Na ničiju glavu (da se malo našalimo) nije se obavila tolika velika i mala nužda, ( čak ni na glave tomića, dežulovića, oreškovićke i sličnih), kao na glavu Milorada Pupovca, čovjeka koji je neprestano „ugrožen“, kojeg nitko ne pita kako i gdje troši državni novac, koji nema ni milimetar srama, kojeg zovu „svi“ mediji i koji već 35 godina od Hrvata i Hrvatske pravi – budalu.
Naime, najnoviji intervju prvaka SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća (SNV) za Večernji list još je jednom otkrio mučnu političku i kulturnu stvarnost u kojoj živimo. Pupovac nastupa s pozicije vrhovnog moralnog suca (!) koji, recimo, u Marku Perkoviću Thompsonu i njegovoj publici vidi isključivo ustaštvo, iako se u pozadini odvija nezapamćeni politički i proračunski teatar apsurda, jer Pupovac namjerno i sustavno održava mit o “vječnoj ugroženosti” Srba kako bi skrenuo pažnju s vlastitih obiteljskih kontradikcija, ali i s činjenice da je postao najzaštićeniji te najizdašnije financirani političar u državi.
Obični građani jedva spajaju kraj s krajem pod pritiskom inflacije, ali, primjerice, proračunska izdvajanja za Pupovčev SNV doživjela su i doživljavaju eksploziju bez presedana. Tako, da ne povjeruješ, nekadašnji iznosi od oko 2,5 milijuna eura danas djeluju kao sitniš u usporedbi s proračunskom agresijom na novčanike poreznih obveznika. U proteklim godinama ti su Pupovčevi transferi skočili na nevjerojatnih 19,7 milijuna eura, da bi se potom popeli na čak 24,4 milijuna eura. Službene projekcije pokazuju da ta brojka sada probija granicu od 25 milijuna eura godišnje, osiguravajući izgradnju mreže Srpskih kulturnih centara i kapitalnih projekata pod prozirnim motom “kulturne autonomije”.
Unutar tog istog paketa, tjednik Novosti godinama se nagrađuje sa stotinama tisuća eura za sadržaj koji sustavno relativizira temelje hrvatske države i Domovinski rat. (Sjetimo se samo kako nisu dali ni euro za Hrvatsko slovo.) Čak je i državni Savjet za nacionalne manjine bio prisiljen blago srezati sredstva za Novosti uz službeno priznanje da te novine obavljaju nedopustiv politički utjecaj koji izlazi iz zakonskih okvira. No, Pupovčevo selektivno sljepilo na povijesne simbole stupa na snagu kada je u pitanju uvozna estrada. Dok se obiteljima poginulih branitelja okreće utroba kada Lepa Brena usred Zagreba pjeva Jugoslovenku i maše ikonografijom bivše države pod čijom su petokrakom sravnjeni Vukovar, Škabrnje, Voćin, Dubrovnik, Gospić Vinkovci, Osijek i niz drugih hrvatskih gradova i sela, za Pupovca je to tek bezazleni privatni biznis i “normalizacija odnosa”.
I u Hrvatskom saboru ovog čovjeka gotovo nitko ne trpi, prije svega, zbog laži i kleveta protiv hrvatskih domoljuba. Domovinski rat proveo je u ugodnosti zagrebačkih sveučilišnih kabineta, dok su njegova rođena braća, Vojislav i Mladen, proveli rat na okupiranom teritoriju tzv. SAO Krajine, kao uzorni pripadnici neprijateljske paravojske, o čemu je već niz puta svjedočio i Marko Miljanić.. Unatoč tome, Pupovac već tri desetljeća s visoka drži prodike društvu koje je krvarilo u obrani od te iste paravojske. Vrhunac tog povijesnog cinizma, koji redovito izaziva bijes i nadvikivanje u saborskim klupama, krije se u činjenici da Milorad Pupovac na prsima nosi visoko državno odlikovanje – Red hrvatskog pletera. Ovo odličje za “osobit doprinos ugledu RH” (???) dodijelio mu je tko drugi nego . Stjepan Mesić još 2001. Desni oporbeni zastupnici s pravom godinama upozoravaju na ovaj nevjerojatan paradoks, tražeći od kasnijih predsjednika hitno oduzimanje tog odličja na temelju Zakona o odlikovanjima, budući da njegovi javni istupi i tekstovi u Novostima izravno štete ugledu države. No, u godinama trgovačke koalicije, vladajuća većina je ove zahtjeve redovito prešućivala kako bi za šaku saborskih ruku osigurala opstanak na vlasti.
Mnogi se u hrvatskom društvu s pravom pitaju ima li ovaj čovjek uopće srama, s obzirom na to da su ga javnost, branitelji i politički protivnici bezbroj puta javno ponizili i “popljuvali”, no na njega to uopće ne djeluje. Odgovor leži u činjenici da je Pupovac razvio savršen politički oklop od „pljuvanja u lice“. Za njega pojam srama ne postoji u klasičnom smislu; on je zamijenjen vrhunskim političkim cinizmom u kojem cilj opravdava sredstva. Svaku oštru kritiku i javni bijes on i njegovi medijski sateliti automatski prevode kao “napad na srpsku manjinu” i “povratak ustaštva”, koristeći javni linč kao štit pred međunarodnom zajednicom i stranim diplomatima kako bi se prikazao kao vječna žrtva. Budući da za ulazak u Sabor ne ovisi o većinskom hrvatskom narodu, već mu je u posebnoj izbornoj jedinici dovoljno svega nekoliko tisuća glasova njegove dobro organizirane baze, mišljenje i osjećaji hrvatske javnosti za njega su potpuno irelevantni. Što ga javnost više napada, on lakše cementira svoj status “jedinog zaštitnika” ugroženih Srba i lakše opravdava isisavanje milijuna iz državnog proračuna
Niti jedna ponosna i demokratska država na svijetu ne financira političke opcije koje vlastite građane drže taocima osjećaja krivnje i proglašavaju ih fašistima, dok istovremeno blagoslivljaju žal za ugaslim režimom koji ih je razarao. Najnoviji intervju u Večernjem listu samo je još jedan dokaz da je Mesićev “pleter” na prsima Milorada Pupovca postao neprobojni štit iza kojeg se skriva etnobiznis težak 25 milijuna eura Vrijeme je da se tom beskrupuloznom licemjerju, kroz korjenitu promjenu izbornog sustava, konačno postave jasne zakonske i moralne granice te da mu se jednom zauvijek kaže – dosta.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment