Današnji roditelji šalju svoju djecu na brojne izvanastavne aktivnosti poput dodatne nastave, naprednih grupa, glazbene škole i odlaska na sport. Roditelji ponekad znaju staviti preveliki fokus na obveze i izvanškolske aktivnosti u tolikom obimu da se dijete cijeli dan bavi ispunjavanjem obveza, a djetinjstvo u pravom smislu izostaje. Prenatrpan raspored u kojemu dijete prestaje biti dijete, izostankom igre postaje rob ispunjavanja neostvarenih ciljeva roditelja. Ponekad roditelji zbog neispunjenih svojih ciljeva stvaraju pristisak svojoj djeci te očekuju da njihovo dijete bude u svemu najbolje. Takvo dijete kako bi opravdalo očekivanja svojih roditelja stvara sebi nepotreban stres, a ukoliko ne opravda očekivanja roditelja pada u depresiju te postoji šansa da si i naudi.
Neki roditelji postaju pretjerano popustljivi, što kod djece može stvoriti suprotan efekt. Pretjerana popustljivost može prouzorkovati manjak motivacije što ima za posljedicu manjak samodiscipline u izvršavanju obveza, lijenost, što dovodi do slabog uspjeha u školi. Ukoliko je roditelj previše popustljiv prema djetetu, može izgubiti autoritet, a gubitak autoriteta od strane roditelja može imati za posljedicu nepoštivanje roditelja od strane djece. Djeci je nepohodno postaviti realna očekivanja koja mogu ostvariti u skladu s talentima i sposobnostima, a da su pritom ti zacrtani ciljevi ostvarivi i ne stvaraju im preveliki stres niti potencijalnu mogućnost za narušavanje njihovog psihičkog i duševnog zdravlja.
Važno je napraviti balans između školskih aktivnosti i slobodnog vremena za igru kako bi djeca imala adekvatno djetinjstvo. Poželjno je djecu upisati na izvanškolsku aktivnost poput sporta, učenja stranih jezika ili glazbene škole jer im takve aktivnosti pomažu u razvoju talenata, samodiscipline i samopouzdanja. Sport, osim fizičkih benefita pomaže pri regulaciji emocija, omogućuje snažan fokus, potiče povezanost i timski duh, a nezaobilazna su i druženja kroz sport. Bavljenjem sportom djeca se nauče nositi s gubitkom i porazom, djeca stječu rutinu kako bi mogla uskladiti treninge, natjecanja i školu pa time jačaju i njihove i organizacijske sposobnosti.
Vlastitu djecu je potrebno podržavati i usmjeravati ka razvoju njihovh talenata. Nije realno očekivati da dijete bude izvrsno u svakom segmentu. Od iznimne važnosti je djetetu usaditi zdrave radne navike. Neka djeca odrastaju bez jednog roditelja spletom ukolnosti uslijed rastave braka svojih roditelja. Većina roditelja u slučaju rastave braka nastoji ostati u dobrom odnosu sa svojim djetetom njegovajući odnos, a nekolicina roditelja nestane iz života djeteta. Neka djeca dožive tragediju odnosno smrt roditelja te ostaju bez jednog roditelja. U situacijama kada djeca izgube jednog roditelja, onaj roditelj koji je ostao najčešće bude tom djetetu i otac i majka. U slučajevima samohranih majki, majke moraju biti djetetu i majčinska i očinska figura te često dobivaju izvanrednu snagu odgojiti, othraniti i ljubiti to dijete.
Rijetko se događa da dijete doživi tragediju i ostane bez onba roditelja.Djeca bez oba roditelja suočavaju se s velikom boli, majčinska i očinska figura izostaju,a djeci fali ljubavi. Ljubav nadomještaju u domu ili kod posvojitelja u slučaju posvojenja. Takva djeca su borci, često se uspiju izdići te postaju uspješni ljudi u svakom segmentu.
Za zdrav razvoj djeteta, idealno je da dijete ima mušku figura oca, koji skrbi i brine o obitelji. Djetetu je iznimno važan otac koji je oslonac, zaštitnik i uzor, ali i autoritet kojeg će dijete poštovati i uvažavati. Najsvejtliji primjer idelanog oca je Sveti Josip.Sveti Josip je bio ovozemaljski Isusov otac koji je odgojio i othranio Isusa, pružio mu ljubav i osigurao mu sve što je Isusu bilo potrebno za rast i razvoj. Josip je bio skroman i radišan stokar, odnosno tesar. Sveti Josip je dao svoje povjerenje Bogu i bio poslušan Božjoj volji. Kako je bezgrešno začeće nemoguće osim u slučaju Božjeg djelovanja, Josip nije odmah znao za Božje djelovanje te je htio Mariju napustiti, a da ju pritom ne izvrgne sramoti, potajice.( Matej 1,19) No, osim što je anđeo Mariji rekao da se ne boji, anđeo Gospodnji objavio se i Josipu u snu i rekao mu da se ne boji uzeti Mariju te da ono što je u njoj je od Duha Svetoga.(Luka 1,30, Matej 1,20–21) Pobožan i poslušan Josip, nije ni u jednom trenutku posumljao, već je poslušao Božju riječ i postupio sukladno Božjoj riječi te ostao s Marijom. U trenutku kada Herod najavljuje pogubljenje, Anđeo Gospodnji se objavljuje ponovno Josipu u snu te mu govori da pobjegne s majkom i djetetom u Egipat.(Matej 2,13) Isusov ovozemaljski otac, Josip, zaštitnički postupa, kako bi spasio svoga sina Isusa, kao i uvjek, postupa u skladu sa Božjom riječi te odlazi sa Marijom i Isusom u Egipat.Kada je Isus napunio dvanaest godina na blagdan pashe sa svojim roditeljima u Jeruzalem, nestao je na tri dana. Marija i Josip su zabrinuti tražili svoga sina, a kada su Marija i Josip napokon našli Isusa, on ih je upitao da zasto su ga tražili, nisu li znali da mu je biti u kući Oca njegova. U tom trenutku Marija i Josip nisu shvatili Isusa zbog silne zabrinutosti za jedinim sinom, zbog brige i zabrinutosti koju osijeća svaki roditelj koji traži svoje izgubljeno dijete, ali su prihvatili i shvatili da je Isus bio u kući Oca svojega te da se nije izgubio. (Luka 2,46–49)Idealan ovozemaljski otac je Sveti Josip, on bi trebao biti uzor svim očevima na zemlji, radišan, skroman, onaj koji osigura djetetu sve neophodno za ovozemaljski život, ponizan, brižan, zaštitnički nastrojen prema svome sinu, razuman, otac koji je sinu podrška, otac koji razumije, ne osuđuje, podržava svoje dijete, razvoj talenata, otac koji se uzda u Božju riječ, otac koji ljubi i poštuje sina i majku, otac kojemu je cilj odvesti svoju obitelj u nebo.
Izvori Biblija
- Matej 1,19
- Luka 1,30, Matej
- Matej 1,20–21
- Matej 2,13
- Luka 2,46–49
Matea Marinić
Leave a Comment