Sjećam se jednog kišnog jutra kad su me njeni prsti rano noću dodirivali, stajala je iznad mene onako sretna i puna sebe, do duše u nekom snu dominirajući gumenom odjećom i s lisičinama, odmah u predigri, nakon što je oprala Braciku branitelja, pa Ivanu našu od suborca nam dobro svima poznatog ali otišlog u nebo. Dobro se “Domina“ cijepala i derala po još njih, koji su bili i obični pomalo griješi ljudi kao što sam i sam, ali postoje autoriteti s kojima se mali ne možemo mjeriti a oni znaju biti opasni u tuđem krevetu mirnog sna.
Nakon što je njih, i još njih, našla staviti u đir i spustiti im ponos, koristeći njihove male životne slabosti i postupke, ušla je i u moju sobu nastavka bitaka za Dubrovnik iz Mokošice, provaljenu u pravom trenutku krive prosudbe jer u njoj nije bilo papira za koje se sumnjalo da su tamo a sad ih imam i čuvam vrhunski najsigurnijim ključem. Sobom samim. Daklem htjela je ući tiho na prstima rijetko zaspalog zajašiti, sebe olakšati, isprazniti i svršiti po licu da šporka još jedan obraz. Kakav je, čist ili šporak, to svi znaju a neki i ne priznaju, no ima ih što vole još perverznije igrice puštanja pasa na primjer na divlju svinju da se s njom “igraju“, i snimajući te krvave igrice pokazuju svoju kukavičku snagu. Pamti ih i “Stara“ Mokošica kao “prilagođene“ susjede i fejsbučare s dna kace Pantelijine od Banovog brda. Sjetit će se puno njih “običnih” (što je teško biti u Gradu) da su u to vrijeme i sami buđeni iz sna o Mujanu, koji je odjednom bio pobjegao otamo gdje po njima u stvari nije ni bio ne bi li ga se ljudski i politički stavilo u postupak pravno medicinskog skeniranja, kopiranja mu mozga i napravilo presliku čistu od njegovih sitnih genijalnosti na granici ludila u borbi za Grad uzor cijeloj Hrvatskoj što ga Mato sačuvao od Dubine gramzivosti i bahatosti na kojemu su, i na Dubi, mislili parazitirati njeni disidenti. Teme ozbiljne Mujan uvijek na granici za pokretanje kakvog sudskog postupka, upozoravan da se pripazi kad noću hoda sam…
Krenuše me skidati, Domina ušavši u tuđi? moj krevet, a iza vrata rodbina i njeni “prijatelji“. Ali i nekad iz korčulanske škole opijata spašene djevojke, danas zrele majke i ponovo žene ljubomorne a među besplatnim odvjetnicima željnim cipelarenja. Vezanog prije nedočekana “seksanja” prvo kreće psihičko maltretiranje. Poznatog aktivistu za očuvanje prirodnih resursa zemlje, podzemlja Omble i mora od devastacija našla kako sam rođen, živio i radio u Jugi, etiketa koliko hoćeš, ništa istinito. Da bio sam na toj predstavi, kao njih dosta, ali nisam imao potrebe ići u prljave sanitarne čvorove u kojima su se i tad olakšavali sve dok nije smrad bio tako nesnosan da je cijelo kazalište trebalo, kao Kupare, srušiti i ponovo sagraditi, ovaj put u Hrvatskoj. Sve oni isti ljudi što se gledaju u obraz a mnogi ekskulpirani optuživanjem drugih ali u Jugi se luka najeli i namirisali. Kaže sadomazohistički bio si bivši, danas ambiciozni sadašnji, omalovažavajući želju mojih prijatelja da probam biti izravni njihov glas u lokalnoj politici, ali po njoj imam teški krimen biti ambiciozan, a po njoj i njezinoj (one druge) balici, valjda nesposoban ali ona eto visoko školovana, zaslužna u Uredu koji radi punom parom za next level igre koja je počela od Dubinog Andra u Gradu savjetujući ga “uspješno“. Slijedile su neambiciozne joj kandidature u Gradsko vijeće, zatim i u Županijsku Skupštinu, ništa baš nije išlo, ali eto nje i kandidira se za zastupnicu u Saboru, ali ne ide joj, a opet eto ona, u stvari nije ambiciozna, nego jelte bogomdana a mi sitna buranija. Mislite da je to bilo sve, o ne nije. U tim već davnim danima gospoja se kandidirala i za zastupnicu u EU-ropskom Parliamentu. E ši, mona, nije to za krezube branitelje ni pomislit nego za one profesionalno istaknute po lokalnim TV ekranima tijekom neuspješne obrane malverzanata. Nije važno što se slučajevi ne dobivaju i gube, klijenti su zadovoljni, voda se muti, nešto zlatne prašine na dnu, a ako ne ubodu tu onda će na drugom izvoru, i tako u nedogled.
