Zastupnici u Saboru jučer su u osebujnoj predstavi proslavili svoj odlazak na jednomjesečni zimski odmor.
Sve što smo jučer vidjeli loša je gluma još lošijih glumaca koji imaju čvrst unaprijed dogovoren ugovor o honoraru.,
Najmanje je bitno kakva je poruka glasačima u Saboru nema baš ljudi za koje bi vrijedilo ponovo šiljiti olovku.
Umjesto da se ujedine u borbi za bolji život građana, sve razlike ostave po strani, oporba se nadmeće međusobno mišićima i centimetrima, u euforiji viđenu na festivalima starih narodnih običaja.
Od toga novog kruha nema za gladne građane čiji su novčanici sve tanji, samo Jandroković na kraju dana likuje.
Davno je oporba trebala napustiti sabornicu u kojoj ih se za ništa, ništa ne pita. Sve odluke donosi 77 ruku, oporba svojim prisustvom stvara samo privid demokracije, a u stvari čuva samo svoju mjesečnu plaću do kraja mandata.
Ništa dobro iz toga neće proizaći, samo će proći godine stvaranja novih dugova za buduće generacije.
Danas vijest u novinama da se Hrvatska nagodila s američkim investicijskim fondom da im plati 297 milijuna odštete, jer su im 2000 god.uvalili u privatizacijskom ciklusu, bezvrijedne dionice.
Milijuni lete preko Atlantika za nešto što se dogodilo 2002 i još smo dobro prošli.
Odšteta je rezultat nagodbe, da je došlo do tužbe i arbitraže troškovi bi mogli biti i preko milijarde.
Todorić je na sudu ovih dana dobio tužbu protiv Rusa, ostaju mu Kulmerovi dvori i 63 milijuna, a na arbitraži je još nekoliko milijardi eura, za golf terene na Srđu potražuje Izraelac Frenkel 123 milijuna eura, a ima još i još..
Sa strancima ne ide lako, kako je uobičajeno u Hrvatskoj, praksa da se radnici “šupiraju” na burzu i u mirovinu, koja je kao socijalni dodatak , a imovina dodijeli nekom “kauboju” miljeniku vlasti, koji onda rasproda stečevinu radnika koji su postali teška sirotinja, nije poznata čak ni na “Divljem zapadu”.
Takvog jednog “kauboja” jučer je Vlada stavila u Inu, on je objahao kuglu zemaljsku od Sarajeva pa preko Amerike ali “Saluni “su mu najdraži u Zagrebu.
Najprije je zasjeo u NO HŠ gdje se pod njegovim budnim okom krčilo šume danju i noću, sada je zasjeo u Inu da dokrajči što je Sanaderu ostalo.
Nema države koja bi bolje plaćala svoje poslušnike, gdje bi se lakše čerečilo i komadalo komad po komad prelijepe zemlje ili pililo drveće koje su drugi posadili.
Milijun stabala obećao je posaditi Plenković, nije posadio niti jedno, stvorio je stotine milijardi duga, a nije napravio niti jednu tvornicu da zaposli ljude, niti jednu bolnicu da liječi ljude, a kako stvari izgledaju u budućnosti će se liječiti samo oni koji imaju novaca.
Ministar Horvat na Baniji se šepuri s darom donatora, a nije uspio niti jedan temelj za novu kuću postaviti, s novcem koje su donirali građani i EU.
Umirovljenici čija se imovina otela i rasprodala ne mogu se ničemu nadati, pojavili su se neki novi vizionari koji bi nove prihode od mirovinskih davanja usmjerili u druge fondove koji ne bi pokrivali isplatu davno uplaćenih mirovina.
Pored inflacije koja tjera ljude u siromaštvo, a ministar Marić najavljuje da će se tako nastaviti imamo i veliki priliv “kauboja” koji osvajaju Hrvatsku u NO i menadžerskim ugovorima gdje se dobit dijeli pola meni, pola tebi i pola menadžeru.
Upravo su kontrolori leta imenovali jednog takvog . General Vlado Bagarić o kojem se već pisalo , čovjek u mirovini i plaći od 30 000 kuna dodijelio si je dva bonusa i podigao plaću za 30% u jeku najveće krize, kada avioni nisu letjeli osim onih koji su dovozili humanitarnu pomoć iz Kine.
Jest da su njegovi muljali s naknadom za prijevoz, ali ako se krade na vrhu što očekivati od onog na repu.
No rekorderka “kaubojka” Martina Dalić uhvatila se Podravke, dobila mjesto u NO Belupa uhvatila je komad debelog kolača i gleda da ga podeblja, štancajući sirotinju u mirovini.
Kako je jučer Hrvatska dobila račun za loše odluke koje su političari donijeli 2002 god.tako će sljedeća pokoljenja naše djece i unuka, dobiti na naplatu dugove koje danas stvara ministar Marić s Vladom Andreja Plenkovića.
Hrvatska koja je nastala u ratnim stradanjima izgubljena je na papiru gdje su otipkani lihvarski ugovori, na papirima gdje se vrijednost minulog rada svela na nulu, na papirima gdje su napisani menadžerski ugovori gdje se dobit od 6000 radnika prelije u nekoliko džepova pohlepnika koji su dojahali na vreći krumpira u Zagreb u vlaku s drvenim sjedalima, a sada su bogati nasljednici
i s brežuljaka podno Medvedice, gledaju panoramu Zagreba s ruba bazena s grijanom toplom vodom usred zime.
Hoćemo li staviti na reviziju sve ugovore koji po
“Zakonu” pljačkaju Hrvatsku i štancaju sirotinju ili ćemo sve ostaviti “kaubojima” da si podijele među sobom.
Hoćemo i moramo naći snage za to, ako je kasno za nas, onda zbog žrtava rata i budućnosti naše djece i unuka!
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment