O Poljskoj i njenom osamostaljenu već sam pisao pred 20-tak dana pa neću ponavljati već ću u kontekstu lustracije samo kratko, uvodno, obrazložiti kako je došlo do lustracije i kakav je njen tijek.
Dakle, u okovima Varšavskog pakta koji je za neke države, kao primjerice za Čehoslovačku i Poljsku više sličio na koncentracioni logor nego na dragovoljni međudržavni pakt, Poljska se oko 1980. našla u teškoj ekonomskoj i političkoj krizi. Kao i u Hrvatskoj, vladar Varšavskog pakta, SSSR (Rusija) razvio je represivni politički, ali i društveni aparat od poljskih izdajnika i plaćenika koji su vladali Poljskom za interese SSSR-a. Ipak, poljsko domoljublje proizvelo je Solidarnost (Solidarność), slobodni sindikat osnovan 1980. koji je postao masovni pokret otpora Sovjetskoj komunističkoj vlasti. Počeli su ulični protesti, štrajkovi i demonstracije koji su prerasli u neformalni, ali organizirani oružani otpora, iako to nije bio rat u klasičnom smislu. Rezultat otpora Poljaka bili su sukobi sa sigurnosnim snagama ruskog režima, što je rezultiralo nasiljem i represijom nad poljskim građanima. SSSR je prijetio vojnom intervencijom, slično kao u Češkoj 1968, ali je Poljska ipak izbjegla formalnu Sovjetsku invaziju zahvaljujući kombinaciji diplomatskog pritiska i unutrašnjih pregovora. Sovjetski režim u Poljskoj uveo je vojno-političke mjere: vojna pripravnost, ulične kontrole i represivne mjere protiv sindikata, ali sukob ipak nije prerastao u otvoreni rat između SSSR-a i Poljske. Poljska mora zahvaliti činjenici da je krajem 1980-te, zbog brojnih razloga Sovjetski Savez oslabio. Unutarnji problemi SSSR počeli su se rješavati promjenama, primjerice, Gorbačovljeva perestrojka i glasnost, što je rezultiralo padom Berlinskog zida 1989. Odnosno, Gorbačovljeve reforme (perestrojka i glasnost) pokušale su modernizirati sustav SSSR-a, ali su pokazale slabosti režima, uključujući nesposobnost za represiju ili kontrolu nad satelitima u Istočnoj Europi, državama Varšavskog pakta. To je dalo Poljskoj priliku za osamostaljenje, što su Poljaci uspješno i mudro iskoristili.
Veoma brzo, kao rezultat neviđene represije i jada kroz koji je Poljska prošla do osamostaljenja, poljska politika povezala se sa znanstvenicima, a sve uz nadzor nad domoljubljem predvođenim tzv. sindikatom Solidarnost. Shvaćajući problem i kočnice razvoja, odmah nakon pada komunizma 1989. godine, Poljska je započela proces lustracije (čišćenja državnih institucija od bivših komunističkih agenata). Prvi lustracijski zakon usvojen je 1992. godine, službeno pod nazivom: Zakon o lustraciji, koji je omogućavao provjeru državnih službenika i kandidata za visoke funkcije, pa je operativno lustracija započela.
S obzirom na neiskustvo, kao i nepostojanje primjera lustracije u Europi, Poljska je ušla u proces lustracije bez ikakvog iskustva i znanja pa je lustracija bila dugotrajan i kontroverzan proces, a provodili su je različiti organi u različitim fazama nakon 1989. godine.
Fazno provođenje lustracije u Poljskoj može se promatrati kroz sljedeće vremenske faze:
- Prva faza (1990.–1997.) – početni pokušaji
- Nakon pada komunizma, lustracija nije odmah sustavno provedena, jer se u tome mlada Poljska država nije snalazila, ali znali su što hoće.
- Lustracija se provodila ad hoc kroz zakone o pristupu javnim funkcijama, ali bez jedinstvenog organa.
- Lustracija je uglavnom bila u rukama političkih tijela i sudova.
- Druga faza – Lustracijski zakon iz 1997.
- Sejm (poljski parlament) donio je zakon kojim su svi dužnosnici morali dati lustracijsku izjavu (jesu li surađivali s komunističkim tajnim službama).
- Provjeru je vodio Lustracijski sud, kao posebno odjeljenje Vrhovnog suda.
- Ako bi netko dao lažnu izjavu, mogao je izgubiti funkciju, pa do 10 godina ne bi imao pravo obnašati javne dužnosti.
