Karamarko vs Plenković europarlamentarni izbori RH – 2013., 2014., 2019., 2024.
Prvi izbori za EU parlament održali su se 14. travnja 2013. godine. Glasovanju je od ukupno 3 .748 ,815 birača pristupilo (prema glasačkim listićima) 780. 980 što čini 20,83 %. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 741 .408 odnosno 94,93 %. Nevažećih je bilo 39 .572 glasačkih listića odnosno 5,07 %.
Na prvom mjestu nalazila se koalicija HDZ-HSP AS-BUZ s osvojenih 243.654 glasa odnosno 32,86%. Na drugom mjestu nalazila se koalicija SDP-HNS-HSU s osvojenih 237.778 glasova odnosno 32,07%, a na trećem mjestu nalazili su se Hrvatski laburisti s osvojenih 42.750 glasova odnosno 5,77%. U mandatima je to iznosilo 6 osvojenih mandata za HDZ-ovu koaliciju, 5 osvojenih mandata za SDP-ovu koaliciju i 1 osvojen mandat za Hrvatske laburiste.
Drugi izbori za EU parlament održali su se 25. svibnja 2014. godine. Od ukupno 3.767,343 birača, glasovalo je (prema glasačkim listićima) 950.980 birača što čini 25,24%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 921.904 odnosno 96,94%. Nevažećih je bilo 29.076 glasačkih listića odnosno 3,06%.
Na prvom mjestu nalazila se Domoljubna koalicija (HDZ-HSS-HSP AS-BUZ-ZDS-HDS) s osvojenih 381.844 glasa odnosno 41,42%. Na drugom mjestu nalazila se Kukuriku koalicija (SDP-HNS-IDS-HSU) s osvojenih 275.904 glasa odnosno 29,93%.Na trećem mjestu nalazio se Orah s osvojenih 86.806 glasova odnosno 9,42%. U mandatima je to iznosilo 6 osvojenih mandata za Domoljubnu koaliciju, 4 osvojena mandata za Kukuriku koaliciju i 1 osvojen mandat za Orah.
Treći izbori za EU parlament održali su se 26. svibnja 2019. godine. Od ukupno 3.696.907 birača, glasovalo je (prema glasačkim listićima) 1.103.551 birača, što čini 29,85%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.073.954. odnosno 97,32%. Nevažećih je bilo 29.597 glasačkih listića odnosno 2,68%.
Na prvom mjestu nalazio se HDZ s osvojenih 244.076 glasova odnosno 22,72%. Na drugom mjestu nalazio se SDP s osvojenih 200.976% glasova odnosno 18,71%. Na trećem mjestu nalazili su se Hrvatski suverenisti s osvojenih 91.546 glasova odnosno 8,52%. Na četvrtom mjestu nalazio se nezavisni Mislav Kolakušić s osvojenih 84.765 glasova odnosno 7,89%. Na petom mjestu nalazio se Živi zid s osvojenih 60.847 glasova odnosno 5,66%. Na šestom mjestu nalazila se Amsterdamska koalicija s osvojenih 55.806 glasova odnosno 5,19%. U mandatima je to iznosilo 4 osvojena mandata za HDZ, 4 osvojena mandata za SDP, a po 1 mandat osvojili su Hrvatski suverenisti, nezavisni Mislav Kolakušić, Živi zid i naposljetku Amsterdamska koalicija.
Četvrti izbori za EU parlament održali su se 9. lipnja 2024. godine. Od ukupno 3.524.179 birača, glasovalo je (prema glasačkim listićima) 752.040 birača što čini 21,34%. Važećih glasačkih listića bilo je 740.722, odnosno 98,50%. Nevažećih je bilo 11.318 glasačkih listića odnosno 1,50%.
Na prvom mjestu nalazio se HDZ s osvojenih 264.415 glasova odnosno 35,13%. Na drugom mjestu nalazila se SDP-ova koalicija s osvojenih 192.859 glasova odnosno 25,62%. Na trećem mjestu nalazio se Domovinski pokret s osvojenih 66.541 glas odnosno 8,84%. Na četvrtom mjestu nalazio se Možemo s osvojenih 44.670 glasova odnosno 5,93%. U mandatima je to iznosilo 6 osvojenih mandata za HDZ, 4 osvojena mandata za SDP-ovu koaliciju, a po 1 mandat osvojili su Domovinski pokret i Možemo.
Promatrajući sva četiri izborna ciklusa europskih izbora 2013., 2014., 2019. i 2024. godine s aspekta komparativne analize možemo zaključiti kako su i Karamarkov HDZ (2013. i 2014.) i Plenkovićev HDZ (2019. i 2024.) pobijedili u izbornim ciklusima na EU izborima u RH tj. HDZ je pobijedio u sva četiri izborna ciklusa na europskim izborima u RH. Karamarkov HDZ na temeljima Domoljubne koalicije činio je to puno uvjerljivije osvojivši oba puta po 6 mandata dok Plenkovićev HDZ prvi put osvojio je 4 mandata isto koliko i SDP, a drugi put ponovio je Karamarkovih 6 mandata.
Promatramo li numerički rezultate u smislu osvojenih glasova tada ćemo uočiti kako je Karamarkov HDZ na temeljima Domoljubne koalicije bio znatno uvjerljiviji i u ovom aspektu u odnosu na Plenkovićev HDZ. Naime, na prvim europskim izborima Domoljubna koalicija okupljena oko Karamarkovog HDZ-a osvojila je 243.654 glasa odnosno 32,86%, a na drugim europskim izborima Domoljubna koalicija osvojila je 381.844 glasa odnosno 41,42% što predstavlja značajan rast od 138.190 glasova. Plenkovićev HDZ na trećim europskim izborima osvojio je 244.076 glasova odnosno 22,72% dok na četvrtim europskim izborima Plenkovićev HDZ osvojio je 264.415 glasova odnosno 35,13% što pokazuje blagi rast od 20.339 glasova.
Nadalje, prilikom komparacije dvaju HDZ-ovih lidera na njihovim prvim europskim izborima Tomislav Karamarko imao je osvojenih 243.654 glasa, a Andrej Plenković imao je osvojenih 244.076 glasova što je minimalna prednost u korist Andreja Plenkovića od 422 glasa. Na njihovim drugim europskim izborima Tomislav Karamarko je tu daleko uvjerljiviji u odnosu na Andreja Plenkovića, jer Karamarkova Domoljubna koalicija prikupila je 381.844 glasa, a Plenkovićeva liberalno demokršćanska platforma temeljena na liku i dijelu Andreja Plenkovića prikupila je 264.415 glasova što je zaostatak Andreja Plenkovića u odnosu na Tomislava Karamarka značajnih 117.429 glasova. Međutim, možemo apostrofirati da osim što Plenkovićev HDZ nije dosegnuo nikada gornju granicu od 381.844 glasa, kao niti gornju granicu od 41,42% Karamarkovog HDZ-a iz konteksta možemo zaključiti da je za glasače HDZ-a prihvatljivija domoljubna doktrina koju je njegovao bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u odnosu na personalnu kampanju pro europskog aktualnog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Drugim riječima, konzervativno – nacionalistička agende polučila je uvjerljivije rezultate od isključivo liberalno – demokršćanske agende na europskim izborima u RH što vjerujem mnogi od vas nisu znali.
Izlaznosti su niske u sva četiri izborna ciklusa 20,83% i 25,84% u vrijeme Tomislava Karamarka i 29,85% i 21,34% u vrijeme Andreja Plenkovića. Odokativno možemo primjetiti da je izlaznost u Karamarkovom mandatu na čelu HDZ-a imala tendenciju rasta na europskim izborima u RH, a u Plenkovićevom mandatu tendenciju pada na europskim izborima u RH. Na kraju ako promatramo ukupnu brojku birača s pravom glasa vidimo da se i u tom pogledu dogodio pad od 224.636 birača s pravom glasa, jer 2013. godine na europskim izborima RH pravo glasa imalo je 3.748,815 birača, a 2024. godine na europskim izborima RH pravo glasa imalo je 3.524,179 birača prema glasačkim listićima.
Karamarko vs Plenković predsjednički izbori RH – 2014., 2019., 2024.
Prvi krug predsjedničkih izbora RH održao se 28. prosinca 2014. godine. Ukupno pravo glasa u prvom krugu predsjedničkih izbora RH imalo je 3.792,638 birača, a glasovalo je 1.787,722 birača ili 47,14%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.759,010 odnosno 98,44%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 27.787 odnosno 1,56%.
Ivo Josipović uz potporu Kukuriku koalicije osvojio je 687.558 glasova odnosno 38,46%, a Kolinda Grabar Kitarović uz potporu Domoljubne koalicije osvojila je 665.309 glasova odnosno 37,22%.
Drugi krug predsjedničkih izbora RH održao se 11. siječnja 2015. godine. Ukupno pravo glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora RH imalo je 3.825.242 birača, a glasovalo je 2.258,887 birača ili 59,05%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 2.197,381 odnosno 97,31%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 60.728 odnosno 2,69%.
Kolinda Grabar Kitarović uz potporu Domoljubne koalicije osvojila je 1.114,945 glasova odnosno 50,74%, a Ivo Josipović uz potporu Kukuriku koalicije osvojio je 1.082,436 glasova odnosno 49,26%.
Prvi krug predsjedničkih izbora RH održao se 22. prosinca 2019. godine. Ukupno pravo glasa u prvom krugu predsjedničkih izbora RH imalo je 3.719,532 birača, a glasovalo je 1.903,861 birač ili 51,19%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.881,643 odnosno 98,83%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 22.218 odnosno 1,17%.
Zoran Milanović uz potporu SDP-ove koalicije osvojio je 562.783 glasa odnosno 29,55%, Kolinda Grabar Kitarović kao nezavisna kandidatkinja uz potporu HDZ-a osvojila je 507.628 glasova odnosno 26,65%, a Miroslav Škoro kao nezavisni kandidat uz potporu Hrvatskih suverenista, Mosta, Zelene liste, Bloka za Hrvatsku osvojio je 465.704 glasa odnosno 24,45%.
Drugi krug predsjedničkih izbora RH održao se 5. siječnja 2020. godine. Ukupno pravo glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora RH imalo je 3.714,115 birača, a glasovalo je 2.053,292 birača ili 54,99%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.963,877 odnosno 95,65%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 89.415 odnosno 4,35%.
Zoran Milanović uz potporu SDP-ove koalicije osvojio je 1.034.170 glasova odnosno 52,66%, a nezavisna kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović uz potporu HDZ-a osvojila je 929.707 glasova odnosno 47,34%.
Prvi krug predsjedničkih izbora RH održao se 29.prosinca 2024. godine. Ukupno pravo glasa u prvom krugu predsjedničkih izbora RH imalo je 3.762,224 birača, a glasovalo je 1.624,999 birač ili 46,01%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.606,213 odnosno 98,84%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 18.786 odnosno 1,16%.
Zoran Milanović uz potporu SDP-ove koalicije osvojio je 797.938 glasova odnosno 49,09%, Dragan Primorac kao nezavisni kandidat uz potporu HDZ-ove koalicije osvojio je 314.663 glasa odnosno 19,35%.
Drugi krug predsjedničkih izbora RH održao se 12. siječnja 2025. godine. Ukupno pravo glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora RH imalo je 3.533,441 birač, a glasovalo je 1.561,223 birača ili 44,18%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.503,611 odnosno 96,33%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 57.209 odnosno 3,67%.
Nezavisni kandidat Zoran Milanović uz potporu SDP-ove koalicije osvojio je 1.122.859 glasova odnosno 74.68%, a nezavisni kandidat Dragan Primorac osvojio je 380.752 glasa odnosno 25,32%.
Promatrajući s aspekta komparativne analize posljednja tri izborna ciklusa predsjedničkih izbora u RH – 2014., 2019., 2024. možemo sa sigurnošću konstatirati bez previše elaboriranja da je Tomislav Karamarko uspio osvojiti Pantovčak u mandatu kada je vodio HDZ, a Andrej Plenković uspio je istu bitku izgubiti dva puta tijekom dva mandata koliko se nalazi na čelu HDZ-a. Uostalom, važno je istaknuti da je u vrijeme Tomislava Karamarka na temeljima Domoljubne koalicije HDZ uspio prvi i jedini put vratiti Pantovčak nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a Andrej Plenković izgubio je tu bitku dva puta od Zorana Milanovića kao i Ivo Sanader jednom od Stjepana Mesića i jednom od Ivo Josipovića.
Međutim, znakovit je podatak da je upravo najveća izlaznost u tri navedena izborna ciklusa u drugom krugu predsjedničkih izbora RH bila 11. siječnja 2015. godine kada je Kolinda Grabar Kitarović izabrana za predsjednicu RH prilikom Karamarkovog predsjedanja HDZ-om i iznosila je 59,05%. Taj podatak jasno pokazuje kako je na dijelu bila opća mobilizacija svih HDZ-ovih birača i istomišljenika na platformi Domoljubne koalicije, a potvrđuje i ispravnost smjera u kojem nas je vodio Karamarkov HDZ u smislu konzervativno – nacionalističke doktrine.
U mandatu Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a u drugom krugu predsjedničkih izbora RH Kolinda Grabar Kitarović osvojila je 1.114,945 glasova, a u re-izboru u mandatu Andreja Plenkovića osvojila je 929.707 glasova što pokazuje jasan pad od 185.238 glasova. Većina njih argument će tražiti u dopisivanju rednog broja tri, ali pritom treba uzeti u obzir da je te izbore Kolinda Grabar Kitarović u drugom krugu predsjedničkih izbora RH održanih 5. siječnja 2020. godine izgubila za 104.463 glasa u odnosu na Zorana Milanovića, a proglašenih nevažećih listića bilo je 89.415 odnosno 4,35%. Međutim, potrebno je još istaknuti kako je u drugom krugu predsjedničkih izbora RH održanom 11. siječnja 2015. godine proglašeno 60.728 nevažećih glasačkih listića kada je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila Ivo Josipovića, kao i da je u drugom krugu predsjedničkih izbora RH održanom 12. siječnja 2025. godine proglašeno 57.209 nevažećih glasačkih listića kada je Dragan Primorac izgubio od Zorana Milanovića što znači da teza o dopisivanju rednog broja tri kao glavni uzrok poraza od Zorana Milanovića i gubitka Pantovčaka u drugom krugu predsjedničkih izbora RH održanom 5. siječnja 2020. godine nema nikakve čvrste temelje ako znamo analitički razmišljati. Stoga, postavlja se ključno retoričko pitanje zašto je Kolinda Grabar Kitarović izgubila 185.238 glasova u drugom krugu predsjedničkih izbora 2020. godine u odnosu na 2015. godinu?
Promatramo li dalje s aspekta komparativne analize između Karamarkovog i Plenkovićevog HDZ-a tada možemo zaključiti da je Karamarkov HDZ na temeljima Domoljubne koalicije osvojio više glasova u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora. Ako uzmemo u obzir da je Kolinda Grabar Kitarović bila kandidat Karamarkovog HDZ-a, a Dragan Primorac kandidat Plenkovićevog HDZ-a onda je taj ključni parametar u kadrovskom smislu u korist Tomislava Karamarka još uvjerljiviji, jer bivši predsjednik HDZ-a izabrao je kandidatkinju za predsjednicu RH unutar stranačke baze HDZ-a, a aktualnih predsjednik HDZ-a Andrej Plenković izvan stranačke baze HDZ-a.
S jedne strane, Kolinda Grabar Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora osvojila je 665.309 glasova i 507.628 glasova, a Dragan Primorac osvojio je u prvom krugu predsjedničkih izbora 117.154 glasa i 314.663 glasa, dok s druge strane, u drugom krugu predsjedničkih izbora Kolinda Grabar Kitarović osvajala je 1.114.945 glasova i 929.705 glasova, a Dragan Primorac osvojio je u drugom krugu predsjedničkih izbora 380.752 glasa. Rezultatski neusporediva nadmoć Karamarkove kandidatkinje u odnosu na Plenkovićevog kandidata.
Kada je riječ o drugom krugu predsjedničkih izbora RH održanom 12. siječnja 2025. godine statistički podaci koji uopće ne idu u prilog Plenkovićevom HDZ-u, a riječ je o općinama, gradovima i županijama jesu sljedeći:
S Draganom Primorcem kao kandidatom HDZ-a i partnera izgubili su predsjedničke izbore u svih 20 županija diljem RH odnosno 100%, izgubili su u 393 od 428 općina odnosno 91,82% i izgubili su u 123 od 128 gradova odnosno 96,09%.
Razlika s kojom je Dragan Primorac izgubio od Zorana Milanovića gotovo da je nestvarna 483.375 glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora RH i 742.107 glasova u drugom krugu predsjedničkih izbora RH i zauvijek će ostati zapisana u hrvatskoj povijesti predsjedničkih izbora.
U suštini ako promatramo Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu možemo zaključiti da je Karamarkov HDZ neusporedivo uvjerljiviji i uspješniji od Plenkovićevog HDZ-a kao što je to bilo na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima tijekom sva četiri izborna ciklusa na EU izborima RH i posljednja tri izborna ciklusa na predsjedničkim izborima RH. Kako na europskim, tako i na predsjedničkim izborima potrebno je istaknuti kako je u drugom krugu predsjedničkih izbora RH u vremenskom intervalu 2015. – 2025. RH izgubila 291.801 birač, jer 11. siječnja 2015. godine pravo glasa imalo je 3.825,242 birača, a 12. siječnja 2025. godine pravo glasa imalo je 3.533,441 birač.
Karamarko vs Plenković parlamentarni izbori RH – 2015., 2016., 2020., 2024.
Parlamentarni izbori za 8. saziv Hrvatskog sabora održani su 8. studenog 2015. godine. Ukupno pravo glasa imalo je 3.592,341 birač, a glasovalo je 2.265,290 birača ili 63,06%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 2.225,923 odnosno 98,26%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 39.367 odnosno 1,74%.
Domoljubna koalicija predvođena Karamarkovim HDZ-om osvojila je 771.070 glasova odnosno 34,64% i osvojila je 59 mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2011. godine Domoljubna koalicija osvojila je 15 mandata više u Hrvatskom saboru u 2015. godini.
Hrvatska raste predvođena Milanovićevim SDP-om osvojila je 742.909 glasova odnosno 33,38% i osvojila je 56 mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2011. godine Hrvatska raste naspram Kukuriku koalicije osvojila je 24 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2015. godini.
Most je osvojio 303.564 glasa odnosno 13,64%. To je bilo dovoljno za 19 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. IDS je osvojio 42.193 glasa odnosno 1,90%. To je bilo dovoljno za 3 osvojena mandata u Hrvatskom saboru. Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti osvojila je 75.527 glasova odnosno 3,39%. To je bilo dovoljno za 2 osvojena mandata u Hrvatskom saboru. HDSSB je osvojio 30.443 odnosno 1,37%. To je bilo dovoljno za 2 osvojena mandata. U odnosu na parlamentarne izbore 2011. godine HDSSB je osvojio 4 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2015. godini. Živi Zid osvojio je 94.877 glasova odnosno 4,26%. To je bilo dovoljno za 1 osvojen mandat u Hrvatskom saboru. Uspješna Hrvatska osvojila je 34.905 glasova odnosno 1,57%. To je bilo dovoljno za 1 osvojen mandat u Hrvatskom saboru. Nacionalne manjine birale su 8 zastupnika u Hrvatskom saboru.
Parlamentarni izbori za 9. saziv Hrvatskog sabora održani su 11. rujna 2016. godine. Ukupno pravo glasa imalo je 3.552,502 birača, a glasovalo je 1.940,396 birača ili 54,62%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.903,203 odnosno 98,09%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 37.166 odnosno 1,91%.
HDZ-ova koalicija bez predznaka Domoljubne koalicije, jer je istu raskinuo Andrej Plenković osvojila je 695.804 glasa odnosno 36,56% i osvojila je 61 mandat u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2015. godine HDZ-ova koalicija osvojila je 2 mandata više u Hrvatskom saboru u 2016. godini.
Narodna koalicija predvođena Milanovićevim SDP-om osvojila je 636.964 glasova odnosno 33,47% i osvojila je 54 mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2015. godine Narodna koalicija osvojila je 2 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2016. godini.
Most je osvojio 187.282 glasa odnosno 9,84%. To je bilo dovoljno za 13 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2015. godine Most je osvojio 6 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2016. godini. Živi Zid osvojio je 117.208 glasova odnosno 6,16%. To je bilo dovoljno za 8 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2015. godine koalicija Živog zida osvojila je 7 mandata više u Hrvatskom saboru u 2016. godini. IDS je osvojio 43.180 glasova odnosno 2,27%. To je bilo dovoljno za 3 osvojena mandata u Hrvatskom saboru. Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti osvojila je 76.990 glasova odnosno 4,05%. To je bilo dovoljno za 2 osvojena mandata u Hrvatskom saboru. HDSSB je osvojio 23.573 odnosno 1,24%. To je bilo dovoljno za 1 osvojen mandat. U odnosu na parlamentarne izbore 2015. godine HDSSB je osvojio 1 mandat manje u Hrvatskom saboru u 2016. godini. Nezavisna lista Željka Glasnovića osvojila je 5.211 glasova odnosno 1,57% u dijaspori. To je bilo dovoljno za 1 osvojen mandat u Hrvatskom saboru. Nacionalne manjine birale su 8 zastupnika u Hrvatskom saboru.
Parlamentarni izbori za 10. saziv Hrvatskog sabora održani su 5. srpnja 2020. godine. Ukupno pravo glasa imalo je 3.677,904 birača, a glasovalo je 1.705,620 birača ili 46,90%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 1.666,907 odnosno 97,68%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 38.713 odnosno 2,32%.
HDZ-ova koalicija predvođena Plenkovićevim HDZ-om osvojila je 621.008 glasova odnosno 37,26% i osvojila je 66 mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2016. godine HDZ-ova koalicija osvojila je 5 mandata više u Hrvatskom saboru u 2020. godini.
Restart koalicija predvođena Bernardićevim SDP-om osvojila je 414.615 glasova odnosno 24,87% i osvojila je 41 mandat u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2016. godine Restart koalicija osvojila je 13 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2020. godini.
Koalicija Domovinskog pokreta Miroslava Škore osvojila je 181.492 glasa odnosno 10,89%. To je bilo dovoljno za 16 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. Most je osvojio 123.194 glasa odnosno 7,39%. To je bilo dovoljno za 8 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2016. godine Most je osvojio 5 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2020. godini. Zeleno lijeva koalicija osvojila je 116.480 glasova odnosno 6,99%. To je bilo dovoljno za 7 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. Ip, Pametno i Fokus osvojili su 66.399 glasova odnosno 3,98%. To je bilo dovoljno za 3 osvojena mandata u Hrvatskom saboru. Hrvatska narodna stranka osvojila je 21.725 glasova odnosno 1,30%. To je bilo dovoljno za 1 osvojen mandat u Hrvatskom saboru. Reformisti su osvojili 11.425 odnosno 1,01%. To je bilo dovoljno za 1 osvojen mandat. Nacionalne manjine birale su 8 zastupnika u Hrvatskom saboru.
Parlamentarni izbori za 11. saziv Hrvatskog sabora održani su 17. travnja 2024. godine. Ukupno pravo glasa imalo je 3.558,089 birača, a glasovalo je 2.216,763 birača ili 62,30%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 2.120,779 odnosno 95,67%. Nevažećim glasačkim listićima proglašeno je 59.632 odnosno 4,33%.
HDZ-ova koalicija predvođena Plenkovićevim HDZ-om osvojila je 729.949 glasova odnosno 34,32% i osvojila je 61 mandat u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2020. godine HDZ-ova koalicija osvojila je 5 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2024. godini.
Rijeka pravde predvođena Grbinovim SDP-om osvojila je 538.748 glasova odnosno 25,40% i osvojila je 42 mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2020. godine Rijeka pravde osvojila je 1 mandat više u Hrvatskom saboru u 2024. godini.
Koalicija Domovinskog pokreta osvojila je 202.714 glasa odnosno 9,56%. To je bilo dovoljno za 14 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2020. godine koalicija Domovinskog pokreta osvojila je 2 mandata manje u Hrvatskom saboru u 2024. godini. Koalicija Mosta – Hrvatskih suverenista osvojila je 169.988 glasova odnosno 8,02%. To je bilo dovoljno za 11 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. U odnosu na parlamentarne izbore 2020. godine koalicija Mosta – Hrvatskih suverenista osvojila 3 mandata više u Hrvatskom saboru u 2024. godini. Možemo politička platforma osvojila je 193.051 glas odnosno 9,10%. To je bilo dovoljno za 10 osvojenih mandata u Hrvatskom saboru. Koalicija Naša Hrvatska osvojila je 34.638 glasova odnosno 1,63%. To je bilo dovoljno za 4 osvojena mandata u Hrvatskom saboru. Nacionalne manjine birale su 8 zastupnika u Hrvatskom saboru.
Kada promatramo parlamentarne izbore RH – 2015., 2016., 2020. i 2024. godine s aspekta komparativne analize možemo konstatirati da je HDZ ostvario relativnu izbornu pobjedu u sva četiri izborna ciklusa. Tomislav Karamarko pobijedio je 2015. godine osvojivši 771.070 glasova odnosno 59 mandata, a Andrej Plenković pobijedio je 2016., 2020. i 2024. godine osvojivši 695.804 glasa odnosno 61 mandat, 621.008 glasova odnosno 66 mandata, 729.494 glasa odnosno 61 mandat. Nadalje, u pogledu ukupnog broja osvojenih glasova možemo istaknuti da Andrej Plenković iz tri pokušaja nije uspio nadmašiti Karamarkovih 771.070 glasova, a najbliže je bio u trećem pokušaju kada je osvojio 729.494 glasa. Najveća izlaznost dogodila se u Karamarkovom mandatu na parlamentarnim izborima RH održanim 8. studenog 2015. godine i iznosila je 63,06%, a slična izlaznost ponovila se 17. travnja 2024. godine i iznosila je 62,30%. Na gotovo identičnim izlaznostima vidljivo je da je Karamarkov HDZ osvojio 41.576 glasova više u odnosu na Plenkovićev HDZ, ali je zbog D’hondtove metode Plenkovićevom HDZ-u pripalo 2 mandata više.
Plenkovićev HDZ u pogledu broja mandata bio je najuspješniji u korona uvjetima pri najmanjoj izlaznosti od 46,90% na parlamentarnim izborima 5. srpnja 2020. godine kada je osvojio 66 mandata i kada je riječ o ukupnom broju osvojenih mandata prema tom parametru Andrej Plenković uspješniji je od Tomislava Karamarka. Također, potrebno je naglasiti da su prvi put Tomislav Karamarko tijekom 2015. godine (771.070 glasova prema 742.909 glasova) i Andrej Plenković tijekom 2016. godine (695.804 glasa prema 636.964 glasa) pobijedili Zorana Milanovića dok Davor Bernardić i Peđa Grbin nisu liga trenutno trojice najprepoznatljivijih političara u RH.
