By Bivši partizani, okupljeni oko nekakvog Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, često se žale da se u Hrvatskoj uništavaju spomenici NOB-a.
A vjerojatno od oduševljenja plešu i kola, kad čuju da se uništavaju i katoličke svetinje.
Naime, u vrijeme komunizma diljem Hrvatske podignuto je iznimno veliki broj spomenika koji veličaju borbu partizana u Drugom svjetskom ratu, i to svakakvih. Najviše amaterskih i – diletantskih. Tada se nije vodila skrb da ta spomen obilježja nekako izgledaju, da se možebitno „uklapaju“ u okruženje u koje se postavljaju, ne, najvažnije je bilo da svaka „malo veća ulica ili trg“ ima nešto što će ljude podsjećati na ono što je bilo. Uz to, tada su i mnoge ulice i trgovi, i u najzabitijim mjestima, dobile nazive po Titu, partiji, partizanskim junacima, njihovim brigadama…, pa su u Zagrebu čak i tvornicu donjeg veša nazvali po jednoj partizanki. A najsmješnije je bilo što su i na zidovima klaonica, kao u Koprivnici i Varaždinu, pisali velike parole – Dobro došao, druže Tito!
Prije dvije godine, u dvorištu crkve u Košutama kod Sinja, vandali su razbili skulpturu zagrebačkog nadbiskupa i kardinala bl. Alojzija Stepinca. O tome su pisali čak i srpski mediji, neki i s naslovom- Rusvaj u Hrvatskoj.
Srbima je to bio povod da ponovno ocrne ovog velikog čovjeka, pa su ponavljali laži kako je „osuđen 1946. na zatvorsku kaznu zbog suradnje s vrhom ustaške države, prekrštavanja desetine hiljada Srba u Hrvatskoj i za podstrekivanje koje je ustašama pružio katolički kler“.
A koliko i neki drugi ne mogu podnijeti ni mrtvog bl. Stepinca, najbolje su pokazali u Sisku, gdje je tamošnja bivša gradonačelnica, koju danas optužuju i za navodni teški kriminal, svojedobno zabranila da se skulptura zagrebačkog nadbiskupa i kardinala postavi u sisačkom parku, pa je biskup Vlado Košić skulpturu postavio ispred katedrale.
Jadno i žalosno.
Nu, trebamo se prisjetiti i riječi koje je tom prigodom izgovorio biskup Košić. Rekao je:
- „Nažalost, postupak postavljanja kipa bio je popraćen nerazumijevanjem i podmetanjima. Među nama imamo izdajice koji ne vole hrvatsku domovinu. Oni ne mogu demantirati činjenicu da je Stepinac volio sve ljude, ali i zastupao načelo da Hrvati moraju živjeti u svojoj nezavisnoj državi“ te dodao da od pape očekuje i njegovu kanonizaciju…I to – odmah.
Ali, dolaskom novog pape, više se gotovo ništa ne čuje o tome da se Stepinac proglasi svetim.
Ta tišina treba prestati, tim prije što će ovako ili onako bl. Alojzije Stepinac, kad-tad biti proglašen i svetim. Činjenica je da on i dalje živi, poglavito u srcima Hrvata, za koje je jedan od najsvjetlijih likova, kojeg hrvatski narod doživljava kao ikonu vjere i kao siguran putokaz u hodu naše Crkve.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
