Dan sjećanja na holokaust, koji se obilježava 27. siječnja, ne smije biti tek simboličan trenutak prisjećanja na najmračnije poglavlje ljudske povijesti. To je dan koji nas obvezuje na duboko promišljanje o uzrocima i posljedicama mržnje, diskriminacije i nesnošljivosti, ali i na jasno preuzimanje odgovornosti kako se takvo zlo nikada više ne bi ponovilo.
Na ovaj se dan prisjećamo milijuna nevinih žrtava, muškaraca, žena i djece, koji su bili proganjani, mučeni i sustavno ubijani isključivo zbog svoje vjerske, etničke, nacionalne ili političke pripadnosti. Holokaust nije bio slučajan ispad povijesti, već rezultat planske politike dehumanizacije, poticane ideologijom mržnje i šutnjom onih koji su je tolerirali ili opravdavali.
Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodno je priznat dan koji poziva na odavanje počasti svim žrtvama fašističkih i nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. On nas podsjeća na zastrašujuće razmjere zločina počinjenih u ime ideologije, ali i na činjenicu koliko su ljudska prava krhka ako se ne štite svakodnevno, dosljedno i bez iznimke.
Posebna simbolika ovog datuma vezana je uz 27. siječnja 1945. godine, kada je Crvena armija oslobodila nacistički koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u poljskom Oświęcimu. Auschwitz je postao trajni simbol industrijaliziranog ubijanja i nepojmljive ljudske patnje. Prema povijesnim procjenama, u tom je logoru život izgubilo više od milijun ljudi, pretežno Židova, ali i Roma, političkih neistomišljenika, osoba s invaliditetom te ratnih zarobljenika. Prizori oko 7.500 preživjelih, koje su vojnici zatekli u neljudskim uvjetima, ostaju jedno od najsnažnijih svjedočanstava okrutnosti kojoj je čovjek sposoban pribjeći.
Ovaj se dan obilježava diljem Europe i svijeta, a u Republici Hrvatskoj ima posebno značenje. Sjećamo se ne samo žrtava, već i preživjelih, njihovih obitelji te svih onih koji su u vremenu općeg bezumlja pokazali hrabrost, ljudskost i solidarnost, često riskirajući vlastite živote kako bi pomogli progonjenima.
Međutim, sjećanje na holokaust ne smije biti ograničeno na jedan dan u godini. Ono mora biti trajna vrijednost. Naša je odgovornost obrazovati mlade generacije o povijesnim činjenicama, razvijati kritičko mišljenje i jasno se suprotstavljati svakom pokušaju relativizacije, poricanja ili opravdavanja zločina. Samo tako možemo učinkovito sprječavati antisemitizam, ksenofobiju, rasizam i sve oblike netolerancije.
Sjećanje nije okrenuto prošlosti, nego budućnosti. Ono nas obvezuje da reagiramo na nepravdu, da ne šutimo pred mržnjom i da uvijek biramo humanost. „Nikada više“ nije fraza, to je trajna moralna obveza svakog društva i svakog pojedinca.
U Zagrebu, 27.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment