ZAGREB, 29. srpnja 2025.

Stranka umirovljenika (SU) smatra da Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO) obeshrabruje radnu aktivnost starijih osoba, jer ih se za ostanak ili povratak u svijet rada financijski kažnjava s pola mirovine, a time se krši i nekoliko ustavnih načela, koje predstavljaju vrhovne vrednote, uključujući jednakost, nepovredivost vlasništva, vladavinu prava, socijalnu pravdu i poštivanje prava čovjeka.

Podnijeli smo zato u ponedjeljak preko Odvjetničkog društva „Jajaš & Vukelić“ Ustavnom sudu Prijedlog za ocjenu suglasnosti ZOMO-a s Ustavom RH, a taj će se zakon morati promatrati i kroz primjenu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Naime od 1. siječnja 2026. godine umirovljenici stariji od 65 godina moći će nastaviti raditi puno radno vrijeme i primati starosnu mirovinu, ali uz primjenu mirovinskog faktora 0,5, što znači da će primati samo pola mirovine. Ovo se odnosi i na obavljanje obrta ili samostalne djelatnosti, kao i na starosnu mirovinu stečenu prema posebnim propisima, kao i na invalidsku, stečenu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

Smatramo da je ova odredba, koja u stvari financijski kažnjava one koji žele ili moraju raditi, protuustavna i protivna načelu vladavine prava i praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), jer je zakonodavac „prekoračio granice dopuštenog u normativnoj intervenciji“.

Umjesto da se potiče radna aktivnost i samoodrživost starijih osoba, njih će HZMO za rad svakog mjeseca financijski kazniti sa po nekoliko stotina eura, polovicom mirovine, a što je retroaktivno miješanje u već stečena prava. Budući da mirovine proizlaze iz zakonitih uplata u mirovinski sustav predlažemo da Ustavni sud odredbu o prepolovljavanju mirovine proglasi „nesuglasnom s Ustavom RH“.

Suprotno bi teško ugrozilo temeljni poredak zasnovan na povjerenju građana u sustav socijalnog osiguranja, koji se temelji na doprinosima, gdje je svaka uplata svojevrsno ulaganje vlasništva, temeljem kojeg se stvara opravdana očekivanja za buduću korist. Povreda tih očekivanja (bez legitimnog obrazloženja i razmjernosti) predstavlja i povredu prava vlasništva, i institucionalnu povredu pravnog poretka, stoji u našem Prijedlogu Ustavnom sudu.

Sporne odredbe ZOMO-a u suprotnosti su s nekoliko članaka Ustava Republike Hrvatske. Prijedlog SU-a ima dvadeset stranica, ali za potrebe novinskog priopćenja sažmimo to na dio koji decidirano kaže da se „prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom“, te da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo „iznimno ograničiti zakonom, radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.“

Dakle, reduciranje mirovine smatramo povredom temeljnih ustavnih prava, ali i načela vladavine prava čija suština „leži u tome da se pravnim poretkom ograniči politička moć i osigura predvidivost, pravednost i jednakost u primjeni zakona“.

Naša zastupnica Katja Jajaš kaže da ustavno načelo vladavine prava nije tek formalna hijerarhija normi, već se njome štite temeljna prava u odnosima između građana i tijela javne vlasti, „da bi vladala pravna sigurnost, između ostalog i zabrana retroaktivnosti i arbitrarno i diskriminatorno zakonodavno postupanje“.

Jedno od načela vladavine prava je tako i jednakost pred zakonom. ZOMO-om zakonodavac zadire u već stečena imovinska prava nekih od korisnika koji su, kao i svi ostali, ostvarili pravo na starosnu mirovinu. Uvodeći naknadno uvjet koji ranije nije postojao, primjenu mirovinskog faktora 0,5., zakonodavac potkopava i destabilizira legitimna očekivanja osiguranika. To pravilo nije povezano s nekim legitimnim ciljem, ne nudi nikakvo obrazloženje zašto se penalizira nastavak rada, nije ponuđena ni analiza o gospodarskim ili bilo kakvim drugim učincima ove penalizacije, a ne navodi se ni konkretan javni interes koji bi opravdao reduciranje mirovine.

Dakle, Stranka umirovljenika se za provjeru ustavnosti odlučila jer vidimo da je socijalno nepravedno, neetično i pravno neutemeljeno da zakonodavac uvodi koeficijent 0,5 za pravo na rad na više od pola radnog vremena i to retrogradno, a jedna ranija odluka Ustavnog suda „podsjeća na opće pravno načelo da u građanskom i upravnom pravu retroaktivnost nije poželjna ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinaca“.

Štoviše, sam ZOMO mirovinu definira kao „osobno i neotuđivo materijalno pravo“. Mirovina kao pravo uživa viši stupanj pravne zaštite i ne može se bez ikakvog legitimnog razloga jednostrano i retroaktivno ograničavati novim zakonskim rješenjima.

Ustav kaže da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, da nitko ne smije biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

Istina, istom konvencijom države imaju pravo primijeniti zakone koje smatraju potrebnima da bi uredile upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom, a mi za sada nemamo ni naznake kamo će ići pola mirovine zaposlenih umirovljenika. Imamo samo projekciju HZMO da će do 2028. godine to pravo koristiti 53.000 umirovljenika, te da će im država po matematici prosječne mirovine (pola od 644 eura je 322 eura) otimati svakog mjeseca preko 17 milijuna eura.

Nema nikakve dileme da Europska konvencija o ljudskim pravima mirovine, pa čak i socijalne naknade, smatra vlasništvom (kao ugovorna prava, legitimna očekivanja itd.), te su i mirovine hrvatskih umirovljenike neupitno imovina, neotuđivo pravo vlasništva. Na Europskom sudu za ljudska prava pojam vlasništva uživa posebnu zaštitu, kao pravo na neometano uživanje vlasništva.

ESLJP za izvlaštenje, ili reguliranje uporabe nečijeg vlasništva u javnom interesu, nadzire je li država uspostavila razmjernost između poduzete mjere oduzimanja ili ograničenja prava vlasništva i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti u javnom ili općem interesu.

U konkretnom predmetu „Vrbica protiv Hrvatske“ ESLJP je 2010. godine presudio da „državna tijela moraju usporediti težinu miješanja u vlasništva i značaj općeg ili javnog cilja zbog kojeg se vrši miješanje javne vlasti u vlasništvo, i pri tome se mora uspostaviti ‘pošteni odnos’ između općeg i posebnog interesa“.

Riječ je i o diskriminatornoj odredbi „osobe koje su zakonito ostvarile pravo na punu mirovinu stavljaju se u nepovoljniji položaj u odnosu na one koji ne rade“, iako se tu radi o ljudima „s istim statusom i stečenim pravima koja proizlaze iz dugogodišnjeg rada i uplata u mirovinski sustav“.

Ustavni sud je u više navrata zauzeo stav da zakon ne smije arbitrarno pogodovati državi na štetu pojedinca. Unatoč tomu ZOMO uspostavlja pravni režim koji diskriminira radno aktivne umirovljenike. Ne postoje objektivni kriteriji koji bi opravdali diskriminaciju onih koji rade prema onima koji ne rade. Sporna odredba ZOMO-a bi se od nove godine trebao odnositi na sve zaposlene umirovljenike (starije od 65 godina, žene 63 godine i 9 mjeseci starosti, ako nisu u sustavu bonifikacije).

Kažnjavanje umirovljenika svakog mjeseca sa po nekoliko stotina eura, nije opravdano niti s gledišta stvarnog javnog interesa u situacijama kada je njihov rad nužan na tržištu rada, primjerice na moru od proljeća do jeseni.

Paušalna penalizacija čitave skupine građana predstavlja i povredu temeljnih ustavnih prava na rad i na zaradu. Naime, ustavna je odredba da „svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojanstven život“, što jasno obvezuje državu da ne donosi zakonske mjere koje bi umanjile zaradu, učinile ju nedostojanstvenom.

Za Stranku umirovljenika predsjednik

Lazar Grujić