Razlika je bila jedino u tome da je Most prvi put uvjetovao Tomislavu Karamarku da ne može biti predsjednik Vlade RH iako je HDZ bio relativni pobjednik parlamentarnih izbora 2015. godine, već su inzistirali na nestranačkoj osobi, a nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 2016. godine Most je podržao Andreja Plenkovića za predsjednika Vlade RH nakon što je HDZ ponovio relativnu pobjedu.
Kada je riječ o biračima koji su imali pravo glasa na posljednja četiri izborna ciklusa na parlamentarnim izborima u vremenskom intervalu 2015. – 2024 možemo zaključiti da RH u tom smislu stagnira između 3.592,341 birač tijekom parlamentarnih izbora 2015. godine i 3.558,089 birača tijekom parlamentarnih izbora 2024. godine. Promatramo li broj nevažećih listića u istom vremenskom intervalu ispada da uvijek jednak broj ljudi poništava glasačke listiće, jer 8. studenog 2015. godine imali smo 39.367 nevažećih glasačkih listića, 11. rujna 2016. godine imali smo 37.166 nevažećih glasačkih listića, 5. srpnja 2020. godine imali smo 38.713 nevažećih glasačkih listića, a 17. travnja 2024. godine imali smo 59.632 nevažeća glasačka listića što je pandan ukupnom broju poništenih glasačkih listića u drugom krugu predsjedničkih izbora RH održanih 12. siječnja 2025. godine kada je broj nevažećih listića iznosio 57.209.
Karamarko vs Plenković lokalni izbori – 2013., 2017., 2021.
Prvi krug lokalnih izbora održan je 19. svibnja 2013. godine, a drugi krug održan je 2. lipnja 2013. godine.
HDZ s partnerima dobio je župana u 12 od 20 županija (Brodsko – posavska, Dubrovačko – neretvanska, Karlovačka, Koprivničko – križevačka, Ličko – senjska, Požeško – slavonska, Splitsko – dalmatinska, Šibensko – kninska, Virovitičko – podravska, Vukovarsko – srijemska, Zadarska, Zagrebačka).
SDP-ova koalicija dobila je župana u 3 od 20 županija (Krapinsko – zagorskoj, Sisačko – moslavačkoj, Primorsko – goranskoj).
HNS-ova koalicija dobila je župana u 2 od 20 županija (Varaždinskoj i Međimurskoj).
IDS je dobio župana u Istarskoj županiji.
HDSSB je dobio župana u Osječko – baranjskoj županiji.
Nezavisni Damir Bajs postao je županom u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji.
Ako promatramo ukupan broj glasova u 20 županija i Grad Zagreb na listi za županijske skupštine i gradsku skupštinu tada je HDZ s partnerima osvojio 502.881 glas, a SDP s partnerima osvojio je 439.736 glasova.
Prvi krug lokalnih izbora održan je 21. svibnja 2017. godine, a drugi krug lokalnih izbora održan je 4. lipnja 2017. godine.
HDZ s partnerima dobio je župana u 13 od 20 županija (Brodsko – posavska, Dubrovačko – neretvanska, Karlovačka, Koprivničko – križevačka, Ličko – senjska, Osječko – baranjska, Požeško – slavonska, Sisačko – moslavačka, Splitsko – dalmatinska, Šibensko – kninska, Virovitičko – podravska, Vukovarsko – srijemska, Zadarska).
SDP-ova koalicija dobila je župana u 2 od 20 županija (Krapinsko – zagorskoj i Primorsko – goranskoj).
HNS-ova koalicija dobila je župana u 2 od 20 županija (Varaždinskoj i Međimurskoj).
IDS je dobio župana u Istarskoj županiji.
Nezavisni Damir Bajs postao je županom u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji.
Nezavisni Stjepan Kožić uz potporu HSS-a, SDP-a, HNS-a i Hrvatskih laburista postao je županom u Zagrebačkoj županiji.
Ako promatramo ukupan broj glasova u 20 županija i Grad Zagreb na listi za županijske skupštine i gradsku skupštinu tada je HDZ s partnerima osvojio 535.952 glasa, a SDP s partnerima osvojio je 371.617 glasova.
Prvi krug lokalnih izbora održan je 16. svibnja 2021. godine, a drugi krug lokalnih izbora održan je 30. svibnja 2021. godine.
HDZ s partnerima dobio je župana u 15 od 20 županija (Bjelovarsko – bilogorska, Brodsko – posavska, Dubrovačko – neretvanska, Karlovačka, Koprivničko – križevačka, Ličko – senjska, Osječko – baranjska, Požeško – slavonska, Sisačko – moslavačka, Splitsko – dalmatinska, Varaždinska, Virovitičko – podravska, Vukovarsko – srijemska, Zadarska, Zagrebačka).
