Svjedoci smo svatko na svoj način toga da nam se podmeću razne povijesne krivotvorine i manipulacije. To se očituje tako da se pojedine stvari vade iz konteksta te prenaglašavaju dok se druge prešućuju ili minimiziraju. A upravo je to omiljena metoda ‘beogradske’ i ‘sarajevske’ kuhinje. Najviše na račun Hrvata, Hrvatske i Herceg-Bosne a dobrim dijelom i Albanaca te Kosova. Ali i Katoličke Crkve u Hrvata (i kao institucije ali i vjerske zajednice) te nešto manje islamske vjerske zajednice (uglavnom u Albanaca). Dovoljno je samo retrospektivno analizirati primjere iz 20 stoljeća koji se pretaču i u 21 stoljeće. Pa vidimo te primjere.
Inverzija povijesnih činjenica
Često se može čuti iz redova srpsko-srbijanskih nacionalista kako su Hrvati “umjetna” nacija, bez vlastite kulture, jezika, ukorijenjenosti i sl. Naglašavaju se nekakvi regionalni pojmovi kojima se želi potisnuti hrvatsko ime i identitet. Pa se onda hrvatski prostor želi što više prikazati što užim te da je Hrvatska kako i današnja a i iz nekih prethodnih razdoblja poput “umjetne” tvorevine i sl. I onda se na tome manje-više stalno vrti priča ovisno o kontekstu. Od toga da je “prava” Hrvatska ono što su činile bivše županije Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka i Severinska (uglavnom gorski ili planinsko dio današnje Primorsko-goranske županije) pa do toga da Hrvatska nije ni postojala prije 1918. ili čak 1945. Pa teza da je južno hrvatsko primorje (neslužbena Dalmacija) tj. uz more tek 1945. ušlo u sastav Hrvatske iako je dobro poznato uz pregršt karata da je od 26.8.1939. u sastav Banovine Hrvatske ušla cjelokupna jadranska obala s pripadajućim akvatorijem od Sušaka pa do Boke kotorske osim obalnog pojasa u Zadru te svi otoci, otočići, grebeni i hridi osim Cresa, Lošinja, Unija, Suska (današnja prijespomenuta PGŽ) te Lastova ali i Jabuke i Palagruže. Ali ti isti prešućuju sljedeće a što mnogi Hrvati ne znaju a sada imaju priliku saznati, izvući pouke i djelujući svesti račune s balkan-dezinformatorima. A to je
A što je zapravo bilo…….
Bilo je to da je najstariji pisani spomen Hrvata iz srednjeg vijeka onaj iz 852. (Trpimirova darovnica) a u kamenu iz 879. (natpis kneza Branimira iz Šopota kod Benkovca).
U antici se spominju ‘Harauatoši’ u vrijeme Perzijskog Carstva.
U knjizi ‘Srbi među europskim narodima’ autora Sime M. Ćirkovića iz 2009. se jasno i nedvosmisleno kaže: Stare župe Hlijevno, Dlamoč i Dumno (današnja Hercegbosanska Županija u Herceg-Bosni u Federaciji BiH u BiH) te Sana, Pliva i Psat (Unsko-sanski kanton i istočnije, tj. Bosanska krajina ili Turska Hrvatska u današnjoj FBiH i RS) su dijelovi srednjovjekovne države Hrvatske. S tim da se pojam Turska Hrvatska spominje s početka 17 stoljeća i jasno označava na tadašnjim kartama tim imenom. Bihać je bio glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde a kasnije je dobilo turcizirani oblik imena Bihać. I nije Hrvatska nikada bila u bilo kakvim granicama nikakva “umjetna tvorevina” nego prirodna, etnička i politička cjelina koja je okupljala vlastite povijesne zemlje (regije) uključujući i Istru i Rijeku kao i istočni Srijem do Zemuna i Boku.
A što je bilo s ‘balkanskim zaleđem’, da li znamo….?!
Ali zato je istina ova da na jednoj etnografskoj karti Srbije u granicama iz 1878. (od Berlinskog kongresa) veći njezin dio nije bio etnički srpski. Naime, Timočka ili Vlaška krajina je bila vlaška odn. rumunjska a južno Pomoravlje (niška makroregija) šopsko tj. bugarsko. Ta Srbija je tada bila bez Vojvodine i dijela Beograda, sj. dijela bivšeg Novopazarskog sandžaka, Preševske doline i prostora između kao i bez prostora Dimitrovgrada (Caribroda) i Bosilegrada uz dio Timočke (Vlaške) krajine (odnedavno prozvane zapadnom provincijom NR Kine zbog kineske rudarske kompanije Zi Jin Mining). Mnoštvo toponima po užoj Srbiji ali i dijela Bosne i Hercegovine s većinskim pravoslavnim stanovništvom ima značenje imena Hrvat ili Hrvati poput naselja Rvatska kraj Rasa u okolici Raške ili Arvati južno od Beograda te Hrvaćani u BiH kraj Prnjavora, Hrvačići i dr. između Brčkog i Bijeljine u Semberiji. Ima naselje Hrvaćani i kraj Kotor Varoši (BiH). Danas milijun ljudi uglavnom u istočnom dijelu uže Srbije ali dijelom i Vojvodine vlaški tj. rumunjski smatra svojim materinjim jezikom. Većina ih se možda i izjašnjava ‘Srbima’ ali u srcu su puno prije Vlasi i Rumunji nego Srbi i to oni između sebe ali i u svakodnevnom životu jasno pokazuju te onima ‘etničkim Srbima’ jasno stavljaju do znanja. Upravo je ta srbijanska politika htjela ‘sličnom propagandnom mašinerijom’ odnaroditi ljude i u današnjoj Sjevernoj Makedoniji namećući pojmu Vardarska Makedonija ime “Južna Srbija”. I danas to ista mašinerija radi. Iste metode samo primijenjene vremenu i okolnostima. Čak postoje jaki argumenti da su Srbijanci nastali zapravo u velikoj mjeri od Hrvata (osobito Mačva) i Bugara (dolina Morave). Isto im je i s jezikom, kulturom itd. Za nemanjiće mnogi tvrde i to opravdano da su odvjetci hrvatske dinastije Trpimirovića kao i dukljanski vojislavljevići. Još kad uzmemo u obzir da su predstavnici ljudi iz Crne Gore pri Visokoj Porti u Stambolu ili Carigradu nosili titulu ‘hrvatbaša’ što znači poglavar/i Hrvata onda nam stvari postaju još jasnije. A tek kada nam pop Dukljanin u svom ljetopisu antičku Duklju zove Crvena Hrvatska a bivši kotarevi Apatin, Sombor, Subotica, Odžaci su još tridesetih godina prošlog stoljeća prozvani Bačkom Hrvatskom kada se govorilo ‘Stoji Subotica na pragu Domovine svoje Hrvatske’! Jednostavno, radi se o području najblaže rečeno hrvatskog pečata. Zaključak se nameće sam od sebe da srpski nacionalisti podmeću Hrvatima i drugim narodima (Albancima, Bugarima pa i Crnogorcima) ono što njih ustvari spada.
Sufliranje Sarajeva Beogradu
Isto tako slično Srbo-srbijancima i mnogi bivši Muslimani koji se tek 1993. prozvaše ‘Bošnjacima’ tvrde kako je još od srednjeg vijeka bila nekakva nacija pod tim imenom ali eto to se otkrilo baš 1993. A kako ne prije? Kako im nije smetalo prije da ih se zove Muslimanima i sami su se tako bez problema zvali. Zašto su o svom duboko ukorijenjenom identitetu i “nacionalnom” imenu šutjeli do 1993.? Kako se mogu poistovjećivati sa kršćanskim (uglavnom katoličkim) vladarima i kraljevima Bosne a veličati i oponašati gotovo u svemu pa i samoj odjeći one koji su srušili istu tu kršćansku i katoličku Bosnu i detronizirali njezine kraljeve na najokrutniji način? Što oni imaju s Katarinom Kosača, posljednjom bosanskom kraljicom koja je istu tu Bosnu predala rimskom papi? A znamo kako oni “vole” papu? Ne dajmo se manipulirati od njih!
Opake i prijetvorne podvale spram Hrvata
Isti ti balkan-dezinformatori znaju često groziti se Hrvatima nekakvom Italijom i Mađarskom pa spominju pojedine dijelove današnje Hrvatske. Već znamo i koje da sada i ne spominjemo to. Ali šute o tome da je cijela današnja zapadna Slovenija (neslužbena regija Primorska) predmet želja talijanskih iredentista. Radi se naime o oko 25% teritorija iste te današnje Slovenije. Prešućuju da općine Piran, Izola, Ankaran, Koper ili Capodistria (hrv. Kopar), djelomično općine Hrpelje-Kozina, Ilirska Bistrica su u Istri te na meti talijanskih iredentista za ‘veliku Italiju’. Muggia (hrv. Milje) i San Doligo della Valle (hrv. Dolina) s tal. strane granice su također Istra. Talijanski iredentizam cilja i na Boku kotorsku sve do Petrovca (Kastel Lastva do 1918.) skoro tik do Bara. Zašto se to sve prešućuje? A samo prenaglašava ono što se tiče Hrvatske? Nisu tu čista posla. Jednako tako maksimalno nastoje šutjeti o tome da albanski krugovi žele Albaniju do Niša. U Bugarskoj jake snage žele zapadno sve do doline Morave. I Rumunjska ima aspiracije na susjedne joj zapadne predjele. Mađarska na čelu s Orbanom je jako zagrizla za Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu. Albanci žele svu zapadnu Sj. Makedoniju. A i u Hrvata ima tendencija za istočnim Srijemom te osim Herceg-Bosne i za cijelom BiH u čemu nema zapravo ništa skandalozno. Pa i Bokom (Zaljev hrvatskih svetaca). Hrvatski blaženik, kardinal Alojzije Stepinac je rekao da svaki kamen u Boki kotorskoj svjedoči o svom hrvatskom identitetu. Jesmo li kada čuli govoriti zbog čega bivši Novopazarski sandžak, Boka, zapad današnje Sjeverne Makedonije ili Timočka Vlaška krajina pa i južno Pomoravlje kao i mnogo zapadnija već spomenuta Primorska na zapadu današnje Slovenije nisu dobili status autonomnih pokrajina. A mogli su. Znamo li da je Srbija pristala na autonomiju Vojvodine i Kosova u zamjenu da oni uđu kao takvi u njezin okvir? Kakva je to “nepravda” učinjena Srbiji? Ako već nije htjela njihovu autonomiju onda je mogla odustati od toga da one uđu u njezin sastav. I riješen problem. Bio je plan da Boka, Sandžak, Crna Gora i Metohija budu jedna republika pa se odustalo od toga. Na štetu koga? Srbije? Ma dajmo dajmo…. dosta je toga zamagljivanja. I još kad uzmemo u obzir da se današnja Crna Gora (u drugoj Jugoslaviji) zvala Crna Gora i Boka poput Bosne i Hercegovine stvari su nam puno jasnije. A mogla je biti i Republika Srbija i Vojvodina umjesto Srbija analogno Bosni i Hercegovini. Da, ako ne znaš što je bilo, sada znaš…… Isto tako, Južni Tirol (Alto Adige) je zapravo većinski njemački prostor koji teži k Austriji. Lombardija je bila stoljećima austrijska. Venecija samostalna država-republika. Od 1785. bivša ugarska (ne mađarska) županija Zala (do Balatonskog jezera na sjeveru) je bila u sastavu Zagrebačke oblasti (Hrvatska). Bela krajina je do u drugu polovicu 13 stoljeća bila sastavni dio Hrvatske. Prekmurje je do 1918. bilo u sastavu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva za razliku od većine današnje Slovenije koja je bila unutar ‘Unutarnje Austrije’ tj. Kranjske, Štajerske i Koruške. Pa zašto se ti balkan-provokatori Slovencima ne prijete Austrijom! Zašto? Da, zaista, ako ne znaš što je bilo reći će ti prethodni retci (već jesu).
Rasplet ‘balkanske priče’
Iščitavajući opisane stvarne činjenice i uviđajući podvale Hrvatima s istočnih balkanskih strana važno je preuzeti ispravan stav i na temelju iznesenih činjenica pobijati protivnike uz naglašavanje ispravnih teza istodobnim anuliranjem pogrješnih nastalih izvrtanje u njihovoj režiji. Valja to stalno isticati koristeći se njihovim metodama. Zašto? Zato što to znači pobjedu istine i slamanja ‘carstva laži prepunoga obmana i prijetvornosti’. To znači i definitivno zbacivanje balkanskog jarma osobito u vidu ‘mentalnih okova’ kojima su mnogi Hrvati još uvijek dobrano okovani. I da budemo slobodni od svih tih skaradnosti. Nama stalno predbacuju kako možemo tvrditi da je Nikola Tesla Hrvat što i jest a kada su podignuli bistu negdje u užoj Srbiji Josipu Pančiću, Hrvatu (prvi predsjednik akademije srbijanske) onda su napisali “Josif” premda mu je ime bilo Josip. I kada netko pročita o čuvenom znanstveniku po kome se nazvala ‘pančićeva omorika’ on misli da se radi o “Josifu” umjesto Josipu Pančiću. Zaista, licemjerje par exellance. Samo mi to i slično stalno ponavljajmo i da dođemo na svoje. Biti ćemo i puno sretniji i zadovoljniji. A i oni isto tako, iskreno govoreći. Ima još takvih primjera mnogo slično Josipu Pančiću (Hrvatu iz Crikvenice). Od 1930. godine za bajski Trokut (juž. Mađ.) i SZ Vojvodinu uz granicu s Hrvatskom koristi se pojam ‘Bačka Hrvatska’. I danas validan. Oni nas zovu “pokatoličenim Srbima” a prešućuju da su mnogi današnji Slovenci etnički Hrvati kao i Mađari. Drugo ili treće najčešće prezime u današnjoj Sloveniji je Horvat a među najčešćima prezimenima su i Hruvat, Hrvatin, Kruvat. Slično i kod Madara i u Mađarskoj. Stoga termin ‘alpski’ Hrvati nije samo neka šala ili ispraznica. Ali zašto je nama sve to fantazmagorično? Pa jer su nas ti isti balkan-provokatori desetljećima pa i stoljećima držali u tami neznanja i obmana. Ali tomu dolazi kraj. Ovaj članak jest u službi toga. Pa onda ga i ostvarujmo! Stop ‘strahotama zabluda’! Recimo zbogom tom ‘tamnom balkanskom vilajetu’. Zarad ljepše sadašnjice i sretnije hrvatske budućnosti……..
Josip Žgela
Leave a Comment