Nakon brojnih objava, emisija, intervjua koje sam do sada odradio u kojima je u svezi mirovina i mirovinskog sustava puno rečeno i pokazano, pitanje više nije što se događa sa mirovinama. To je valjda već svima jasno, mirovine ne prate troškove života, dugogodišnji rad ne donosi sigurnost kakvu bi trebao, a sustav prečesto nagrađuje nepravdu umjesto doprinosa. Pitanje koje stoji pred svakim građaninom, onima koji sudjeluju u anketama, ili svima koji „sutra“ izlaze na izbore je jednostavno, želite li ostati u istom ili promijeniti smjer?
Ovo nije apstraktna dilema već odluka koja će imati konkretne posljedice. Ostati znači prihvatiti postojeći model, model u kojem mirovine zaostaju, u kojem usklađivanje ne prati stvarni život i u kojem 40 godina rada ne jamči dostojanstvo. Promijeniti znači podržati sustav koji jasno povezuje rad i mirovinu, koji nudi mjerljive ciljeve i koji ima plan provedbe.
U nizu dosadašnjih objava već sam predstavio, i detaljno pojasnio ključne elemente neophodne za nužne promjene, u prvom redu pravedniji izračun mirovina, potpuno usklađivanje sa rastom plaća i cijena, priznavanje staža majkama i redovnim studentima, 13. mirovinu, uskrsnicu, božićnicu, paketi pomoći potrebitima itd…, sve uz jasno definirani cilj koji vodi prema povećanju prosječne mirovine do minimalno 60% prosječne plaće.
Za svaki spomenuti prijedlog je u dosadašnjim objavama bio naveden i okvirni iznos kao i mogućnost financiranja, posebno u kontekstu punjenja proračuna poradi visoke inflacije, ali i dostizanja prosječnog udjela mirovina u BDP-u EU. Ono što posebno treba naglasiti je da se ni jedna od spomenutih promjena ne događa, niti će se dogoditi, sama od sebe. Ovime dolazimo do slijedeći, jednako važne istine, do vašeg glasa koji može promijeniti smjer.
U demokratskom sustavu svaki glas ima težinu tako da svako odustajanje od korištenja prava glasa predstavlja bijeg od odgovornosti, i za takvo ponašanje neovisno o izgovoru nema opravdanju. Kada građani odustanu od glasanja tada odluke donose drugi, uglavnom oni radi kojih su navodno odustali od glasanja, čime su se zapravo svrstali uz one koje ne podržavaju. Smjer se može promijeniti samo kada se građani uključe, posebno ako je to u velikom broju, i upravo zato pitanje izlaska na izbora nije tek puka formalnost kako neki žele prikazati, to je ključni alat kojim građani oblikuju vlastitu budućnost. Ne biti svjestan navedenog ili to prepustiti drugima znači ne biti odgovoran za sebe, ali ni za budućnost onih nakon nas.
Blok Umirovljenici Zajedno (BUZ) svojim prijedlozima jasno pokazuje da rješenja postoje, no isto tako upozoravam i da rješenja bez podrške birača ostaju samo ideje, a da bi postala stvarnost, potrebna je odluka, i osobna i kolektivna. I tu dolazimo do slijedećeg koraka, možda i najvažnijeg. Nemojte čekati da drugi odluče umjesto vas, jer je vaša pasivnost najbrži put do zadržavanja postojećeg stanja. Ako oni koji žele promjene ne djeluju, tada status quo ostaje. Upravo zato odgovornost nije samo na politici, nego i na građanima čije sudjelovanje na izborima nije tek jedna od opcija, to je zapravo ključan preduvjet promjene.
Izbori su trenutak u kojem se sve svodi na biranje između poznatog i mogućeg, između nezadovoljstva i rješenja, između čekanja i djelovanja. 2024. godine na parlamentarnim izborima BUZ je dobio samo 3% glasova birača, još strašnije zvuči ako kažem da čak 97% umirovljenika nije glasalo za promjenu usprkos činjenici o dvije trećine njih/vas sa radničkim mirovinama koji žive na granici ili ispod praga siromaštva….
Svaka promjena počinje od odluke, a odluka počinje od vas.
U Zagrebu, 06. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment