By Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kako smo saznali iz medija, oštro je reagirao na koncert Marka Perkovića Thompsona koji je nedavno održan u Zagrebu, nazvavši ga otvorenom promocijom fašizma i ustaške ideologije. Također je rekao da je to bio – „Najveći fašistički skup od Drugog svjetskog rata“.
Na ove klevete i laži malo se tko javno usprotivio od hrvatskih političara, a na sve to je mučao i Milorad Pupovac, kojeg Hrvati i te kako podupiru za tri glasa u Hrvatskom saboru!
Međutim, sad je valjda i vrapcima jasno da Srbi neprestano okreću pilu naopako, pa svako malo okrivljuju Hrvate za NDH, Jasenovac i štošta drugo, nazivajući nas i dalje „ustašama“, „koljačima“ te genocidnim narodom.
Sve to i štošta drugo rade iz razloga da ih nitko ne pita – Tko je tijekom srpnja 1995. izvršio genocid u Srebrenici, tko je tamo samo u nekoliko dana pobio više od 8 tisuća ljudi, među kojima žene, djecu i starce?
Ovakav zločin nad nedužnim narodom Europa ne pamti, a Srbi imaju još obraza i Hrvatima govoriti da su „fašisti“. Oni nama zamjeraju u svezi pokliča „Za dom spremni“, pa to „izjednačuju“ i sa Srebrenicom, gdje su udružene četničke zločinačke postrojbe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, pod vodstvom balkanskih krvnika Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ubijale nevino bošnjačko stanovništvo. Društvo su im pravili vojnici nizozemske postrojbe koji su bili u sastavu UNPROFOR-a, a sa zadaćom da štite nevini narod. Međutim, umjesto da ga štite, oni su ga naprosto gurnuli Mladićevim i Karadžićevim koljačima – pod nož. Tri, pa čak i više dana trajao je masovni pokolj, stravičan genocid. Ubijeno je preko osam tisuća nevinih ljudi, žena, djece, staraca… Mnogi se još vode kao nestali. Masovne grobnice se neprestano otkopavaju. Pred tim zločinom, kakav se, kako rekosmo, ne pamti nakon II. svjetskog rata u Europi, ali i šire, nitko, a poglavito mi u Hrvatskoj ne smijemo zatvarati oči, odnosno pričati da se to nas “ne tiče”, tim prije što su Karadžić i Mladić, bili tek jedan od “kotačića” Miloševićeve garde. A po tom pitanju bili su aktivni i u Hrvatskoj, poglavito u Škabrnji, gdje su i učili krvavi zanat. Ove nakaze završile su pred Međunarodnim sudom u Den Haagu, (zašto ne i u Hrvatskoj?), gdje su se svaki puta kad su se pojavili pred sudskim vijećem ponašali poput “klaunova”, izvodeći nekakve igrokaze koji su još više izluđivali one koji su imali sreću i ostali živi. A sve se to i još gore događalo pred očima država koje su u zajednici Europske unije, koja je primila (da ne povjeruješ) i Nobelovu nagradu za mir! Nizozemski vojnici naprosto nisu htjeli zaštititi od srpskog pokolja bespomoćno stanovništvo. Što im se dogodilo? Ništa! Nitko ih ne proganja ni po tzv. zapovjednoj odgovornosti, a Hrvate, baš ta ista Europa često optužuje da su hrvatske postrojbe čak i bile agresor u BiH. Kakav agresor (to je govorila i notorna Vesna Pusić!)? U toj “zaštićenoj zoni” Srbi su ubijali i trudne bošnjačke žene, pa čak i djecu…Da ništa drugo nisu uradili tijekom rata, Srbi kao agresori, vječno bi trebali ispaštati samo zbog ovog zločina, odnosno genocida. Ali, ne da ispaštaju, oni su još i nagrađeni – Republikom Srpskom! Zbog pokolja u Srebrenici, Haaški, ali i srpski sudovi bi morali suditi još stotinu godina, jer je toliko bilo krivaca umočeno u krv. Nije krivica samo na Karadžiću i Mladiću (iako je na njima velika) već je krivica i na stotinama drugih, od srpskih vojnika (ako ih se uopće i može tako zvati), pa do tadašnjeg čelništva bivše Jugoslavije, od kojih ni jedan nije odgovarao. Sve je to ista kaša. I nije dovoljno samo doći jednom na godinu na ovo nepregledno groblje, već Srbija treba snositi i ogromnu štetu koju je nanijela svima onima koje su njezine krvničke postrojbe, ni krive ni dužne, lišile života.
Stoga, neka razni vučići ili pupovci više ne pričaju o nikakvim pokličima i Hrvatima kao „ustašama“, neka narednih 30 godina sagnu glave.
Zahvaljujući samo i isključivo Srbima krv je tekla potocima po Srebrenici, ali i drugim krajevima BiH i diljem Hrvatske.
To se nikada ne smije zaboraviti.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
