S Veljkom Bulajićem upoznao sam se kada je osnivano društvo Montenegro 1990. Godine. Crnogorci su bili agresori na Hrvatsku koja je tada bila razoružana i smatrao sam da je važno osnivanje tog društva jer se time pokazuje kako ima Crnogoraca u Hrvatskoj koji su potpora i brane Hrvatskul Tada sam kao Hrvat iz Boke izabran za jednog od dvaju prvih potpredsjednika. Nastavak kulturnoga društva Montenegro je kulturno društvo Montenegro-Montenegrina, čiji sam bio i potpredsjednik i predsjednik. To je bilo vrijeme kada su neki povjerovali da će Hrvatska izgubiti rat pa je došlo do podijele društva. Ja sam od početka znao da mi je oslonac nekadašnji novinar Vjesnika u srijedu Drago Kastratović, koji je iako Crnogorac robijao s ostalim iz Hrvatskog proljeća.
Veljko Bulajić je bio uvijek za Hrvatsku i odmah je bio svjestan da su na početku rata ljudi u Hrvatskoj ogorčeni na Crnogorce i da je itekako korisno za Crnogorce u Društvu da sam i ja s njima. Zato je uvijek pazio da uvijek budem s njima kad god su ih pozivali, pa je tako on inzistirao da budem s njima na HTV-u kada se Društvo predstavilo hrvatskoj javnosti. Napadan je Dubrovnik i još tada sam stekao prijatelje iz tog svjetskog bisera a da toga i nisam bio svjestan sve dok u nisam sreo velikog hrvatskog glumca Mišu Martinovića i kada smo se prije zagrlili nego upoznali.
Duštvo je imalo i svoj časopis pa sam ga koristio i u mojoj prvoj publicističkoj knjizi
- Pečarić,Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o Beogradskim konc-logorima, Hrvatski povijesni institut, Zagreb, 1998.
Koristio san ga npr. i u knjizi:
- Pečarić and J. Pečarić,Strossmayerova oporuka, HAZU, Zagreb, 2002.
Kao podpredsjednik Društva po izboru velikog hrvatskog redatelja Krste Papića s kojim je upoznavanje bilo identično s onim s Mišom Martinovićem dao sam i intervju za Vjesnik koji sam objavio u više knjiga pa ga dajem u prilogu, kao i moje pismo tadašnjem Predsjedniku Crno Gore u povodu jedne njegove neobične izjave o “Bokeljskoj mornarici”.
Ali vratimo se Veljku. On me je upoznao i s našim oskarovcem Brankom Lustigom. O tome sam pisao prof. dr. sc. Matku Marušiću. I to pismo je dano u nizu mojih knjiga, kao I zadbja dva teksta dana u Prilozima u kojima spominjem ulogu Veljka Bulajića da I ja budem u HNK kada je Zagreb posjetio Papa Benedikt XVI.
Iskrena sućut obitelji mog dragog prijatelja Veljka Bulajića
Akademik Josip Pečarić
Leave a Comment