By Dogodilo se to pedeset i neke minuloga vijeka. Doček nove godine slavili su u zagrebačkom hotrelu Eksplada. Satrap i njegova svita jeli su i pili birana jela i pića.
Zabavljala ih je duhovita glumica Ikača i pjevali najbolji pjevači u Satrapiji: Ivo, Đorđe, Zaim, Elvira, Gabi…
Nekoliko minuta kako je nastupila Nova godine, pjevačici Gabi, kojoj je tada bilo tek 19 ljeta, prišao Satrap i, drekno: Ajde mala da plešemo.
Gabi ga je ošinula oštrim pogledom poput biča i kazala tako glasno da je čula i ona pijana bratija oko njega:
Nemojte, druže. Ubili ste mi oca.
Nastao je tajac. Strašna, prijeteća tišina. Silna nelagoda. Muha se mogla čuti. Drugovima i drugaricama zastali su zalogaju u ustima, srkovi u labrnjama, streljali su prijetećim pogledoma mladu pjevačicu, koja je stajala među njima kao kip skamenjene ljepote i straha. Satrap je odmahno rukom, udaljio se od pjevačice, sjeo za svoj stol i kazao glasno:
Ajde živjeli drugarice i drugovi…ajde, šta ste stali, ajde…
Nastavili su drugarice i drugovi sve do zore plesat, igrat kozaračko kolo u blještavoj dvorani zagrebačkog hotela. Esplanada. Partizanija je, kažem i ne lažem, nastavila žderat, lokat, arlaukat, kao da se ništa nije dogodilo. Mladoj pjevačici prišao je tada važan i moćan drug, kojeg su zvali Stevo, uzeo je za ruku i izveo iz hotela i naredio vozaču da je odveze doma. Ništa joj se nije ružnoga dogodilo. Pjevala je svoje pjesme sa svojim mužem Arsenom, gotovo sve do njegove smrti.
Piše: Ante Matić
