Mnogi govore i pišu: ovako kako je danas, tako nije bilo ni u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, ili velikosrpske agresije!
Čini se da su u pravu.
Naime, 1993., kad je još rat protiv Srba i njihovih kompanjona, bjesnio Hrvatskom, a poglavito susjednom Bosnom i Hercegovinom, i kad se nije znalo što će biti s tim državama, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman uz ostalo je izjavio:
- „U ove tri godine učinili smo najmanje tri čuda pred kojima se čudio i divio čitav svijet:
- Uspostavili smo najstabilniji i najčvršći demokratski poredak s vodećom Hrvatskom demokratskom zajednicom od svih zemalja koje izlaze iz socijalističkog pakla.
- Pobijedili smo u Domovinskom ratu. Računali su, i oni u vojnim stožerima, i u diplomatskim kabinetima da se Hrvatska neće moći održati. To je bilo drugo čudo.
- Treće čudo je da smo usprkos nametnutom ratu, usprkos tome što nam je četvrtina domovine bila razorena, okupirana, rat pregrmili i preboljeli, a da ipak nije bilo gladi i da nije bilo takvih neimaština, za razliku kakve su bile u zemljama koje su imale prije toga takve i slične poteškoće.“
Dakle, ako se moglo, a moglo se u najteža vremena u hrvatskoj novijoj suvremenoj povijesti, vjerojatno se može i danas, kad nas „pritišće“ korona.
U vrijeme rata nije bilo gladi (danas je nažalost ima), zbrinuto je na stotine tisuća ljudi koji su ostali bez svojih domova, stradali i njihove obitelji bili su zaštićeni, zdravstvo je besprijekorno funkcioniralo, na licima hrvatskih branitelja, poglavito nakon 1991. vidjela se radost, nije bilo ovrha, a tajkuni su se tek počeli rađati…
A danas, a danas….
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)