By Čitajući neki dan potresnu životnu priču Daniela Ellsberga, američkoga političkog aktivista, autora poznatoga dokumenta „Pentagon papers“, ukratko, prvoga „zviždača“, sjetih se Cezara i sina mu…
Prispodobljujući pročitano aktualnomu vremenu, konstatacija je da vrijeme jest drugo, ali se običaji ne mijenjaju pa je uputno čitati i širiti objave nezaustavljive Vesne Balenović jer smo prilično odmaknuli od znakovite 1971.g., kad je svoje nakane u djelo sproveo Ellsberg.
Vesna je hrabro izabrala govoriti istinu, umjesto šutjeti o laži pa joj je, baš kao Ellsbergu, „nepoznat netko“ uništio život konstrukcijama, podmetanjima i prijesnim lažima, ali je tragično što „Vesnina kalvarija“ traje već nevjerojatnih četvrt stoljeća, od 2001.g.!
Prateći ovo neobično gadljivo „medijsko suđenje“ pedofilskim monstrumima, negdje je, kao slučajno, ubačeno i da je, eto, nakon 7 godina bijega i skrivanja, u Brazillu uhićen Epsteinov „Lolita`s pilot“!
Pitam se jesmo li potpuno poludjeli ili smo toliko naivni i/ili pokvareni jer je očito da je u tijeku mega-opstrukcija istrage, uključujući krajnje suspektno samoubojstvo, koja je prije deset dana uobičajeno podšprajcana „primamljivom“ agresijom, u vidu novog rata jer što njima znače enormna razaranja i ljudski životi?!
Naime, ima li itko dvojbu da su Epstein i predatori sami sebe vozili, pilotirajući i skipirajući, kuhali si i dvorili jedni druge, pazeći pritom na red i prilaz mjestu zločina ili im je trebala čitava vojska desperadosa, enormnih plaća, ali s obvezom šutnje, ako ne žele „plivati s ribama“!?
Ako ni zbog čega drugog, a ono radi razvidne činjenice da su si pomračeni umovi umislili da su bogovi koje nebitan netko mora dvoriti, što nam je dobro znano iz naše, 45-o godišnje, duge mračne noći!
Naime, upravo je ovo, sve navedeno – ugrubo – definicija organiziranoga kriminala tj. udruživanja radi izvršenja teških kaznenih djela…
Svijet promijeniti nećemo pa se radije vratimo v svoje dvorišće u kojemu se nastavljaju retro-modne-marš-revije, s bolje-ratnim-nego paktnim i drugim sličnim prigodnim parolama.
A, što ću, kad me riječ „marš“ asocira na ne baš primjeren sadržaj ni izričaj, ali bit će da nam „naši“ modni stručljaci i čitaju misli?!
Kako bilo, dojam je da nam na staru luđačku šulju, navučenu 1945.g., prilično nasilno navlače novu, “konsbrezavadi dizajna”, objašnjavajući da ih, eto, mošmilit, šamara regionski modni diktat.
Ne bu dobro, slutim, dok, zasad još u daljini, odzvanjaju kastanjete i karakterističan pljesak koji ih prati…
Mislav Benčević
