Zlatno pravilo pobjednika:
“U pobjedi se ne uzvisi”,
ispoštovao je jučer gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
Ranjenom Zagrebu,
pogođenom potresu, pohranom Coronom poštivajući te rane nije bilo do velike fešte ni slavlja.
Iako je pobjeda nadmoćna, kako je Škoro priželjkivao referendumska, slavilo se skromno i umjereno.
Tračak nove nade u srcima skromnih ljudi,
bez pompe i glamura, kako i priliči teškim vremenima, praznoj blagajni i nakupljenim problemima.
Novi korak u životu i ritmu grada, hoće li nova ekipa imati sluha za probleme starih ljudi ne smijemo prepustiti slučaju.
Probleme moramo gurati na pozornicu zbivanja da se lako uoče i počnu rješavati.
Odabir krivog čovjeka za predsjednika HSU koji nije imao sluha za umirovljenike u glavnom gradu, pa je nametnuo koaliciju sa strankom koja je potučena do gležnja,
donijela je rezultat da umirovljenici Zagreb nemaju svojih predstavnika u organima vlasti.
I u drugim gradovima je slično ili još i gore,
pobjeda HDZ Županijama gdje nema ljudi, a gradovi su izabrali promjene ili su ostali na starim dobrim rješenjima.
Usprkos svemu Plenković proglasio kolosalnu pobjedu. Praznom samohvalom nadomješta gubitak gradova, Rijeka, Split, Zagreb izbrisani su po značaju,
a Velika Gorica dobila veliku važnost.
HDZ-ove utvrde su pale, u moru nebuloznih odluka moglo bi se desiti da Velika Gorica postane i glavni grad Hrvatske.
Što nam je činiti ?
Treba dati šansu većinom odabranim ljudima, treba se nadati da među njima ima socijalno osviještenih, koji će znati dijagnosticirati prave probleme grada ,
a među te probleme svakako spada život umirovljenika u najvećem gradu.
Umirovljenici koji su ostali bez svojih predstavnika moraju zahtijevati odgovornost za donošenje krivih procjena i odluka od predsjednika jedine parlamentarne stranke umirovljenika.
Čovjek koji nije uspio mobilizirati svoj rodni grad s 9000, stanovnika, tamo nije prošao izborni prag ne može okupiti 1200 000 ljudi oko istog cilja.
Najveći pojedinačni uspjeh HSU je ostvario jedino u mjestu Dežanovac,
gdje je dobio oko 10% glasova na nivou države što je malo popravilo katastrofalni rezultat.
Hoćemo li dopustiti da ostanemo pod stolom vladajuće stranke i čekati da nam nešto padne s njihovog stola gdje blaguju uz obilati plijen
korupcijom začinjenim obroka ili ćemo zahtijevati pravo na svoj udio koji nam pripada, ostaje na nama.
Ništa se ne dešava slučajno pa ni forsiranje generala za predsjednika umirovljeničke stranke.
Važan faktor u pribavljanju glasova za HDZ je i ministar branitelja koji novim zakonima 30 godina poslije rata u mirovinski fond uvodi nove branitelje i stvara novu biračku bazu.
Instalirani general za predsjednika HSU želio mu je postati partner u tome.
Umirovljenici iz rada ostaju na sramotno niskim iznosima mirovina i sada bi trebali biti dio većine i raditi korist u vlastite štete,
izabrani predstavnici HSU u koaliciji s HDZ-OM doveli su Gabričevića za predsjednika.
Njima ostaju vijećničke naknade, a umirovljenicima kontinuitet štetnih po njih, formula i odluka.
Ovaj put umirovljenici su odlučili prema prilikama u kojima žive i rekli povijesno NE.
Bit će burno ovih dana, hoće li umirovljenici koji su 1/4 cjelokupnog stanovništva u nekoj novoj formaciji prepoznati trenutak kada se stvaraju nove snage društva i uspostavljaju novi odnosi ili će ostati uvučeni u podjelu nastalu prije 30 godina, kada su u mirovinski fond počeli pristizati “lažnjaci” svih vrsta i
kada je i započeo raspad mirovinskog sustava, rasplesti će se ovih dana.
Ovih dana vidjet ćemo i dali je novi gradonačelnik svjestan da je zahvaljujući ljudima koji vape za promjenama, a to su i umirovljenici, ostvario i tako briljantnu pobjedu.
Na biralištima su bili ljudi sa štakama, ljudi koje su slomile životne teškoće, ali nije bio slomljen duh i želja da se počnu dešavati promjene.
Dragi ljudi nada je tu, ostaje nam da pričekamo trenutak kada će biti jasno kuda plovi ovaj brod zvani Hrvatska, more je olujno i sivo,
ali ni jedna oluja ne traje zauvijek.
Život je prekrasan usprkos svemu, a zahvaljujući nadi da može donijeti i lijepa iznenađenja.
Ovo naše okupljeno društvo malo se promijenilo,neki su otišli, ali neki drugi su došli.
Hvala onima koji ustraju u pravu na različitost,
zamislite da na svim livadama Hrvatske cvijeta isto cvijeće, da svi potoci imaju isti vodotok, da u svim šumama raste isto drveće.
Tada bi nam život bi nam bio uskraćen za mnoge prirodne ljepote.
Tako je i s ljudima nađimo se različiti u istom cilju,da život ima svoju ljepotu u svakoj životnoj dobi.
Inzistirajmo na ljepoti starosti imamo pravo na nju i dostojanstvo u njoj.
No nitko nam ju neće pokloniti, moramo se svaki dan boriti za nju, zahtijevati i ne posustati.
Mladima zaželimo sreću, pomognimo u procijeni vrijednosti malih stvari koji život čine beskrajno lijepim.
Pomognimo ih da zavole brijeg s puno malih kuća, s puno djece po dvorištima, više od usamljene vile u kojoj nitko ne živi.
Neka naš grad više nikada ne bude poznat po nekretninama, satovima, skupocjenim automobilima i aferama političara, već kao grad dobrih i skromnih građana, grad prijatelj svih građana Hrvatske.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment