Tko je naredio da se ubije i tko je ubio Antu Brunu Bušića?
Na današnji dan, 16. 10. 1978. godine, prije 46 godine uijen je u Parizu Ante Bruno Bušić.
Ove gore riječi i slika izišli su na jednom portalu, pa je netko te riječi prikrpio uz životopis Ante Brune Bušića na vikepdinoj Enciklopediji.
Evo vidite kako neki ljudi zlorabe tuđe riječi, pa ih kasape, prekrajaju, muče i ubijaju i ubacuju na internet bez da navode odakle je to uzeto, čijer su i tko je to napisao.
Ove riječi pored Brunine slike, isčupane su iz moje pjesme: Tako je govorio Bruno Bušić. Ta pjesma napisana je na baušteli u njemačkom gradu Freiburgu 1975. godine. Nastala je nakon jednog druženja u Frankfurtu s Brunom i Zlatkom Makusom i objavljena kasnije u mojoj zbirki pjesama i pjesničke proze Kamena knjiga.
Onomu koje kasapio moju pjesmu, kažem i ne lažem, oprostio bih što je učinio meni, ali ne mogu što je učinio pjesmi, Bruni i sebi.
Po mojemu saznanju bila je ovako. Jugoslavenima, partizanima i hrvatskim komnistim tada na vlasti, silno je smetalo Brunino temeljito i istinito pisanje o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, pa je mega zločinac Josip Broz zvani Tito, dao je usmenu naredbu Franji Herljevića da se likvidira Ante Bruno Bušić, pa je taj tada ministar policije, partizan i Hrvat od Tuzle Franjo Herljević pokrenuo udbašku mašineriju zla, od vrha do dna. Od Beograda, preko Zagreba, Imostskog, Mostara, Rijeke, Splita do Pariza. Ta udbaška strašna hobotnica; ta banda krvoloka nalagodavaca, organizatora, suradnika i krvika izvela je taj zločin kako je to uvijek činila kad je ubijala hrvatske domoljube, emigrante, Hrvate u lijepoj našoj tuđini. Postojii više terija i zavjera o Bruninu ubojstvo.
Mislim da ćemo saznato istinu kad dođemo pred Božje lice u onaj dan suočenja svega što se čovjekom zvalo,bilo i bitisalo na ovoj nebeskoj galiji, kako ja vidim Zemlju, koja plovi oko sunca kroz astralne tmine i tišine i na sebi nosi ljudinjak, biljnjak i zvjerinjak.
Brunu sam oslovljavao s imenjače, ili Bruneleski. Kad me jednom pitao, zašto ga zovem Bruneleski, kazao sam mu da se tako zvao graditelja firtentinske katedrale i Batisterija u kojemm su kršteni, Dante, Leonardo, Mishelangelo, Bramante, Toskanini i ini genijalni i slavni firentinci. Za ovu četrdeset i šestu godišnjicu smrti Ante Brune Bušića prilažem ovu moju pjesmu, koju su neki krivo shvatili i na razne načine zlonamjerno i zlurado intepretirali, pa je, kažimo poradi jasanosti ljudske gluposti, Nino Raspudić javno na nekoj televiziji u nekoj emisiji trabunjo kako je tu moju pjesmu organizirala i napisala neka Udba, jebala ga ona, pa je po njegovu zlu mišljenju, ispalo tako da sam ja po naredbi Udbe pisao tu pjesmu, a jedno novinarsko piskaralo i laprdalo, napisao u Večernjem listu da ja Brunu nisam ni poznavao. Zar je Nietszche poznavao Zaratustru.
Ovu pjesma u prozi, kažem i ne lažem, napisana je davne 1975. godine na baušteli u Freiburgu, nakon jednog druženja s Brunom i Zlatkom Markusom, (publicist i emigrant živio tada u Švedskoj), u Frankfurtu, koji se zvao Mostar, a držao ga je neki Jozo Duspara iz Bosne.
Mnogo godina kasnije obistinile su se Brunine, Zlatkove i moje ideje i riječi, koje sam sročio u riječi pjesme naslovljene Tako je govorio Bruno Bušić, pa bi se moglo reći da smo Bruno, Zlatko i ja razgovarajući tada u restoran Mostar u Franfurtu o zloj sudbini hrvatskog naroda kroz povijest i sada u Titovoj satrapiji, preko ove moje pjersme, kazali istinu o hrvatskom čovjeku i donekle predvidjeli što će se dogoditi u budućnosti, naravno i nomalno, tada nismo bili toga svjesni. Evo te proročk pjesme napisane 1975. godine.
Tako je govorio Bruno Bušić
Frankfurt, 1975.
Da smo složni davno bi imali državu.
Biće i rodit će se slobodna Hrvatska
kad padne berlinski zid
kad se budu rušila komunistička carstva
kao krvave kule od karata.
Nema države bez krvavih gaća.
Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima,
s poturicama i našim izdajicama.
Teret rata podnijeti svi podjednako.
Kad se oslobodimo srpskog ropstva,
komunističkog mraka i zlosilja
i stvorimo konačno državu,
vidjet će se kako naši kradu.
Svatko nas je krao i potkradao,
oslobađao nas slobode i nade,
a najteže će biti kad nas naši budalaši
mafijaši, kosovci, udbaši i partijaši
budu varali, lagali, krali i prodavali
svjetskim maherima i makro lopovima.
Navalit će na nas same i malene
velike svjetske ptice grabljivice.
Do neba i Boga dižem svoj glas
Kako tada nas spasiti od nas !?
Piše: Ante Lib Matić
Leave a Comment