Nema mjesta u Hrvatskoj, a da nema nikoga da nije savjetovao Zagrepčane,
koga da biraju sebi za gradonačelnika.
Poruke i sa svih strana svijeta, od Australije do New Yorka, digli su se dragovoljci Domovinskog rata,
svi oni okupljeni oko Škore i DP.
Poruke idu da se sa strane bolje vidi, mi u Zagrebu u središtu vatre ne vidimo gdje gori.
Zamjera nam se svašta sa svih strana nas upozoravaju da su se oni borili,dok smo mi u Zagrebu rat gledali pred TV u foteljama.
To im sada daje pravo da oni nama i odrede tko će upravljati gradom 30 godina nakon rata.
Istine radi, u Zagrebu ima 6724 ratnih vojnih invalida ,stradalih u Domovinskom ratu,koliko je bilo dragovoljaca niti se ne zna,
jer mnogi od njih nisu nikada ni tražili nikakva prava pa nisu u službenim evidencijama.
Čudo je to kako se Zagrepčanima zamjera nešto što nema veze s istinom, a okupljaju se oko čovjeka koji je od rata pobjegao preko oceana.
No to nije ništa koliko se omalovažavaju žene, radnice, majke, koje su svoj dio rata odradile u tvornicama zamjenom kolega na ratištu,
u porodici brinući se za djecu i starce istovremeno strahujući za muževe braću na ratištu.
Oni koji su zarađivali u ratu i od rata,koji su ratovali u spotovima i u zabavljačkim klubovima nisu oplakivali naše mrtve,plakali s nama, nisu bili ni blizu boli,
a zarađivali su od naše boli,
opet nam diraju uspomene.
Sada su hrabri i jurišaju na fotelje u Zagrebu koje ih privlače kao čarobna magija
Sam nagovještaj da netko misli drugačije tjera ih u očaj, na sve su spremni na laži,podvale,
a sve u ime Boga i domoljublja.
Otkuda bilo kome pravo da svoje domoljublje stavlja ispred nekog i nečijeg drugog,kako su izmjerili veličinu i napravili podjelu.
Netko tko je u Zagrebu cijeli život radio i odradio u njemu 480 mjeseci u životu,
platio porez i prirez gradu.,ima pravo znati bolje,on vidi jasnije i sudi pravednije.
Zagreb je oduvijek bio gostoljubljiv grad, svatko je mogao naći svoje mjesto u njemu,
no parkove, ulice, ceste, bolnice,škole izgradili su i odražavali Zagrepčani koji su radili u njemu. Dodvoravanja našim susjedima za očuvanje vlasti mora prestati
Danas imamo bezbroj onih koji žive i rade u Zagrebu,
a svoju građanske obveze plaćaju u nekom drugom mjestu, boravište i prebivalište izmislili su da bi mogli više uzeti, a manje dati.
Politika zapošljavanja rođaka dovela je do toga da vozači ZET-a ne poznaju grad , da sudci ne poznaju zakon,da su policajci na strani kriminalaca .
Građani Zagreba postali su plijen od kojeg dobro žive i ovršitelji i lopovi svih vrsta,
a penzioneri se moraju otimati za lokalne kontejnere ne bi li imali prvenstvo pregleda .
Najprije ih je Premijer nazvao talogom, a sada kandidat za gradonačelnika biološkim otpadom.
Ne samo da nas podcjenjuju dok smo živi i radimo,
da podcjenjuju naše novce, koji za njih vrijede manje ,
nego podcjenjuju i naše mrtve.
Za zabavljača koji je stekao bogatstvo u Zagrebu zarađujući u Zagrebu i od Zagrepčana to je uvreda koja se ne prašta.
Građani Zagreba nitko nam nema pravo sugerirati naš izbor, branitelji,vi koji dijelite sudbinu građana,
a niste naplatili svoje domoljublje,
nema većih heroja od vas,
vi koji ste pušku zamijenili alatom, odradili do kraja dok ste mogli,
dok vas nisu otjerali ili sami otišli zbog bolesti,
a sada živite od milostinje a ne mirovine,vi ste heroji suvremenici koji žive u borbi sa siromaštvom,
jer vaše domoljublje nema cijenu.
Žene vi ste ponos grada, često ste sagibale glavu,izmicale u stranu da napravite mjesta za nekoga i nečiju, zlostavljane,
od ljudi s kupljenim diplomama i sada vrijeđaju naše kolegice,jer misle
svojom glavom.
Sada nam opet treba” Bedem ljubavi” za grad,
kao ono kada smo ustale u Zagrebu protiv jugooficira u našem gradu, oni su nama prijetili minobacačima i raketama, a mi smo s našom Đurđicom i Tomislavom Ivčićem prijetile pjesmom.
U spomen Đurđice i Tomislava koji su onda pjevali s nama
zapjevajmo i u nedjelju:
Milo moje,svaka pjesma ima svoje vrijeme, tvoja je došla prekasno
Drage žene Zagreb opet treba “Bedem ljubavi”
branimo ga od onih koji prekrajaju naša sjećanja, a time nam prljaju uspomene!
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment