Međunarodni dan socijalne pravde trebao bi biti podsjetnik na temeljne vrijednosti svakog demokratskog društva, na dostojanstven život, jednakost prilika i zaštitu najranjivijih. Nažalost, u Hrvatskoj taj datum sve više postaje simbol suprotnog, društva u kojem socijalne nepravde ne samo da nisu smanjene, nego se lošim politikama iz godine u godinu produbljuju.
Nikada više građana nije živjelo na rubu siromaštva, nikada veći broj umirovljenika nije ovisio o pomoći obitelji, humanitarnih organizacija ili pučkih kuhinja. Nikada veći jaz nije postojao između onih koji donose odluke i onih koji posljedice tih odluka svakodnevno osjećaju. Posebno zabrinjava položaj umirovljenika, osoba sa invaliditetom i radnika sa niskim primanjima, odnosno onih koji su često prvi na udaru inflacije, poreznih eksperimenata i brojnih nepromišljenih reformi.
Umjesto sustavnog rješavanja problema, svjedočimo praksi u kojoj Vlada socijalne nepravde ne uklanja već po ustaljenom obrascu stvara nove. Parcijalna rješenja bez dugoročne strategije, kozmetičke korekcije umjesto stvarnih reformi uz stalno prebacivanje odgovornosti na tržište ili “objektivne okolnosti” doveli su do stanja u kojem se socijalna pravda sve češće svodi na jeftine deklarativne fraze, poput pomažemo ili činimo sve što možemo, nikada nije bilo bolje itd..
Poseban problem predstavlja izostanak stvarnog socijalnog dijaloga počevši od ključnih pitanja mirovinskog sustava pa sve do cijena osnovnih životnih troškova o čemu se u pravilu odlučuje bez onih koje te odluke najviše pogađaju. Time se samo dodatno urušava povjerenje građana u institucije i produbljuje osjećaj društvene nejednakosti. BUZ) već godinama upozorava da socijalna pravda nije niti može biti ideološko pitanje. Društvo koje zanemaruje svoje najranjivije ne može biti ni pravedno ni dugoročno održivo. Pravedniji mirovinski sustav, transparentne socijalne politike, zaštita standarda najugroženijih i stvaran dijalog sa građanima nisu privilegij već minimalni standardi odgovorne vlasti.
Ni novi ministar koji će vjerojatno danas biti potvrđen u Hrvatskom saboru neće niša novoga niti dobroga donijeti u kontekstu rješavanja rastućih problema. Nije poznato da se budući ministar Alen Ružić ikada bavio problematikom resora kojeg će preuzeti, što samo po sebi dovoljno govori o političkoj volji Vlade sa bilo što popravi. Ako je točno da je Alen Ružić vrstan stručnjak u svojoj liječničkoj profesiji onda već sada možemo slobodno kazati da će medicina ostati bez vrsnog liječnika, a politika dobit još jednog neiskusnog, a time i lošeg, ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Na današnji dan, mada znamo da je uzalud, pozivamo Vladu da prestane sa politikama koje proizvode nove nepravde i da konačno otvori prostor za istinske promjene. Hrvatska ima znanje, resurse i ljude koji mogu izgraditi pravednije društvo, nedostaje samo politička volja, ona koja očito može doći jedino promjenom aktualne vlasti.
U Zagrebu, 20.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment