Od nekih novih čelnika zagrebačkog SDP-a sve se glasnije može čuti da će u Zagreb vratiti ime Trg maršala Tita. Riječ je o jednom od najljepših zagrebačkih trgova, na kojem se nalazi i čuvena zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), a koji se danas naziva Trg Republike.
Nakon ovoga, može se čitati da i u Splitu, bivši komunisti žele splitskoj rivi vratiti ime Obala maršala Tita.
Jadno i žalosno, tim prije što smo se u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu borili protiv Jugoslavije, Tita i partije, ali i za samostalnost i neovisnost hrvatske države.
Borili smo se mi i protiv ratnih dezertera i izdajica, ali većina od njih danas iskače kao iz paštete.
Nu, kad oni žele povratak na staro, mi, hrvatski branitelji, tražimo da se ulice i trgovi, kulturna i ina mjesta te pojedine tvrtke nazovu imenima Junaka Domovinskoga rata ili pak imenima onih koji su časno i pošteno dali svoje živote za hrvatsku državu!
Također se nadamo da će nas bivši komunisti, a današnji SDP-ovci i njihovi simpatizeri podržati u nastojanju da se u zagrebačku Selsku ulicu vrati jedan od najljepših i najvrijednijih hrvatskih spomenika – Zid boli, kojeg je (2005.), pod policijskom zaštitom, bivši gradonačelnik Milan Bandić u ranim jutarnjim satima dao srušiti i potom zakopati (!?) podno spomenika hrvatskim braniteljima na zagrebačkom Mirogoju – da ga više nikada nitko ne vidi!
Žalosna je činjenica da su branitelji mogli obraniti i stvoriti hrvatsku državu, a nisu mogli obraniti – Zid boli.
Ovaj sramotni čin nije bio ništa drugo nego (komunistički) pravi, istinski odnos prema vlastitom dostojanstvu, domoljublju, uspjehu i negiranju hrvatskih žrtava poginulih za slobodu.
Na svaku od tih brojnih opeka, a bilo ih je oko 13.500, djeca, supruge i najbliža rodbina napisala je ime nekog od svojih ubijenih ili nestalih u velikosrpskoj agresiji- da se ne zaboravi!
Bilo je to djelo trajnog poštovanja ubijenih i traganja za nestalima.
Taj veličanstveni Zid boli za nas je bio kao Zid plača u Jeruzalemu. Bio je trajno, a ne sezonsko mjerilo hrvatskog dostojanstva.
Moja malenkost je jedne godine 2004/2005. kod tog mjesta organizirala i nesvakidašnji komemorativni Doček Nove godine, uz potporu Kate Šoljić, Zdenke Farkaš, Balog, Zadro i drugih.
Stoga, molimo sve koji su na i oko vlasti, a imaju volje i želje da ne gaze po kostima onih koji su dali svoje živote da nam vrate – Zid boli, a da one protiv koje smo se borili (i pobijedili) ostave tamo gdje im je i mjesto- u ropotarnici, za sva vremena i vjekove!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment