Prema onome što zadnjih mjeseci, pa i godina čitamo i slušamo o Republici Hrvatskoj, stječe se dojam da jedan dio građana, poglavito iz tzv. ekstremne ljevice (SDP, Možemo i slični) nemaju pojima, ili su zaboravili da je 19. svibnja 1991. održan Referendum o neovisnosti RH. Tada su „svi“ glasali da se odmaknemo od Jugoslavije, i da budemo svoji na svome. Međutim, 35 godina nakon toga neke oreškovičke, neki klasići, pa potom tzv. novinari srpskog biltena Novosti i drugi (teško ih je sve i nabrojiti) ponovno plaču (doslovce) za Titom, partijom i – Jugoslavijom. Nije im uopće važno što su za samostalnu Hrvatsku živote i krv dali mnogi hrvatski branitelji (i ne samo oni), ti i takvi, poput i obitelji Šerbedžija, žale što smo se rastali, a „mogli smo svi skupa tako lijepo živjeti“. Čak i žena u godinama kao što je Tereza Kesovija, kojoj su četnici opljačkali i uništili dom, s veseljem odlazi u Beograd, ili u tv emisiju jednog Stankovića i „uči djecu“ o dobrotama Josipa Broza Tita, čovjeka koji je kriv za smrt desetine tisuća Hrvata nakon završetka II. svjetskog rata. Ogavno je da je na početku svog koncerta u Beogradu, čim se pojavila na pozornici, pitala: Prijatelji stari, gdje ste?
Dakle, na tom referendumu bila su postavljena dva pitanja, od kojih je prvo bilo: „Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupi u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske, Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)“?, dok je drugo pitanje bilo: „Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?
Na pitanje o državnoj neovisnosti Hrvatske, potvrdno se izjasnilo 93,24 posto birača, protivno je bilo njih 4,15, dok je 1,18 posto glasačkih listića bilo nevažeće ili prazno.
Na pitanje o tome, treba li Hrvatska ostati u Jugoslaviji potvrdno se izjasnilo 5,38 posto birača, dok je njih čak 92,18 posto bilo protiv!!!
Ovaj mali postotak ljudi koji su željeli Jugoslaviju, a ne Hrvatsku, možemo prepoznati i danas, a to nam svakodnevno „serviraju“ i pojedini saborski zastupnici ala ova jadna i nesretna Orešković, ili pak ljudi koji će se uskoro naći na skupu u Kumrovcu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment