Izjava koju je Milorad Pupovac, zastupnik SDSS-a u Hrvatskom saboru dao nakon katastrofalnog potresa na Banovini u kojoj je on dijelio žrtve po etničkoj pripadnosti razotkrila je pravu prirodu karaktera tog samoproglašenog čelnika Srpske nacionalne manjine u >Hrvatskoj. Odgovarajući na do krajnjih granica  neprimjereno pitanje Tanjugove novinarke rekao je da je među žrtvama dvoje Srba i jedna djevojčica iz miješanog braka. Ta izjava razotkriva svu ljudsku  bijedu Milorada Pupovca i politike koju on zastupa ne samo kao čelnik tzv. Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik nego i kao navodni intelektualac s funkcijom profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Za njega dakle u ovom katastrofalnom potresu nisu poginuli ljudi nego pripadnici srpske etničke zajednice u Hrvatskoj koju on i njegovo SNV uporno i ustrajno žele izdvojiti od hrvatskog statusnog identiteta kojemu kao građani ove države pripadaju.

Ovom izjavom saborski zastupnik u Hrvatskome saboru i profesor na zagrebačkom filozofskom faklultetu koji odgaja akademske građane još jednom šalje jasnu poruku o tome kako vidi svoje djelovanje u državi koja se zove Republika Hrvatska. Za njega ona postoji samo kao pravni okvir u kojemu njegova skupina kao manji dio Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj može ostvarivati posebna prava omogućena nakaradnom manjinskom ustavnopravna konstrukcijom i ucjenjivim vladajućim strankama, bilo to HDZ ili SDP. Za Milorada Pupovca dakle ne postoje jednakopravni građani Republike Hrvatske nego prije svega privilegirani pripadnici tog manjinskog dijela Srpske nacionalne manjine koji imaju jednaka krvna zrnca kao i ostali hrvatski ljudi, ali u velikosrpskoj politici “nebeskog naroda” i “Srpskog sveta” i u takvim općeljudskim tragedijama kakav je bio ovaj potres trebaju biti izolirani od ostalih. To je u suštini isti koncept po kojemu se Hitlerova Njemačka odnosila prema nearijevskim narodima.

Uostalom to Miloradu Pupovcu nije prvi put jer je njegovo političko djelovanje od momenta kad se hrvatski politički narod odlučio za osamostaljenje od totalitarne komunističke Jugoslavije usmjereno u pravcu segregacije njegovih Srba u u novostvorenoj hrvatskoj državi. Svi njegovi postupci išli su u tom smjeru, počevši od lažne optužbe protiv Katoličke crkve o prisilnom pokrštavanju 11.000 srpske djece, preko njegovog sramotnog kao potvrđenog svjedoka u ubojstvu poznatog hrvatskog humanitarca dr. Ivana Šretera, potom  izjave da je Oluja koja je oslobodila okupirana područje Hrvatske predstavljala etničko čišćenje, do tvrdnje da je za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd, pa usporedbe demokratske Hrvatske s NDH-a, sudjelovanja na četničkim dernecima u Srbiji gdje se Hrvatska uspoređivala s Hitlerovom Njemačkom pa do sustavnih pokušaja da se fašistička velikosrpska agresija na Hrvatsku proglasi građanskim ratom iza čega je stajao njegov prošlogodišnji performans u Vukovaru.  Od takvog Milorada Pupovca nije se ni moglo očekivati da će prirodnu katastrofu na Banovini ocijeniti kao tešku nepogodu za sve ljude i stanovnike toga kraja ne dijeleći ih po etničkoj pripadnosti. Njegovo licemjerje je tim veće jer tobože njegova briga za pripadnike srpske manjine na Banovini je najobičnija laž budući da njegovo Srpsko narodno vijeće nije učinilo ništa ili vrlo malo za te stanovnike u tom dijelu Hrvatske koji im trebaju samo kao birači na izborima.

Ipak treba ustanoviti da takav Milorad Pupovac ne bi mogao provoditi takvu segregacionističku politiku u normalnoj hrvatskoj državi. Hrvatska država nije u pravnom smislu, dakle što se tiče vladavine prava, normalna država. Jer da je normalna država Milorad Pupovac bi već bio sankcioniran onog trenutku kad je na početku fašističke velikosrpske agresije izrekao kolosalnu laž o prekrštavanju 11.000 “srpske dece”. Budući da pravna država tada nije funkcionirala nitko se od nadležnih u nenormalnoj hrvatskoj državi barem politički nije ogradio od Pupovčeve izjave o poginulima u potresu na Banovini. Najmanje se to moglo očekivati od premijera Andreja Plenkovića koji nizom postupaka u posljednje vrijeme nastoji Domovinski obrambeni rat pretvoriti u “građanski rat” kako bi amnestirao Pupovčeve Srbe koji su podržali četničku velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Da je neki hrvatski političar ili javna osoba u sličnoj situaciji dijelio hrvatske građane po etničkom mjerilu digla bi se velika graja ne samo tzv. nevladinih udruga, te vodećih medija na čelu s tzv. javnom televizijom i naravno političara koji se natječu da Hrvatsku u raznim prilikama što više oblate. Takvo je stvarno stanje stvari nakon skandalozne izjave Milorada Pupovca, čelnika 12 posto Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koji se takvim postupcima sustavno izruguje državi i građanima, a oni ga zbog izdajničke trgovačke politike prije svega HDZ-a moraju podnositi.

Vjekoslav Krsnik