Pod izlikom nesigurnosti nakon Trumpovog poteza u Venezueli, simboličnog naoružavanja Kosova te saveza Hrvatske, Kosova i Albanije, srpski politički vrh najavljuje novi val vojnih investicija, ujedno i najvećih do sada. Tako su poslali poruku da će u sljedećih godinu i pol povećati vojne kapacitete za 100% dok će vojno osoblje biti povećano za 30%. Ono što je primjetno je to da srpski vrh kupuje oružje koje ima mogućnosti djelovanja na širem prostoru Hrvatske. Na primjer, Hrvatska je u postupku nabave HIMARS sustava s raketama dometa do 80 km dok oni kupuju izraelski sustav PULS s raketama dometa do 300 km. Iako mi nije cilj ići u detaljnu analizu kupovine već upozoriti na to da unatoč pohvalnoj inicijativi hrvatskog moderniziranja vojne opreme, dobar dio te opreme kupljen je od krivih partnera, a srpski politički vrh u međuvremenu kupuje određenu vojnu opremu koja ima značajne kapacitete narušavanja hrvatske nacionalne sigunosti, poput navedenih raketa. Uz to, značajnije su uložili u sustav protuzračne obrane dok smo mi u tom pogledu poprilično ogoljeni. Siguran sam da Vlada ima planove po tom pitanju kao što se najavljuje i modernizacija Hrvatske ratne mornarice, međutim, svi navodi upućuju na to da će se nabaviti sustav kratkog dometa.
Ono što ostaje nejasno je to da Hrvatska kupuje umjerenu vojnu opremu dok se istočni susjedi po tom pitanju ne ograničavaju već teže nabaviti što šire modele vojne opreme, bilo po pitanju PZO sustava, raketnih sustava ili drugih vojnih kapaciteta. Dapače, što god Hrvatska kupi, oni se potrude kupiti sustav s većim dometom ili barem doći u ravnotežu (Rafale borbeni zrakoplov kao idealan primjer). Uz to, poznato je da srpske službe imaju svoje ljude u raznim hrvatskim institucijama, da upravljaju mnogim medijima u Hrvatskoj (NOVA TV, N1, Novosti, Vida TV itd), da je telekomunikacijska tvrtka Telemach također u vlasništvu srpskog kapitala, a odakle su nedavno podaci išli na srpski teritorij, da su se mnogi hrvatski policajci srpskog osjećaja odazvali na srpske mobilizacijske vježbe, unatoč tome što rade u sigurnosnom sustavu Republike Hrvatske te nisu izbačeni iz sustava, da se na hrvatskoj policijskoj akademiji plesalo užičko kolo, da se velikosrpske provokacije nastavljaju kroz srpske ,,kulturne’’ centre i trubadure u vrijeme Adventa, da su mnogi po političkom dogovoru sdss-a i HDZ-a dobili hrvatsko državljanstvo iako za to nemaju uvjete te da imamo na tisuće policajaca velikosrpskog osjećaja u dijelovima Hrvatske koji su 90-ih bili okupirani od strane srpskog agresora.
Naravno, postaviti će i duži vojni rok, a što nije teško uzevši u obzir smiješna dva mjeseca planirane obuke u Hrvatskoj. Nije naodmet spomenuti ni to da su se izdavanja za srpski dio manjine koji provodi četničku politiku u Hrvatskoj povećala na spomenutih 36 miliijuna hrvatskih eura u 2025. godini, gledajući ukupne prihode dok Matica hrvatska godišnje ne dobije ni milijun eura za razvoj hrvatske kulture. Razumijem da je njima potrebno, budući da po kulturnim i razvojnim čimbenicima debelo zaostaju za Hrvatima, međutim, da velikorspsku politiku u Hrvatskoj financira Vlada, to je već perverzija. S druge strane, nisam posebno zabrinut ni po pitanju vojne opreme, budući da je poznato kako je srpska vojna agresija prošla 90-ih kada doslovno nismo imali ništa dok su oni imali sve što se moglo imati. Ipak, potrebno je stvarati javni pritisak jer takvo mlohavo ponašanje hrvatskih vodećih političara uistinu je skandalozno (čast izuzecima). U međuvremenu, u BiH nam se priprema situacija gdje će islamski ekstremisti još jednom oduzeti Hrvatima mogućnost odabira hrvatskog predstavnika za predsjedništvo na račun mnogobrojnosti. EU i NATO se također nalaze u ozbiljnim izazovima te se sve češće spominje mogućnost raspada oba sustava, a što će neupitno donijeti razaranja i posezanja za tuđim teritorijima unutar EU pa tako i posezanja na teritorij Hrvatske.
Treba imati na umu da posezanja za hrvatskim teritorijem postoje i unutar talijanskih i mađarskih političkih struktura te bi Hrvatska s tim u vezi trebala ravnomjerno osiguravati sve slabe točke hrvatskih državnih granica te razvijati i kupovati vojnu opremu u skladu s postojećim prijetnjama za slučaj potpunog raspada trenutnog svjetskog poretka, a što po mnogo čemu vidimo da je već na djelu. Svijet ne samo da ulazi u multipolarni model geopolitike međunarodnih odnosa već se državama ponovno sve više upravlja po modelu carstava. Stoga, strateško dugoročno razmišljanje i djelovanje u smjeru podizanja spremnosti i sigurnosti države Hrvatske i Hrvata je ključ opstanka u nadolazećim vremenima.
Spoznaja o neminovnosti rata stvara uvjete za pravovremeno djelovanje i pripremu potrebnih mjera djelovanja u datom trenutku realizacije.
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
Leave a Comment