- Treća faza – Institut nacionalnog sjećanja (IPN – Instytut Pamięci Narodowej)
- Od IPN je postao glavni organ za istraživanje arhiva bivših komunističkih sigurnosnih službi.
- IPN je prikupljao dokumentaciju i dostavljao podatke lustracijskim sudovima.
- IPN je imao istraživačku i arhivsku funkciju, ali nije donosio presude.
- Četvrta faza – Reforma iz 2006./2007.
- Vlada Jarosława Kaczyńskog proširila je krug osoba koje podliježu lustraciji (novinari, profesori, odvjetnici, menadžeri u državnim poduzećima). Shvatili su da je ugroza od bivših izdajnika Poljske još uvijek prisutna pa su pristupili proširenju kruga osoba za lustraciju.
- Lustracijske izjave provjeravao je Wydział Lustracyjny Sądu Apelacyjnego w Warszawie (Lustracijski sud pri Apelacijskom sudu u Varšavi), u suradnji s IPN-om. Ovaj odjel bio je odgovoran za postupke lustracije, odnosno za provjeru istinitosti o izjavama lustracijskih službenika i političkih dužnosnika prema zakonima koji su bili na snazi u Poljskoj.
- Proces je bio znatno pojačan, ali i vrlo kontroverzan pa je Ustavni sud 2007. djelomično ograničio zakon. Naglasak na pravdi i pravičnoj procjenu svakog okrivljenog razvijala se u svrhu osiguranja mira, zakonitosti i domoljublja.
- Peta faza – nakon 2007.
- Zakon o lustraciji iz 1997. godine, koji je omogućio osnivanje odjela IPN, ukinut je 2016. godine. Nakon toga, lustracijski postupci prebačeni su na Sąd Apelacyjny w Warszawie (Apelacijski sud u Varšavi), koji i sada obavlja ove funkcije bez specifičnog lustracijskog odjela.
- Uspostavljen je stalni nadzor, (Solidarnost), ne samo u svrhu lustracije nego u svrhu očuvanja vrijednosti Poljske nakon osamostaljenja, s ciljem razvoja države, društva i gospodarstva.
- Šesta faza – 2024. do 2025., politički procesi i ne formalni zakon
Današnja politička ocjena Poljske je da je lustracija uspješno provedena, što je rezultiralo činjenicom da formalni lustracijski zakoni nisu ponovno aktivirani. S tim u svezi, politički kontekst sugerira da su se pojavile dvije vrste „lustracijskog“ dinamizma:
- Političko raščišćavanje s PiS-ovim naslijeđem – Reforme pravosuđa i javnih institucija, te prijedlozi za sankcioniranje pojedinaca iz bivše vlasti bili su dio šireg nastojanja da se danas Poljska distancira od desetljeća PiS-ovog nadzora.
- IPN kao simbol i alat ideološke lustracije – Dolaskom predsjednika Karola Nawrockog na čelo Poljske u lipnju 2025. IPN je potencijalno postao sredstvo ranijeg „lustracijskog“ govora. Pojednostavljeno, to znači da se radi o promjeni fokusa s ciljanog eliminiranja prošlih suradnika u praksi na redefiniranje povijesne memorije i državne ideologije.
Zanimljivo je pitanje, kako je funkcionirao proces lustracije u Poljskoj? Cijeli proces lustracije odvijao se, a povremeno se i danas odvija, po sljedećem postupku:
- Dužnosnik podnese pisanu izjavu o (ne)saradnji s tajnim službama.
- IPN, ranije, a zatim Sąd Apelacyjny w Warszawie nakon 2016., obavlja provjeru u arhivima i dostavlja izvješće sudu.
- Lustracijski sud utvrđuje je li izjava istinita i zaključuje:
- Ako je netko priznao suradnju, a ista nije značajna, mogao je nastaviti obnašati funkciju.
- Ako je lagao, slijedila je sankcija u smislu gubitka dužnosti + zabrana 10 godina.
Da bi bilo jasnije, Poljacima i Poljskoj bilo je jasno da novu državu mogu graditi samo sa novim ljudima, građanima koji su održali domoljublje, pa je lustracija bio logičan početak izgradnje nove države Poljske. Da ostanemo u temi lustracije u Poljskoj, pojasnimo odmah osnovne ciljeve lustracije:
- Spriječiti da bivši agenti tajne policije bivšeg režima imaju politički ili upravni utjecaj u današnjoj Poljskoj.
- Promicati transparentnost i povjerenje u nove demokratske institucije Poljske.
- Lustracija je imala i simboličku ulogu, pokazujući odlučnost nove države Poljske da se distancira od komunističke prošlosti.
Da ne bude zabuna, i da ne bi mislili da je lustracija u Poljskoj tekla bez određenih zapreka, treba naglasiti da su se oko lustraciji u Poljskoj razvile kontraverze slično kao i u Hrvatskoj, ali je snaga poljskog domoljublja ipak savladala sve zapreke i uspješno prošla taj prvi, neophodni korak na putu konsolidacije i stabilizacije države Poljske.
Koja su obilježja kontraverza oko lustracije u Poljskoj?
- Lustracija je bila predmet rasprava i političkih sukoba:
- Kritičari su smatrali da je lustracija instrumentalizirana u političke svrhe i da se ponekad koristi za diskreditaciju političkih protivnika.
- Postojala je debata oko prava na privatnost i presumpcije nevinosti, jer su neki ljudi bili javno okrivljeni na temelju nepotpunih ili pogrešnih arhivskih podataka.
Unatoč kontroverzama, proces je postavio temelj za kasnije reforme pravosuđa i javne administracije, što je pridonijelo stabilizaciji i postupnoj izgradnji makronacionalnog sustava, o čemu sam govorio u članku o Poljskoj pred 20-tak dana.
Ovdje se postavlja pitanje rezultata lustracije, promatrano samo s društvenog aspekta.
- Tisuće ljudi su morale javno otkriti svoju prošlost.
- Neki, za koje je dokazana suradnja sa bivšim režimom, izgubili su političke funkcije, dok su drugi prošli bez sankcija ako nisu prikrivali suradnju i ako se nisu značajno ogriješili o narod i današnju državu.
- Osigurano je povjerenje Poljaka u državu, koju su prihvatili kao svoju pa su zdušno radili i gradili Poljsku po modelu europske države i zaštiti „biti svoj na svome“.
- Poljska lustracija ostala je važan primjer tranzicijske pravde u postkomunističkoj Europi, ali i primjer koliko je teško balansirati između pravde i političke zloupotrebe.
Osim povoljnih rezultata za društvo Poljske, lustracija je proizvela nedvojbeno značajne učinke za podizanje standarda građana, brzi ekonomski prosperitet, razvoj tehnologije, suradnju sa razvijenim susjednim državama u smislu preuzimanja znanja i razvoja, zaštite demografije, a sve uz tri ključna činitelja:
- Intenziviranje istraživanja i razvoja visokog obrazovanja.
- Usko povezivanje znanosti i politike.
- Visoki stupanj nadzora nad radom, produktivnosti, disciplinom, zaštitom nacionalnih interesa i drugo, što nadpolitički provodi Solidarnost (tzv. sindikat).
U smislu zaključka i današnjeg stanja nakon provedene lustracije u Poljskoj može se zaključiti sljedeće:
- Formalna lustracija (kao pravni proces provjere prošle suradnje pojedinaca sa režimom) nije ponovno aktivirana u 2024.–2025.
- Ipak, konceptualno i politički, proces lustracije se nastavlja u smislu reforme institucija, obračune s prošlim elitama i redefiniranjem uloge IPN-a.
- Dolazak predsjednika Nawrockog na vlast 2025. i njegova povezanost s IPN-om sugeriraju da će se pitanje „pročišćenja“ javnog života vjerojatno nastaviti kao ideološka agenda poslije izbora. Ta ideološka agenda ima ulogu upozorenja i zaštite Poljske, posebno danas u vremenu Ruske agresije koja prijeti Poljskoj, Europskoj uniji i cijelom svijetu.
Zaključno, vezano za provođenje lustracije u Poljskoj može se reči da je lustracija conditio sine qua non svake nove države koja izlazi iz bivšeg totalitarnog režima i koja pretendira svoj početak definirati prema europskim građanskim vrijednostima. Lustracija u Poljskoj znatno je pridonijela današnjem bumu ekonomije Poljske, koja se danas, u nekim kategorijama, približava Japanu, o čemu sam pisao u članku pred 20-tak dana. Stoga je Poljska danas ne samo dobar primjer provedene lustracije među tranzicijskim državama članicama Europske unije, nego i znatno šire. Poljska je nedvojbeno uzor za sve nove države u tranziciji Europske unije, a posebno za Hrvatsku koja još uvijek, i nakon 30 godina po završetku oružane pobjede u Domovinskom ratu, luta između prošlosti i sadašnjosti bez jasnog društvenog i političkog određenja.
(MODEL LUSTRACIJE U POLJSKOJ PRIKAZAN JE KAO NASLOVNA SLIKA OVOG ČLANKA)
Bog i Hrvati.
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Zagreb, 18, kolovoza 2025.
Leave a Comment