I prođe to vrijeme i Famiglia se za prošle izbore podigne, iz njenih pokušaja Dube ih i Andro noću tajno prošetaju i eto ih preko Mosta. Dok su ga prelazili odma fišeke pod njega postavili i digli ga u zrak, nut tako nesvjesno i sebi presudili na njemu zapevši za paštetu. Ipak neki diverzanti prešli preko Rijeke (Dubrovačke), a neambiciozna u politici greba greb i eto je u Gradu, Eto je nadmudrivši Glavu od Splita u trenutku nesretnom, i kud ćeš bolje nego u Saborske Klupe Dubrovkinju. Sve je bilo idila prava, dok u Splitu nisu pale naočale i Gradonačelnik našao spas u Senfogradu, koji ako vam se čini da nije a bit će brzo opet Zagreb, ko što je i Golfograd danas ponovo i više Dubrovnik. Sasvim solidni Nikola, ne samo Mato, napravio je nekoliko pravovremenih poteza, koji ga ostavljaju upisanim u povijest kao izuzetnog građanina južne Županije i to onoga koji je bio istaknut kao prvi, a to za povijest ostaje.
Idealan nije nitko, život ima svoj privatni svatko, ali zauzimanje i borba za javni i zajednički interes su moje mjerilo javnih osoba.
Da završim očito je kako gospođa u Centru nije stala samo na političkim ambicijama. Šteta… samo zanima nas hoće li joj se u favor sad izložiti, jednako ali neuspješno, ambiciozni klevetnik Pantelija infisan autocestama preko Trebinja do Dubrovnika, kao i Ona sama s tunelima ispod Grada, što su ih genijalno izmislili kao “originalno” svoje… prema tome ostali su još samo neki od Dubinijeh disidenata i “mudri” Zoran i bez njihovih visokih diploma. Palamudaš s bolovanja dugotrajna im preostao se boriti do posljednje kapljice, jal one standardne ili one svinjske.
Dobro mora pobijediti. Revanšizam…. ni trunke, samo žaljenje ali ne i zaborav.
Najteže je da te za prvi milijun ne uhvate, dalje sve znamo.
Nego da se vratimo na temu u kojoj sam se svima, koji su za nju zainteresirani, uključujući one koji na njoj naporno rade, djelatnike i znalce profesionalce, na jednom mjestu i zahvalio. Sada ovdje zahvala i javnosti što je ponovo iskazala da ni 7 godina nije bilo dovoljno kako bi se uspavala.
Poštovani (Svi vi koji pratite i čitate) vrijedno je ulagati trud kad su u pitanju ljudski životi i javno dobro, kojemu je nanesena ogromna šteta, gotovo nepopravljiva.
Na jednu temu napisao sam do danas moguće i desetak tekstova, a nemam namjere prestati. Pitanje iz prethodne objave na ovom Portalu o teškoj tragediji u HE Dubrovnik u Platu, obznanjeno izravno i neizravno, a i putem određenih zainteresiranih i odgovornih grupa stiglo je do velikog broja institucija u Hrvatskoj. Jednako tako značajnih osoba iz politike, sudstva i struke, a o tome da je ozbiljna svjedoče potvrde kako su zaprimili primjedbe, tako da je ovo logičan slijed stvari…
Svakome i svima koji su tome doprinijeli moje iskreno poštovanje a i zahvala na poduzimanju potrebnih radnji i djelovanju. Napokon sve malo po malo mora ispitat i pogibija i ogromna materijalna šteta, čemu je zasigurno prethodio i proistekao je teškim nemarom koji je moguće i iskorišten u namjeri.
Zbog svega ,što Sud vjerujem vrijedno ispituje, u procesu koji ponovo “oživljava” nakon nanesene nenadoknadive štete kako obiteljima poginulih, tako posredno i svima nama. S Božjom pomoću svima koji na slučaju rade za istinu i dobro naše Domovine. Neću mentovati one kojima se najviše obraćam svi oni to i te kako dobro znaju.
Marko Mujan
Leave a Comment