Ovakvog političara ili bolje rečeno politikanta, kakav je Milorad Pupovac, Hrvatska nije imala od „stoljeća sedmog“!
Čovjek se već godinama predstavlja kao jedini pravi „štitonoša“ srpske manjine. Uvijek je prvi on, a nakon njega dugo, dugo – nitko!
Ako ga netko slučajno kritizira, odmah saziva konferenciju i trubi da je na taj način „ugrožena“ i cijela srpska nacionalna manjina.
Onima na vlasti uvijek je dobro došao sa svoja „tri prsta“, odnosno tri glasa, koja i te kako dobro naplaćuje.
Od hrvatske države, svako malo, uspije namaknuti pozamašan novac (svake godine sve veći) i za tiskanje svojih novina (biltena) ili knjiga u kojima se na debelo blate baš oni koji ga plaćaju-Hrvati!
Ne priznaje hrvatski obrambeni Domovinski rat, a još manje agresiju na Republiku Hrvatsku.
Nije sudjelovao u stvaranju hrvatske države (gdje je bio i što je radio 1991.?), dok su njegova braća navodno ratovala na „drugoj strani“!
Zahvaljujući novim vjetrovima koji trenutačno pušu u hrvatskoj politici, nadamo se da će i njega otpuhati. Zauvijek.
Dakle, u Hrvatskoj nije problem srpska nacionalna manjina već samo i isključivo njihov tzv. vođa, koji inače uživa neznatnu potporu svojih sunarodnjaka.
Pupovac je svako malo iz svog bogatog politikantskog repertoara znao izbaci i neku poruku, kao primjerice da je Hrvatska i NDH jedno te isto, da se nigdje tako kao u Hrvatskoj ne budi fašizam, da su ugroženi Srbi koji su manjina u Hrvatskoj, da treba zabraniti pozdrave iz Domovinskog rata, poput onog pripadnika HOS-a, da to isto treba učiniti s domoljubnim pjesmama i nastupima Marka Perkovića Thompsona i njemu sličnima, dok potom, znao je izjaviti i da treba osuditi hrvatske stradalnike Domovinskoga rata, poput HVIDR-e, jer ga podsjećaju na SUBNOR… Pored toga, taj i takav Srbin čitavo vrijeme hrvatskom narodu nameće kolektivnu krivnju, poglavito za ustaški logor Jasenovac. Umjesto u Kninu, on je znao „slaviti“ Oluju 5. kolovoza u Beogradu, gdje se dogovarao sa srpskim političkim vrhom kako i što dalje.
Jednom riječju, to je čovjek koji svako malo otvara sezonu lova na Hrvate, prozivajući svakog hrvatskog „izgrednika“, koji mu ne paše, – ustašom.
I protiv tog i takvog Pupovca, kojeg mirne duše možemo nazvati i faktorom nestabilnosti u ovom dijelu Balkana, protiv kojeg je inače podnijeto i na desetke kaznenih prijava, prije svega za teški kriminal, digla se „cijela“ domoljubna Hrvatska, uključujući i Hrvate u inozemstvu, ali zasad bez uspjeha.
Inače, nema toga tko mu ne viče da je – četnik!
Na to se on samo tiho (podmuklo) nasmije i kaže da nikog ne će tužiti tko ga tako naziva!
A i zašto bi zbog toga nekog i tužio, kad je riječ četnik za njega u najmanju ruku nešto veliko i ponosno, gotovo sveto..
Međutim, koliko se god gazi i pljuje po ovom čovjeku, koji iz dana u dan nastoji žigosati hrvatski narod kao nedemokratičan i nedostojan civilizacijske uljudbe i života u zajednici kulturnih naroda svijeta, kako je jednom napisao i Milan Bešlić, njemu se ništa ne događa, već dapače svakim svojim nasrtajem, kako se čini, uvijek je bio “veći i značajniji“.
Jedan od razloga toj njegovoj čvrstini i opstojnosti (zapravo pjeni od sapunice) leži i u činjenici da ga ovako ili onako podržava većina tzv. hrvatskih medija (svaka čast iznimkama), koji objavljuju ali baš svaku njegovu izjavu (i to ilustriranu sa fotografijom!), zatim većina televizija uključujući i HRT čak i izravno prenose njegove konferencije za tisak, supruga mu kao novinarka objavljuje tekstove kakvi samo njemu odgovaraju, a ono što je ipak najžalosnije politički vrh ga je relativno često uzimao u zaštitu, pa čak i time što najčešće prešućuju njegove klevete i uvrede na hrvatski račun, (kao „pa nije on baš tako mislio!“).
Ovom Srbinu po zanimanju, koji svako malo obnavlja ustaštvo u suvremenom hrvatskom demokratskom društvu, možete reći i o njemu napisati što vas je volja. Gle čuda, ne će se ljutiti, jer je iznimno dobro plaćen za ulogu koju igra – „srpskog klauna“.
Nu, ipak ostaje pitanje: kako on godinama i to s prilično uspjeha možete igrati kako odgovara i srpskim četnicima u Beogradu ili Banja Luci, a s druge pak strane godinama je bio „jednakopravni“ član Vlade Republike Hrvatske?
Znalo se dogoditi da su čitave hrvatske Vlada plesale jedno, a Milorad Pupovac drugo kolo!?
Najljepši dar hrvatskim braniteljima bio bi kad bi se popularni etno-Pupi, kako ga zovu, za sve vjekove vjekova odmaknuo od hrvatskih blagajni, (ne i nacionalne manjine), i da već jednom prestane obavljati nuždu po svemu što hrvatski diše.
Uz to, prestanimo miješati kruške i jabuke, jer nije isto srpska nacionalna manjina i njihov nametnuti „vođa“, koji Hrvatsku bolesno gleda, kao Vučić, Dačić, Šešelj i brojni drugi, isključivo kao „NDH“ tvorevinu!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment