By Podjeli
Čović legitimno inzistira da se u BiH donese izborni zakon koji bi u potpunosti poštivao ravnopravnost sva tri naroda, a Bakir Izetbegović nastavljajući politiku svoga oca, na to odgovara prijetnjom: “Ako Čović nastavi s pritiscima, ‘slučaj Komšić’ će se spustiti na niže razine, a mi ćemo Hrvatima ukinuti demokraciju i sami ćemo im birati predstavnike!”.
O čemu se radi?
Bošnjaci žele svoju državu, muslimansku, neovisno na kolikoj površini BiH. Alija to u ratu nije ni skrivao. On je pristao na dogovor s Miloševićem o osnivanju Unija republika BiH, tj. o osnivanju srpske i muslimanske republike u BiH (sporazum Krajišnik-Silajdžić – “Zajednička deklaracija”, 16.09.1993., Ženeva), i to zapravo danas i imamo – BiH podijeljenu na srpski i muslimanski dio, a dodatnu pretenziju na Bosnu objavio je isto tako u rujnu 1993. u Sarajevu na “Svebošnjačkom saboru” u hotelu Holiday, kada su najavili uspostavu muslimanske države i kada su se samoprozvali Bošnjacima, jer eto oni su taj autohtoni narod Bosne kako im i “novo” ime kaže.
Kasnije je Izetbegović pristao i na dogovor s Tuđmanom o osnivanju Federacije Hrvatske i FBiH, a cijelo vrijeme je zapravo ideju muslimanske države prilagođavao okolnostima, uz napomenu da je još 60-tih godina u Egiptu napisao “Islamsku deklaraciju” na 32 stranice, kojom obrazlaže kako u budućnosti muslimani, i oni u BiH, trebaju osnovati svoju državu onako kako to Islam nalaže, a ne po uzoru na zapadne zemlje. U Sarajevu 1970. je izdao tu deklaraciju.
U ratu i kratkom poraću Izetbegović nije uspio u svome naumu, a zadnjih 20-ak godina Bošnjaci su prešli na model uspostave svoje države kroz parolu građanske države, jer muslimani su u većini u BiH, a osobito u FBiH (80%) i svjesni su da bi takva država, s muslimanskom većinom, vrlo brzo postala muslimanska država.
Posljednjih godina napuštaju i taj model, jer vide da nitko ne odustaje od nacionalnog ključa, dapače, on se pojačava, nacionalne tenzije u BiH opet rastu, i prelaze na model birokratskog mrcvarenja i korištenja “rupa” u zakonu čime legalno žele isključiti Hrvate iz političkog života, jer oni su im zapravo prijetnja u stvaranju muslimanske BiH, a ne Srbi.
Naime, svjesni su da su nemoćni po pitanju RS i da rušenje RS znači rat tako da im odgovara samoodcjepljenje RS, jer ionako nemaju više ništa s njom niti ju mogu povratiti, i onda im ostaje slabiji i manjebrojniji narod za eliminirat da bi došli do svoje države (tu dolazimo do prijetnje Izetbegovića Čoviću). Makar na pola BiH.
Ali ne smiju to javno pokazati da ne bi ispalo da su oni ti koji dijele BiH, jer bi time rušili svoju potporu i imidž u međunarodnoj zajednici koja ih gleda kao “čuvare BiH, pa oni taj posao prebacuju na Srbe i pomalo ih provociraju da oni to sami učine. Ali nisu ni Srbi glupi, ne žele ni oni iskoračit prvi, nego pristaju na mlaćenje mrtve kobile i čekanje da Bošnjaci pokažu svoje pravo lice.
S druge strane, mi Hrvati još uvijek nemamo definirane naše ciljeve i naše interese… koji je danas službeni interes Hrvata u BiH u ovakvim okolnostima u kojima žive i u kojima iseljavaju i sve više bivaju politički marginalizirani? Opstanak? Ovako nas za 50 godina doslovno neće biti u BiH.
Dakle, moramo mijenjati interese i prestati se pretvarati da se nešto može učiniti za ravnopravnost naroda u BiH i ovakvu BiH, to je floskula. Srbi su odavno zbili redove, Bošnjaci također, a isto trebamo učiniti i mi, kao i u vrijeme rata – činjenica je da Hrvati nisu osnovali HZ-HB, kasnije HR-HB, danas na teritoriju te jedinice ne bi bilo Hrvata ili bi ih bilo jako malo. A na istoj prekretnici smo i danas. Dakle, ako ne uzmemo svoje što je ostalo, ostat ćemo i bez toga. Samo treba naći načina kako. Nema tu romantike o hrvatskoj Bosni, hrvatskom povijesnom teritoriju, toga odavno nema, Hrvati su istjerani i pobjegli su iz BiH i ne pada im na pamet vraćat se. I za koga onda da čuvamo tu romantičarsku ideju, u suštini plemenitu? Za njih koji se ne misle i ne mogu vratiti dok onim Hrvatima koji su ostali tamo, izmiče tlo pod nogama?
Dakle, bez hrvatske jedinice, države, pokrajine, kako god, nema mira u BiH niti dugoročnog opstanka Hrvata u BiH.
Pritom se ne trebamo se zavaravati; mogu nam de interesi poklapati sa onim srpskima, ali Srbi ne mogu biti naši saveznici u rješavanju “hrvatskog pitanja” u BiH. Oni nas organski ne vole. Ne žele oni nama ni u čemu pomoći. Mi njima koristimo u ostvarenju njihovih ciljeva i interesa, a to je cementiranje RS i odvajanje od BiH. Jer, preko nas najviše ukazuju na svu stvarnu i realnu problematiku današnje BiH, jer se na nama najviše očituje, čime žele poručiti međ. zajednici da takva država nije pravedna i da ne može tako funkcionirat i da je najbolje da onda ni ne postoji. Što nije daleko od istine.
Lp,
Tomislav Bandov
Podjeli
