By „Najdraži naš, ljubljeni veliki vođo!“
„Reci, zrcalo moje!“. Odabrani će.
„Došao je Anđeo Osvetnik.“
„Nema me, Zrcalo moje, nema me!“
„Najdraži šefe, rekao sam mu to već, a on je iz svog ruksaka izvukao gablec, rasprostro nekakav stolnjak, narezao špek, luk i češnjak, rekao kako u naprtnjači ima hrane za tri-četiri dana, a i više jer i inače malo jede i da će tu sjediti i da se ne ćete provući kraj njega nego ćete spavati ovdje danima, jer vas je vidio kako dolazite.“
„Dobro, Zrcalo moje, pusti ga onda da to konačno riješimo! Nemam očito drugoga izbora.“
I pusti Zrcalo Anđela…
„Pa dobro, Anđele, zašto si tako uporan? Gdje gori?“, reče Odabrani.
„Poštovani gospodine u PM, ovaj, ispričavam se, PM, uz niz ostalih problema kojima ste zauzeti, na primjer postavljanjem Žalosne Sove za bana koji će u ime vladara Čkalje iz komšiluka vladati našom Domovinom d. d. nakon proglašenja monarhije i personalne unije pod tom personom, zatim mirovine za njihove borce i oduzimanje prava braniteljima koje vjerojatno slijedi, ali sada imamo goruće pitanje s vašim munjarama iz munjoopskrbe ‘svjetlo u tami’.
„Joj, nemoj opet o munjarama, dosadio si već i onome gore i onome dolje koji je moj gospodar. Što opet nije u redu? Munjoopskrba dejstvuje besprekorno ni moj idol Je Be Te zvan 88 visibaba ne bi to bolje organizirao. Pa eto, dapače smo i dvije obitelji u bespućima spojili na mrežu prije par godina… Nisam to stigao spriječiti i to ti je velika usluga s naše strane. Što više hoćeš?“
„Ma mene bi samo par sitnica zadovoljilo gospodine u PM. Eto, da se makne onih par munjara, za početak, pa onda da vidimo ono s onim brojilima dok se još može nešto učiniti, to jest dok nisu isplaćene provizije. Mora se žurno djelovati jer ugasili su našu firmu koja je proizvodila te uređaje kod nas, a još se može spasiti, naravno, ako se brzo djeluje jer oprema, materijal i ljudi su još tu.“
„Kakve provizije? Meni je to prvi glas, ja ništa nisam dobio niti su mi nudili. Za to će mi netko odgovarati. Ovako me mimoići je dno dna… Ovaj… Htio sam reći, ako se otkrije da je bilo nepravilnosti i pisani trag, onda će uništavač dokumentacije, ovaj odgovarajuće institucije obaviti svoj posao, naravno. Ja se kao PM u to ne smijem miješati. Ne ide to preko noći, naime, znaš kako to ide: najprije predistražne radnje, pa istraga, a ona mora biti temeljita i zato traje par godina, a zatim suđenje koje isto tako ne može naprečac jer bolje da prođe nekažnjeno sto naših ljudi koji su krivi, nego da osude nekoga nevinoga, a za utvrđivanje prave istine potrebno je puno vremena. Nego, daj malo ohani, bolan. Pohiti polako. Imam ja za tebe izvrsno mjesto pomoćnika predsjednika vlade za organizaciju gubljenja vremena. Samo prestani s tim svojim hajkama. Plaća će ti biti kao moja, imat ćeš svoj auto i vozača, kućnu pomoćnicu, zabavljačicu ćemo platiti iz sredstava za reprezentaciju… Razmisli malo o tome. Prespavaj to, jer jutro je pametnije od večeri. Sad mi se žuri, imam poklonstvo kod Žalosne Sove, a moram se javiti i Čkalji da mi da daljnje upute za djelovanje.“
„A dobro, prespavat ću to, pa tek ujutro napisati članak o tome… Onako lijepo, kako ja to znam, druže u PM-MP3. Vidjet ćemo se još jer ja sam neumoran, a velika plaća i lagodan život nisu zdravi za čovjeka mojih godina. Doviđenja.“
I ode Anđeo Osvetnik još spremniji i odlučniji za djelovanje u budućnosti.
„Zrcalo, dolaz’ ‘vamo!“
„Da, moj ljubljeni i predragi šefe?“
„Onima iz osiguranja odmah javi da ovoga više ne puštaju u zgradu i porazgovaraj sa šefom tajne službe da mu nađu nešto onako zgodno da mi ga skinu s vrata.“
„Da, šefe, iz ovih stopa krećem.“
Anđelko Jeličić
