Naime, radi se o sinonimima. Ali koliko Hrvata to zna? Koliko uopće ljudi to zna? Malo ili skoro nitko. Nažalost. Umjesto da je drugačije. A da bi doista i bilo drugačije piše se ovaj članak..
K izvorima ‘Ad fontes’
Naime, kako i sam prof.dr.sc. Sima M. Ćirković u svojoj knjizi ‘Srbi među europskim narodima’ jasno kaže: ‘stare župe Hlijevno, Dumno, Dlamoč (današnja Hercegbosanska Županija u Herceg-Bosni) te stare župe Sana, Pliva i Psat (današnji Unsko-sanski kanton u zapadnoj Bosni te mezoregije Prijedor i Banja Luka u entitetu RS) sastavni su dijelovi srednjevjekovne Hrvatske. Uz zapadnu Hercegovinu, razumije se. Bihać izv. Bišće bilo je glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde. U njemu je zasjedao Hrvatski (staleški) Sabor. Nažalost, u 15. stoljeću je uslijedila osmanska najezda. Veliki dijelovi Hrvatske su zauzeti od strane Osmanlija. Osmanlije su se osobito učvrstili u ondašnjoj Bosni (istočnije od rijeke Vrbas) ali i u matičnom hrvatskom prostoru s lijeve obale Vrbasa. Radi se o teritoriju između današnje granice Hrvatske i BiH na Z te rijeke Vrbas na I, uključujući i prostor Bugojna, Jajca te Donjega Vakufa. Bišće je preimenovano u svoj turcizirani oblik imena tj. Bihać. Europska tadašnja javnost je bila itekako svjesna pripadnosti toga prostora Hrvatskoj, a ne nikakvoj “Bosni”. Stoga su ondašnji kartografi s Apeninskog Poluotoka te Francuske kao i germanofonog područja spomenuti prostor označavali (ucrtavali) pod imenom ‘Turska Hrvatska’. Hrvatski Sabor se nikada službeno nije odrekao navedenog prostora te ga je i nadalje držao dijelom Hrvatske. Slično kao i aktualni službeni Beograd u odnosu na Kosovo. Hrvatski sabor je početkom 17. stoljeća i službeno prostor današnje Bosanske krajine (Z i SZ BiH) zvao Turskom Hrvatskom, jasno potvrđujući prethodno iznijetu tvrdnju (tezu). Karte iz toga vremena ali i osim 17. stoljeća i kasnijih stoljeća sve do suvremenih dana to jasno potvrđuju. Na njima stoji ‘Turska Hrvatska’ kao oznaka cijeloga toga podneblja. Kako je zanimljivo proučavati karte iz 17. i 18. stoljeća na kojima za prostor van osmanske kontrole piše Hrvatska a za onaj susjedni pod osmanskom vlašću Turska Hrvatska. Ovdje se ne radi o dvije Hrvatske nego jednoj čija je jedna polovica slobodna a druga okupirana. Jesmo li toga svjesni uopće? Trebali bismo. Ovaj članak nam u tom smislu pomaže.
