Djeca Domovinskog rata zaboravljena dok ljevica glumi brigu – gdje su SDP, Možemo i SDSS?

Hrvatska država, zajedno s političkim elitama lijevog spektra – SDP, Možemo i SDSS – pokazuje potpunu licemjernu selektivnost. Dok se posljednje dvije godine pred javnošću i medijima postavljaju ruže za žene ubijene u femicidima, tisuće nevinih civila i djece ubijenih tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. ostaju zaboravljeni.

Brojke koje trebaju šokirati svaku savjest:

• U Domovinskom ratu ubijeno je 402 djece u Hrvatskoj, dok samo u Slavonskom Brodu stradalo je 28 djece.
• Samo tijekom opsade Sarajeva ubijeno je više od 1.600 djece, a ukupno u BiH tijekom rata 1992.-1995. stradalo je blizu 3.772 djece – brojke koje država nikada sustavno nije evidentirala.
• Tisuće civila ubijeni su topničkim napadima, masakrima, zračnim udarima i sustavnim strijeljanjima koje je provodio agresor, a sustavna pravda i priznanje ovim žrtvama nikada nisu uspostavljeni.

Dok ljevica paradira ružama i praznim gestama, isti političari su o Domovinskom ratu javno govorili kao o mitu, pokušavajući relativizirati i umanjiti tragediju koju je hrvatski narod preživio. Pitanja poput “gdje ste bili 1991.-1995.?” ostaju bez odgovora. Tisuće mrtvih civila i djece nisu PR trenutak, nego tragedija koja zahtijeva djelovanje države, a ne ljevičarsku manipulaciju simbolima.

Primjeri herojske ljudskosti i stradanja:

• Zoran Vlaškovac, 22-godišnji gardist, spasio je dječaka Darija Bosiljevca, koji je zbog cerebralne paralize bio nemoćan. Fotografija tog trenutka obišla je svijet, ali država nije osigurala trajno priznanje ni za Zorana ni za Daria.
• Civili poput Ravena Čuvala, prve žrtve JNA u Zagrebu, i tisuće drugih zaboravljenih, ostali su bez imena na spomenicima, bez sustavnog istraživanja i bez javnog sjećanja.

Zahtjevi i obaveze države:

1. Hitno formirati cjelovit i javno dostupan popis civilnih i dječjih žrtava Domovinskog rata.
2. Postaviti trajne spomenike i memorijalne ploče u svim mjestima stradanja, uključujući Slavonski Brod, Aljmaš, Dalj, Erdut i Zagreb.
3. Osigurati sustavnu materijalnu i psihološku pomoć preživjelim obiteljima, a ne samo PR i političke geste.
4. Uključiti istinu o stradanjima civila i djece u obrazovne programe, kako bi nove generacije rasle sa stvarnom poviješću, a ne s manipulacijama ljevice.
5. Javno priznanje pojedincima koji su spašavali živote, poput Zorana Vlaškovca, kao primjer ljudske hrabrosti nasuprot političkim oportunistima.

Dok SDP, Možemo i SDSS manipuliraju simbolima i propagandom, tisuće hrvatskih civila i djece iz Domovinskog rata ostaju bez pravde, priznanja i sjećanja. Licemjerje ljevice ne smije proći – vrijeme je da država konačno preuzme odgovornost i počne čistiti nepravdu koju su njihovi politički interesi generacijama ostavljali netaknutom.

https://mperkovic.com/2025/12/10/zaboravljene-zrtve-domovinskog-rata/