SDP-ova koalicija dobila je župana u 2 od 20 županija (Krapinsko – zagorskoj i Primorsko – goranskoj).
IDS je dobio župana u Istarskoj županiji.
Nezavisni Matija Posavec postao je županom u Međimurskoj županiji.
Nezavisni Marko Jelić postao je županom u Šibensko – kninskoj županiji.
Ako promatramo ukupan broj glasova u 20 županija i Grad Zagreb na listi za županijske skupštine i gradsku skupštinu tada je HDZ s partnerima osvojio 483.082 glasa, a SDP s partnerima osvojio je 265.803 glasa.
S aspekta komparativna analize između Karamarkovog i Plenkovićevog HDZ-a možemo konstatirati da je HDZ pobijedio u sva tri izborna ciklusa na lokalnim izborima 2013., 2017. i 2021. godine. Tomislav Karamarko je tu bitku vodio protiv Zorana Milanovića koji se nalazio u poziciji moći kao predsjednik Vlade RH, a Andrej Plenković je tu bitku vodio kao predsjednik Vlade RH protiv Bernardićevog i Grbinovog neprepoznatljivog SDP-a.
Uostalom, Karamarkov HDZ uspio je s partnerima osvojiti mjesto župana u 12 od 20 županija sredinom 2013. godine, a Plenkovićev HDZ uspio je s partnerima osvojiti mjesto župana u 13 od 20 županija sredinom 2017. godine, kao i osvojiti mjesto župana u 15 od 20 županija sredinom 2021. godine te je u tom kontekstu Plenkovićev HDZ uspješniji od Karamarkovog HDZ-a. Promatramo li numerički u smislu ukupnog broja glasova u 20 županijskih skupština i Grad Zagreb tada vidimo da je Karamarkov HDZ sredinom 2013. godine osvojio 502.881 glas, a Plenkovićev HDZ sredinom 2017. godine osvojio je 535.982 glasa odnosno sredinom 2021. godine osvojio je 483.082 glasa. Svrsishodno navedenim statitičkim podacima dolazimo do zaključka da je Plenkovićev HDZ uspio osvojiti više 33.101 glas tijekom 2017. godine u odnosu na 2013. godinu, ali i izgubiti 52.900 glasača u 2021. godini u odnosu na 2013. godinu.
Lokalni izbori drugačiji su tip izbora i rezultat često ovisi o prepoznatljivosti lokalnih političara, ali može doći i do zasićenosti na nacionalnoj razini pa rezultat može utjecati na krajnji ishod izbora. Ako uzmemo za primjer Osječko – baranjsku županiju u vrijeme vladavine HDSSB-a kada je osječko – baranjski HDZ bio raspušten u vrijeme Karamarkovog HDZ-a i za povjerenika postavljen Milijan Brkić do izbora Ivana Anušića na mjesto predsjednika osječko – baranjskog HDZ-a, a koji je 2017. i 2021. godine bio uvjerljivo izabran za župana u mandatu Plenkovićevog HDZ-a tada teza o prepoznatljivosti lokalnih političara potvrđuje moju misao.
Promatramo li SDP na lokalnim izborima u pogledu ukupnog broja glasova u 20 županija i Gradu Zagrebu tada možemo zaključiti da su njihove lokalne organizacije sve manje prepoznatljive, jer sredinom 2013. godine u mandatu Milanovića osvojili su 439.736 glasova, sredinom 2017. godine u mandatu Bernardića osvojili su 371.617 glasova, a sredinom 2021. godine u mandatu Grbina osvojili su 265.803 glasa. Dakle, riječ je o rapidnom padu odnosno gubitku potpore birača na lokalnoj razini, jer njihovi birači očigledno su se okrenuli prema platformi Možemo zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i platformi Centra splitskog gradonačelnika Ivice Puljka. U vrijeme Milanovića imali su vlast u 3 od 20 županija, a u vrijeme Bernardića i Grbina u 2 od 20 županija.
Na kraju rezimea detaljne komparativne analize između Karamarkovog i Plenkovićevog HDZ-a u vremenskom intervalu 2013. – 2025. godine tijekom 14 izbornih ciklusa konstatirao bi zaključno da je Karamarkov HDZ u 5 izbornih ciklusa pobijedio u svih 5 izbornih ciklusa i zadržao efikasnost od 100%, a Plenkovićev HDZ u 9 izbornih ciklusa pobijedio je 7 izbornih ciklusa i time ostvario uspješnost od 77,78%.
Sanjin Baković mag.ing.pp.tp.
Leave a Comment