Kada je početkom ove godine u požaru smrtno stradalo šestero štićenika doma za starije osobe u Andraševcu pomislili smo da je ta tragedija bila dovoljna opomena za nadležne državne institucije koje će u najkraćem roku provjeriti stanje u svima ostalima, no jučerašnji slučaj u Dugom Ratu nas je po tko zna koji puta demantirao.

U inspekcijama koje su obavljene u mnogim domovima nakon požara u Andraševcu utvrđeno je da tek manji broj njih u privatnom vlasništvu ispunjava sve propisane uvjete, no usprkos svemu tome mnogi od njih su i dalje nastavili raditi kao da se ništa nije dogodilo, uključujući i ovaj u kojem je izbio požar a koji je već bio predmet interesa javnosti zbog nelegalnog poslovanja.

Sada će se sasvim sigurno u Dugi Rat sjatiti sva politička svita kako bi nekoliko minuta pred objektivima glumatala zabrinutost i tugu, a onda brzo odjuriti „svojim poslom“ jer za starije osobe već dugo u Hrvatskoj ionako nitko nema vremena ni strpljenja. Da o starijima vode brigu onda im ispred nosa ne bi nicali „Domovi za starije“  bez uvjeta za rad kao gljive poslije kiše. Ta činjenica o nesmetanom poslovanju upućuje da svi oni redom posluju uz prešutno odobravanje politike. Da nije tako brzo bi oni njih sve pozatvarali, no onda bi morali rješavati problem smještaja korisnika, a tom im je već velika gnjavaža pa im je lakše žmiriti na ilegalne „Domove“ koji su po ovome čemu svjedočimo u posljednje vrijeme sve češće prave lomače umjesto mirnog kutka.

2020. godina će biti upamćena po zlu za starije osobe, počela je sa požarom u Domu za starije osobe u Andraševcu, nastavila sa koronom koja još traje i ne vidi se kraja toj pošasti, sada sa novim požarom u Dugom Ratu, a samo je pitanje koja će ih još nevolja stići do konca godine. Umirovljenika u Hrvatskoj je više od 1,2 milijuna što je gotovo trećina ukupne populacije, no usprkos toj činjenici i nevjerojatnom potencijalu da se organizirani izbore za svoja prava njihova se svaki dan gaze kao da se radi tek o nekoj malobrojnoj skupini, gotovo šačici njih.

Svaki čovjek rođenjem zna da će jednog dana životu doći kraj, no nitko taj kraj ne zaslužuje na lomači… Samo zajedništvom se može omogućiti dostojanstven život, kao njegov završetak.

U Zagrebu, 28.09.2020.

 

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika