Jedna od hrvatskih glazbenih diva je i Marina Tomašević. Krasi je optimistički pogled na život. Dosad je snimila brojne pjesme, od kojih su neke i evergrini. Croatia Records objavio joj je i cd s najvećim hitovima (The Best Of Collection). Sada se priprema i za jedan veliki samostalni koncert u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog (29.4. 2020. u 20 sati).. Pamtimo je i kao iznimnu humanitarku, poglavito kad su u pitanju stradalnici Domovinskoga rat.
Jedna je i jedinstvena.
Kad smo je pitali, jel brzo prošlo prvih 35 godina glazbene karijere – rekla je:
– Prije bih rekla 45 godina, jer sam pjevati počela 1975. Prvih deset godina bila sam članica raznih bendova, a na poziv Koncertne direkcije Zagreb prije 35 godina, započinje moj glazbeno solistički put, koji traje i danas. Da, kad se osvrnem, brzo je sve tako proletjelo, bilo je tu puno svega i zahvalna sam svom talentu, koji mi je omogućio tako iskustveno bogat život!
– Kako se danas sjećate svog prijatelja i mentora Tomislava Ivčića?
– To se riječima ne da opisati, danas su rijetki ljudi kao što je bio Ivčić. Svatko tko ga je poznavao će vam reći to isto. Neizmjerno nedostaje, ne samo meni i njegovoj obitelji, već cjelokupnom hrvatskom narodu, a posebno glazbenom svijetu, a to se pogotovo danas osjeća, kada su nam nestali svi parametri vrijednosti! Na žalost, brzo je živio, vizionar, koji kao da je znao da će prerano otići sa ovoga svijeta, pa je htio što više dati i učiniti svom narodu i svojim bližnjima, ne štedeći sebe.
– Uključili ste se i u hrvatski obrambeni Domovinski rat. Pjevali ste i na mnogim humanitarnim nastupima, poglavito za hrvatske branitelje i stradalnike…
– Jesam, a o tome ne pričam, nemam potrebe, jer svaka moja pomoć, svaki moj angažman u tijeku Domovinskog rata bio je iz dubine moje duše i srca, bez kalkulacije! I dan danas nastojim pomoći onima, kojima mogu!
– Koje su po Vama vaše pjesme obilježile Vašu karijeru?
– Puno sam pjesama snimila i svaka mi je draga na svoj način, jer tip sam pjevača koji ne snima samo da snimi, već svaku sam svaku pjesmu pomno odabirala i proživjela! Svaka mi je posebno draga. Ona, koja me je obilježila je svakako pjesma NE PLAČI MAJKO, koju je skladao i napisao Tomislav Ivčić, nakon iznenadne i prerane smrti moje majke, koju je i on poznavao. Ta je pjesma obilježila mnoge živote, a i dan danas je veliki hit. Na žalost, mladi je znaju, ali ne znaju tko pjeva ha ha ha …
– Mislite li da ste mogli više?
– Naravno, i htjela sam više, ali morate znati da sam i ja jedna od onih koji su bili zabranjeni. Tiho su nas izbrisali zbog istine, koju smo promicali, zbog naroda koji nam je vjerovao, ali to je duga i teška priča, o kojoj ne želim više pričati. Svojoj prošlosti zahvaljujem i otpuštam je, zahvalna jer me je puno toga naučila. Danas sam mirna i sretna. Svima njima šaljem ljubav, bili su mi dobri učitelji!
– Zadar je Vaš grad, iako niste rođeni u njemu…
– U Zadru sam od moje pete godine, i on je grad u kojem sam rođena, tako se osjećam, u kojem sam sretno odrastala i ako Bog da, u kojem ću biti do kraja života! Tu su moji najmiliji, tu su predivni ljudi, koji ovaj grad čine još ljepšim. U svom gradu stvaram svoju novu budućnost, volim Zadar!
– No, malo ljudi zna da se bavite i slikarstvom.
– Što se tiče slikarstva, tu ne smetam nikome i tu zahvaljujući medijima, sve više ljudi zna o mojem drugom talentu, slikarstvu, a danas sam i ponosan član Hrvatskog društva likovnih umjetnika, HDLU! Slikarstvo je, u stvari, moja prva ljubav, koju sam otkrila vrlo rano u djetinjstvu. To je talent i strast na kojima sam beskrajno zahvalna!
– Što Vam je ipak draže: slikanje ili pjevanje?
– Ne mogu odvojiti jedno od drugog! I kroz jedno i kroz drugo osjećam neizmjernu ljubav i kreaciju, sretna sam kada i jedno i drugo radim, a najsretnija sam onda , kada tim svojim talentima mogu usrećiti i druge ljude, to je nezamisliv osjećaj! Zbog toga i postoji umjetnost!
– Ima li jala i zlobe na estradi?
– Vjerojatno ima, a kako je meni fokus na sve što je lijepo, jednostavno ne primjećujem. Istinita je stara izreka, „kako siješ, tako i žanješ“. Želim reći da je svatko „kovač“ svojeg života. Apsolutno ti zakon prirode jednog dana sve servira na naplatu, vjerovao ti u to ili ne! Svatko tko je svoju sreću gradio na tuđoj nesreći, ne završava dobro. Nije uzalud ona: „Dobro se dobrim vraća, a loše lošim“! Grabljenje, otimačina, zloća, nikada nikom nije donijela dobro. Zaboravljamo na svoju djecu, ne mislimo što ostaje iza nas, od pohlepe se zaboravi puno toga…
– Što ste pripremili za veliki koncert u Vatroslavu Lisinskom?
– Feštu (ha ha ha..), dobru zabavu, po tome me ljudi i znaju. Prije svega puno lijepih pjesama, a tu će biti i gostiju, moji dragi prijatelji: Jacques Houdek, Šimo Jovanovac i Tamburaški orkestar Žeteoci, Antonella Malis sa nastupom, koji će biti malo iznenađenje, pa Matko Jelavić, Davor Pekota i grupa Forum, izvrstan pjevač iz Zadra Ive Županović, Zlatan Zuhrić Zuhra, a za tu večer imam i posebnu gošću iznenađenja! Sve to će pratiti sjajan band Calypso iz Zadra. Na bini će biti izložena i nekolicina mojih slika, slikana vinom. Ma ja bih sigurno pozvala još mnogo mojih dragih kolega i prijatelja, a imam ih zaista puno, za koje sigurno znam da bi se rado odazvali, ali zakon vremena i fizike to ne dozvoljava. Sve u svemu, obećavam dobru zabavu! Cilj mi je da se ljudi dobro osjećaju!
– Što nakon ovog nastupa? Pripremate li nove pjesme, izložbe, a možda i knjigu o svojem radu?
– Ja uvijek snimam, međutim, zbog nekakvog principa nekih (glavnih) medija, u zadnjih dvadesetak godina, a pogotovo u zadnje vrijeme, moje se pjesme ne vrte, a tako je i sa mnogim mojim kolegama i autorima. Iz tog razloga, mnogi misle da ja više i ne pjevam. Imamo mi sjajne autore, ali jednostavno ne mogu se probiti i ne rijetko zbog toga odustaju. Da, pripremam izložbu, imam puno upita u svezi toga, a moji radovi polako, ali sigurno ulaze u cijeli svijet. Što se tiče ostalih planova, posebno ih nemam, svakog dana osvještavam sebe kroz emocije ljubavi svega što je život, živim ovdje i sad, jedino na taj način možemo stvarati budućnost. Svako jutro zahvalim se na novom danu, sretna i radoznala koje će mi dobro život dati, i onda se čuda događaju!
– Želite još nešto reći, poručiti, dodati?
– Htjela bih puno toga poručiti ljudima, srce mi je puno svega što želim objasniti i reći. Vjerujem da mi Bog, Univerzum ili Izvor, kako god želite nazvati ljubav iz koje smo došli na ovaj svijet, to na jednoj suptilnoj razini i ostvaruje! Svojim primjerom „učim“ svoje bližnje i oni mene, kako biti sretan, kako držati svoj život u svojim rukama i pored svega onoga što nam se događa. I samoj mi je trebalo dugo da to shvatim, puno je tu udaraca u leđa bilo! Sve u svemu, danas sve više shvaćam, zahvalna za sve te „udarce“, nisam postala ogorčen i osvetoljubiva, nisam „hejter“, već sam postala još bolji čovjek, osoba koja je našla svrhu življenja, osoba koja sa puno ljubavi želi to iskustvo podijeliti sa cijelim svijetom. Još uvijek učim, jer život nije cilj, već putovanje. Samo ljubavlju i povjerenjem prema sebi , a osobito prema drugima, možemo i trebamo graditi bolji svijet! Zaslužili smo to! I ono najvažnije, ne zaboravite: što god činiš drugom, činiš sebi, tebi i tvojima se vraća, nikada to ne zaboraviti! „Uvijek čini drugom ono što želiš da drugi čini tebi“, nisu samo riječi na papiru, već jako važna istina i moj životni moto!
Razgovarao: Mladen Pavković
Leave a Comment