Danas je tužna obljetnica Vukovara. U deset jutos glavni u koloni sjećanja koja zbog epidemioloških razloga nije ove godine trebala biti održana bit će čovjek koji je vijest o padu Vukovara dočekao u svom toplom domu uz kavu, daleko od strave i stradanja Grada ali će spremno govoriti o žrtvi iako nikad nije čuo zvuk metka, fijukanje granate, nikad osjetio stravu kako usred granatiranja tražiš neki siguran kutak u kojem bi se mogao skriti. Uz njega će koračati drugi koji se borio ali je svejedno nasilno htiio srušiti demokratski izabranu vlast jer na vlasti nisu bili “njegovi”. Jeftini politički kalkulanti.
Jedan drugi čovjek Robert Međurečan koji je 1991. prodao gitaru i kupio pušku, prošao mnoga ratišta i na sreću kraj rata dočekao živ, danas, tridest godina kasnije ovako govori o ratu.
“Rat je jedan veliki supermarket, jedna velika poslovna transakcija. Aristokracija uvijek čeka da se ode u rat, da se zaradi novac. Kralj vuče aristokraciju da mu da vlast. A samo se se sitnoj raji prodaje priča o borbi za slobodu. I onda kad taj nekakav pripadnik ‘niskog roda’ bude hrabar, onda mu se okači medalja ili odličje. Dobije nekakav pozlaćeni pleh i kažu mu “Ti si hrabar”
Danas bi za Vukovar trebala vladati šutnja i poštovanje za ono što je dao. I tužno sjećanje na sve poginule i nestale Vukovarce: kako za one koji su branili grad tako i za one koji su zločinačkom rukom bili ubijeni metkom u potiljak pa bačeni u Dunav. Njihov krvnik je jučer umro i svijet je danas malo bolje mjesto.
Ako se išta može reći trebalo bi: ne pretvarajte Vukovar opet u groblje za sva vremena. Dajte gradu da diše, da se razvija, da raste, dopustite ljudima da žive i raduju se…nema svetosti rata..gubitnici su i pobjednik i pobijeđeni. Dajte mjesta životu!
Anna Kowalska
Leave a Comment