Grad, onaj naš, najljepši na svijetu, zatvoren u zidinama pod opsadom kovid policije i zaštitara. Nije važno koliko je među ljudima netko čovjek nego jeli mu upucano cjepivo ili nije. Prihvaća li eksperiment nad svojim tijelom i psihičkom osobnosti ili želi zadržati slobodu odluke vlastitom voljom.
Došli smo do novih granica bezumnosti kad se ozakonjuje jedinke da liše daha života nova ljudska bića, a one izuzimaju od odlučivanja o potpuno formiranom i svjesnom životu vlastite osobe. Sloboda odlučivanja o abortusu pruža se istim onim osobama (i drugima), kojima se posredstvom uvjeta, za sada cijepljenja, oduzima pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu.
Vratimo se “našoj” kulturi. Pred otvaranja festivala održana je Svečana sjednica Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara pod predsjedanjem ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek,do koje je za stolom sjedila zamjenica Gradonačelnika Jelka Tepšić i zapovjednik županijskog kriznog stožera Joško Cebalo.
Ministrica Obuljen Koržinek podsjeća na iznimne okolnosti u kojima se organizira ovaj festival u razdoblju neposredne zdravstvene krize i ogromne neizvjesnosti što bi u normalnim okolnostima onemogućila bilo kakvo planiranje. Po logici Ministrice ispada da su ovakve naopake okolnosti omogućile da se u njima bolje planira nego u normalnima. Potpuno voljnom slobodnozidarskom “zdravom“ logikom točno, a slijedom toga i unosno. Ne znam da li za pojasniti ovakvu sintagmu pozvati bivšeg neuspjelog Plenkovićeva savjetnika za nepoćudni Dubrovnik Macana ili specijalne postrojbe, koje bi nas u njenu ispravnost uvjerile. Stariji bi to rekli: “blebnuti i ostati živ“.
Intendantica igara Dora Ruždjak Podolski izrazila je zahvalnost Ministarstvu kulture i medija RH na financijskoj podršci i kulturnoj strategiji vrijednosti koje čine dio hrvatskog identiteta i time nas stavljaju u europski kulturni obzor. Čuj precizno, valjda onaj dio osobenosti poželjan novo-europskoj kvazi normalnosti. Ravnateljica Medo Bogdanović ističe prošlogodišnje iskustvo organiziranja Igara u pandemijskim okolnostima kao dokaz sposobnosti nošenja s izazovima koji se nađu na putu.
Ovakvim stavovima, ukoliko bi bili točni, logika bi rezultirala zaključkom kako je najbolje da korona vrijeme nikad ne prestane, a mi se svi njim prevareni i osiromašeni gonimo, pardon nosimo, odnosno s bremenom akomodavamo (prilagodimo promjeni vremena).
I kad smo promislili da su ove, kažu zdušno Dubrovčani, zagrebačke igre, tamo gore tako gusto zakuhane, eto informacije da je između Zagreba i vodstva Ljetnih igara još jedan rijetko značajan čimbenik odlučio da županijski vijećnici mogu na otvaranje jedino predočenjem EU-ropskih kovid putovnica.
Nakon protesta dijela županijskih vijećnika novinari prenose javno da posjetitelji mogu ući s putovnicama ali i s potvrdama o preboljenju, cijepljenju etc. Najdrastičnije su tako tretirane izabrane narodne vođe, udarom na njihova ljudska prava i dosljednom segregacijom za primjer. Uvjete, rekla je Ministrica, nije postavila ni ona ni Vlada nego lokalni, šporko rečeno regionalni, a u stvari županijski kovid stožer civilne zaštite.
Izbezumljeni ljudi, njih 800 željnih druženja na Stradunu, glazbe sastava “Crvena jabuka“ i opstanka tradicija, obavili su u te svrhe, odjekom na potmule sile uvjeravanja, neponovljivo posljednje nenajavljeno masovno cijepljenje. Svakako treba naglasiti kako je tu bilo i onih koji su u ovoj prigodi, želeći raditi, savjetovani da imaju veći izgled u angažiranju ako se cijepe. Često prednost pri dobivanju posla za neke znači raditi, a za druge ne raditi. Zaraditi kruh nasušni ili ga se odreći i tražiti dalje, pa i do Irske u nedavnim, relativno boljim, vremenima jada i očaja prisiljene nam mladosti i radno zrele populacije na pečalbu.
Puno je toga u različiti vremenima bilo prihvatljivo, ali scientia-izam, iznad činjeničnosti logike zdravoga razuma slobode bitka Zoona Politikona, počašćena od demokracije, slabo je razvidan. Jasan je samo jad od dijela ljudi političara. Dolje okovi predbilježeni naukovanjem za konformizam. Kad ćemo se osloboditi crkotine od predaja totalitarizmu nakon onolike žrtve rađanju slobode garnirane nastavkom na gotovo krvave posljedice procjepljivanja za koje nitko prosječno bistre, svoje glave, nema pouzdan saznanja o čemu se radi kad se jakuzi krene puniti smrdljivim slobodnozidarskim blatom za koje propagandisti tvrde da je ljekoviti spas i to ne po receptu liječnika nego malverzacijske politike. Lažu sami sebe ne bi li im uspjelo prevariti nas koncertom Kruha i igara na Stradunu za manjinu cijepljenih na koji se one željne glazbe i druženja navuklo… dođi džabe prepariran ili plati pretilu kaznu, koja je do duše, za taj gust prkošenja, još uvijek kunska, i uživaj dok te ne odvedu, prošvercanog na događaj, tvrde snage povjerenju i sigurnosti.
U međuvremenu, dok se ugledni Deutsche Welle bavi pitanjem:“Jesu li cjepiva uzrok pojave delta-soja koronavirusa?“, ministar Beroš objašnjava kako tek treba ispitati jesu li umrli njih osmoro u jednoj bolnici nakon cijepljenja od korone ili zbog prethodno slabog zdravstvenog statusa. Pa zašto si ih (i druge), ako su bili boležljivi, cijepio žalosni ministre. Dakako, ovako ili onako javnost o tomu ništa ne zna, a zna se puno toga, ako ne drugačije, a onda izravno od cijepljenih prijatelja, i dovoljno glasno utihlog susjedstva.
Marko Mujan
Leave a Comment