Daljnji tijek povijesnih procesa
Hrvati i Hrvatska kao stoljetni branitelji kršćanske Europe od najezde nasilne islamizacije i osmanske vlasti su s pravom očekivali da s oslobađanjem dijelova Hrvatske ispod osmanske vlasti slijedi ponovno sjedinjenje slobodne Hrvatske s onom Turskom Hrvatskom u punosnažnom smislu. I više nego opravdana očekivanja! Prigoda za to je bila 1878. prilikom oslobađanja Bosne kao i susjedne joj Hercegovine od vlasti Osmanskog Carstva koju su izvele oružane snage Austro-Ugarske Monarhije s premoćnim udjelom hrvatskih vojnika osobito ‘Pučkih ustaša’. Hrvati su bili oduševljeni oslobađanjem zemalja Hercegovine i Bosne u nadi da će biti pripojene Hrvatskoj. Hrvati sa sve tri strane granice su to silno željeli. Ona najskromnija očekivanja su bila da će službeni Beč i na temelju Turske Hrvatske to odobriti. Dakle, hrvatskoga državnog prava. Ali nije. Čak je nakon 1878. službeni pojam Turska Hrvatska bio potiskivan od strane novih vlasti. Austro-Ugarska je stala nametati izraz koji se javio tek početkom 19. stoljeća ‘Bosanska krajina’ umjesto stoljećima starijeg pojma Turska Hrvatska. Na kraju je povijesno-politički i stoljećima stari naziv Turska Hrvatska potpuno istisnut iz javne i svakodnevne uporabe. Uvriježilo se ono “Bosanska krajina”. Pojam Turska Hrvatska se iole ozbiljno koristio još u vrijeme Banovine Hrvatske. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske “Bosanska krajina” je otišla u povijest, a umjesto nje nadošla je ‘Hrvatska krajina’. Obnovom Jugoslavije ponovno se vraća “Bosanska krajina”. I tako je ostalo do danas.
Hrvatski stav
Unatoč svim tim turbulencijama, važno je napomenuti da je pojam Turska Hrvatska i dalje valjan. Iz povijesnih i političkih razloga. Ali i radi očuvanja hrvatskoga identiteta na tom području i šire. Hrvati ga svakako trebaju isticati umjesto obratno. Unatoč suprotnim mišljenjima drugih. Jer Hrvati su Hrvati, a ne ‘neki drugi’. Nećemo se vraćati na ono iz vremena socijalizma. Nećemo se igrati većih ‘Jugoslavena’ od drugih na račun vlastitoga hrvatskog kako nacionalnog tako i svakog drugog identiteta. Austro-Ugarska je potiskivala ime Turske Hrvatske jer je htjela istisnuti svijest o pripadnosti toga prostora Hrvatskoj i spriječiti traženje njezinoga vraćanja Hrvatskoj. Zato mi suprotno od toga. Odricati se imena Turska Hrvatska znači pristajati na izdaju i nepravdu Beča. Nemojmo slijediti toga primjera. Isticanje pojma Turska Hrvatska ne znači mijenjanje sadašnjih međudržavnih granica, ali ističe pravo Hrvata da imaju svoj stav oko vlastitoga identiteta u što spadaju i imena zemljopisnih područja. Kako volimo da se većinski hrvatski prostor u BiH zove Herceg-Bosna (pjesma ‘Lijepa li si’ u kojoj su stihovi ‘Herceg-Bosno, srce ponosno’) onda može i da Bosansku krajinu zovemo Turskom Hrvatskom. I kao što pojam Herceg-Bosna za većinske hrvatske prostore u BiH ne negira da su oni dio cjelovite BiH, tako ni izraz Turska Hrvatska ne niječe da se radi i o Bosanskoj krajini unutar iste te cjelovite BiH.
P.S. Upravo zbog imena Turska Hrvatska je Vladko Maček tražio pripajanje toga prostora Banovini Hrvatskoj. Nažalost, u tome nije uspio jer je taj dio ostao u sastavu Vrbaske Banovine sa sjedištem u Banjoj Luci umjesto da je ušao u okvir Banovine Hrvatske. No važno je istaći da se prilikom pregovora između Cvetkovića i Mačeka pojam Turska Hrvatska se spominjao. Tu nam informaciju prenose i autori povijesnih knjiga odn. udžbenika. I upravo je zbog ‘Turske Hrvatske zapelo za koju je gosp. Maček smatrao da ima pripasti Banovini Hrvatskoj. Iz toga razloga razgovori između Mačeka i Cvetkovića su prekinuti’. Tako nas informiraju autori povijesnih djela. To je dodatni razlog i argument više da barem mi Hrvati vratimo izraz ‘Turska Hrvatska’ u javni prostor i svakodnevnu komunikaciju.
Josip Žgela
Leave a Comment