Vlada Republike Hrvatske dosad je dva puta proglašavala Dan nacionalne sućuti. Prvi put je to učinjeno u povodu smrti Olivera Dragojevića 31. srpnja 2018., a drugi put 15. veljače 2023. u povodu smrti trenera svih trenera – Miroslava Ćire Blaževića.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) predložila je Vladi da i treći puta proglasi Dan nacionalne sućuti, a u povodu stradanja pirotehničarke i pirotehničara, koji su svoj posao obavljali kod Korenice.
Naime, od mina, koje su „posijali“ velikosrpski agresori, od 1996. u minskim incidentima stradalo je ukupno 610 osoba, od čega 207 -smrtno. (/Na radnom zadatku dosad je poginulo više od 40 pirotehničara!)
Pored toga, na prostoru Hrvatske još uvijek ima na tisuće kilometara minskih sumnjivih područja (šest županija i 29 gradova i općina) koje su prema nekim procjenama zagađene s oko 13.000 mina te neeksplodiranim ubojitim sredstvima, posebno u područjima intenzivnih borbenih djelovanja tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Cjelokupna minski sumnjiva područja obilježena su diljem Hrvatske sa oko 6000 oznaka upozorenja na kojima piše: „Ne prilazite. Na ovom području je velika opasnost od mina.“
Inače, mjesec dana prije nego je stradalo dvoje pirotehničara, zbog mine je poginuo i jedan lovac, koji je s kolegom ušao u minsko sumnjivo područje na predjelu Vrdovo u općini Hrvace, na planinskom predjelu Kelavin Klanac. Drugom lovcu geleri su proletjeli iznad glave. I po njega i tijelo morali su ići pirotehničari.
Nu, žalosno je i jadno da se većina Hrvata sjete da je naša država nažalost još pod minama tek kad se dogodi neka nesreća.
Problemi oko razminiranja i dalje su veliki. Nedostaje sredstava, ali i stručnjaka.
Srbi i Crnogorci, kao agresori na Republiku Hrvatsku, o tome ne govore, niti ih to opterećuje. To je bio i ostao problem Hrvata, koji su bili žrtve u ovome ratu, a zahvaljujući brojnim površinama pod minama očito su to i dalje.
Zašto Hrvatska ne traži odštetu od Srba, Crnogoraca, bivših zapovjednika zločinačke JNA i domaćih izdajica i u svezi ovih nedaća?
Ili, kada će agresor platiti odštetu nevino stradalim ljudima od mina?
Rok za konačno razminiranje neprestano se odugovlači.
Prema zadnjem prijedlogu ovaj problem mora biti riješen do 1. ožujka 2026.
Malo tko vjeruje da će se to i ostvariti.
Neki su mišljenja da ako se nastavi čistiti ovakvim tempom kao dosad da Hrvatska od mina ne će biti očišćena još 150 godina!
Nu, mi imamo i problem, što se svake godine troši sve više novaca, a čisti sve manje prostora i pronalazi sve manje mina. Osim toga, na ovim su poslovima navodno angažirane i brojne tvrtke, koje se među sobom bore za što veće cijene rada (zarade), a nažalost najmanje za skrb onih koji stradavaju.
Da su uvjeti rada u razminiranju u Hrvatskoj dobri, jedan dio pirotehničara sigurno ne bi otišao u inozemstvo, gdje se taj posao mnogo više cijeni.
U znak sjećanja na poginule hrvatske pirotehničare neka se i neka ulica ili trg nazove po njima, a svi oni za svoje požrtvovanje u miru i te kako su zaslužili da im se recimo u Vukovaru, Škabrnji, Osijeku, Kninu ili Vinkovcima podigne i spomenik! Da se ne zaborave!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment