Stigao je još jedan Dan državnosti koji će na našim trgovima i grobljima ponoviti već stotinu puta viđen, otrcani protokolarni scenarij u kojem će se okupiti šačica hrvatskih branitelja koji s ponosom i tugom sami čuvaju sjećanje na ključne dane stvaranja Domovine, dok će im se političari pridružiti samo na pet minuta kako bi prigodno zapalili svijeće, položili vijence i ugrabili jeftinu fotografiju za medije, prije nego što pobjegnu na produženi vikend. Dok se odrasli bave roštiljem, a političari skupljanjem poena, u zraku ostaje visjeti sramotna istina da naša djeca u školama o ovom datumu ne znaju gotovo ništa, jer se neposredno prije velikih obljetnica u učionicama ne provode nikakvi posebni satovi povijesti, niti učenici s nastavnicima organiziraju izložbe, tribine i kreativne radionice posvećene rođendanu vlastite države.
Starije generacije dobro pamte da je u vrijeme komunizma i SFR Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita obilježavanje praznika poput Dana Republike ili Dana mladosti izgledalo kao agresivna, ali vrhunski organizirana mašinerija u kojoj su djeca od prvog razreda osnovne škole kroz polaganje pionirske zakletve, plave kape i crvene marame bila prisilno gurana u državnu ideologiju. Tjednima prije tih datuma škole su odjekivale partizanskim pjesmama, hodnici su bili zatrpani crtežima Tita i Partije, a kroz masovne sletove i trčanje za Štafetom mladosti gradio se fanatični kolektivni duh u kojem se povijest učila isključivo kroz prizmu revolucije.
Nakon demokratskih promjena s pravom smo odbacili taj oblik jednoumlja i političke indoktrinacije, ali smo u potrazi za modernim obrazovanjem skliznuli u potpunu ignoranciju i kukavičluk, pa danas pod krinkom „autonomije škola“ dopuštamo da uoči 30. svibnja u zbornicama vlada zavjera šutnje. Ravnatelji i profesori bježe od obilježavanja ovog praznika opravdavajući se preopterećenom satnicom, zaključivanjem ocjena na kraju svibnja i pripremom državne mature, iako je stvarni razlog najčešće panični strah od politizacije i ideoloških napada roditelja, zbog čega se radije drže suhoparnih okvira iz udžbenika koji se ionako detaljnije uče tek na samom kraju osnovne škole.
Hrvatskoj danas ne trebaju novi sletovi, uniforme niti političko pranje mozgova kakvo smo gledali u prošlom stoljeću, ali nam hitno treba uvođenje obaveznog i oštrog domoljubnog i građanskog odgoja koji će tjedan uoči praznika pretvoriti u Tjedan domovinske povijesti. Umjesto dosadnih političkih govora, država mora natjerati škole da organiziraju gostovanja hrvatskih branitelja i svjedoka vremena kroz projekt „žive povijesti“, da potaknu učenike na samostalno istraživanje lokalne povijesti kroz izložbe te da osiguraju besplatne, masovne posjete memorijalnim centrima i muzejima.
Država se ne voli prigodnim podizanjem zastava jednom godišnje i lažnim domoljubljem s ekrana, nego prenošenjem vrijednosti na one koji ostaju, jer sve dok Dan državnosti našoj djeci bude značio samo slobodan dan i „spojeni vikend“, imat ćemo društvo koje zaboravlja vlastite temelje i riskira da mu se povijest ponovi.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment