijekove. Koliko je sve to točno ostaje za vidjeti. Kako izgleda, iz analize koju sam pokrenuo i prikazao u tablici u prošlom tekstu, zaključuje se da su države koje su u tranziciji, u borbi protiv korone, bitno uspješnije od razvijenih država. Dva su razloga. Prvi je razlog da države u tranziciji ne robuju kapitalu i imaju lošu ekonomiju koja nema jaku vezu sa svim shareholderima, subjektima i zainteresiranim igračima u poslovanju. Stoga se lako odriču financijskih efekata ekonomije u korist života građana. To je sad ispalo dobro, jer kad Tramp kaže da će žrtvovati 2 milijuna zaraženih i 100 tisuća umrlih, i da je to prihvatljivo, to je veoma tužno. Pustimo sad Trampa, jer on pokreće mnoge promjene u SAD, ali za koje još nikome nije jasno kamo su usmjerene. Drugo, ulazak u preventivne mjere protiv korone i borbu sa njom, ekonomije u tranziciji, posebno Hrvatska, ušle su ranije od ostalih pa su rezultati bolji. U grupi razvijenih država najbolje rezultate opet, kao i u mnogo čemu, ima Njemačka. Zašto? Ponajprije zato što je razvila predviđanje za koje mi kažemo „nitko nije mogao predvidjeti, a mogao je.

Dakle, dragi moji prijatelji Hrvati, nadam se da sam kroz ovo „edukacijsko novinarstvo“ barem malo pomogao, pa neka nam Bog da snage, znanja, mudrosti, političke volje, domoljublja i svega pozitivnog da ovu nedaću preokrenemo na dobro, a možemo.

I za kraj citirat ću Vam jednu misao Sokrata.

Demokracija će platiti zato što pokušava odgovarati svima.

Siromasi će htjeti imati imetak bogatih, a demokracija će im to dati.

Mladi će htjeti biti uvaženi kao stari, žene će htjeti biti kao muški a stranci će htjeti prava starosjedilaca.

A demokracija ce im to dati.

A kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći, nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo kakve monarhije ili oligarhije.

(Sokkrat 470-399 p.n.e.)

Zanimljivo predviđanje Sokrata pred 2,5 milenija. A što se Hrvatske tiče, mi ćemo ovu ugrozu riješiti, živjet ćemo neki novi i drugačiji život, popraviti ćemo Zagreb, spasit ćemo Dalmaciju i frigat ćemo srdele, ali kad to riješimo onda ćemo shvatiti da ništa nismo riješili ako oni „veliki“ ne dođu pameti. Svijet je globalan i trebamo se kretati, iako ćemo komunicirati „na daljinu“. Svi smo na ovom svijetu kao jedna cjelina, i zato ako se pojavi samo jedan jaki luđak tada svi trudi odoše u vjetar. Stoga prosudite koliko je ova misao Sokrata danas aktualna, a izrečene je pred nekoliko tisuća godina. Ali nije sve crno, bude se pametni i oni koji zagovaraju život i mir, pa podržimo ih i pridružimo im se.

Stojte doma, pomažite potrebitima koliko možete i biti će dobro.

Voli vas vaš

Skipper