….Kako donose mediji, Hrvatski sabor trebao bi do kraja svibnja raspravljati o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (KZ) koje predlaže vladajuća koalicija, a ovih dana dovršen je i nacrt teksta kojim se u KZ želi ugraditi članak o zabrani javne uporabe ustaškog pozdrava “Za dom spremni”…..
Nažalost u Hrvatskoj jačaju Titoističke snage pa je tako i najveća oporbena stranka SDP javno obećavala da će vratiti ime maršala Tita današnjem Trgu Republike Hrvatske, a bivši predsjednik Hrvatske Josipović, kojega je pobijedila Kolinda Grabar Kitarović, ironično je govorio kako je dobro što su skinute ploče s imenom trg Tita pohranjene u muzej, jer će se tako uštedjeti novci s obzirom da se neće morati naručivati nove ploče kada se bude vratio Trg maršala Tita. Čak se obećavalo i prijetilo kako će se pobjedom Milanovića na predsjedničkim izborima Tito vratiti na Pantovčak, vjerojatno na bijelom konju.
Proces detitoizacije počeo je upravo odlukom Kolinda Grabar Kitarović da makne Tita kao diktatora s Pantovčaka u muzej. Nastavljen je odlukom Gradske skupštine da se konačno preimenuje Trg maršala Tita, ali na tome se stalo i zato se trebamo vratiti etičkim presudama HNES-a-Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je u prepunoj dvorani Vatroslav Lisinski na temelju empirijskih dokaza etički osudilo Tita za veleizdaju i za genocid nad Hrvatskim narodom.
Svojevremeno je prof. Zdravko Tomac pisao za portal Direktno u svojoj rubrici excatedra: “Zanimljivo je da je publicist, novinar i politički analitičar Kazimir Mikašek-Kazo kao član HNES-a sa grupom pravnih stručnjaka izradio prijedlog zakona kojim bi trebalo nastaviti i završiti detitoizaciju, a koji je nazvao „Lex Tito“. Čak je predlagao pojedinim saborskim zastupnicima tzv. „desnice“ da „Lex Tito“ predlože u saborsku proceduru što su oni odbili s obrazloženjem da ne žele s tim izlaziti kako ne bi izgubili glasove centra na prošlim izborima za zastupnike u EU parlamentu.“
Nije li apsurd da se takav zakon nitko nije usudio predložiti u saborsku proceduru?
Tito je i nadalje na našu sramotu počasni član HAZU-a a mnogi ga glorificiraju kao najvećeg sina hrvatskog naroda nasuprot istinskim velikanima kao što su blaženi Alojzije Stepinac i prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman. Čak je i Zoran Milanović više puta izjavio da je Tito najbolje što smo u povijesti imali, a drugi predsjednički kandidat Miroslav Škoro izjavio je u Aljmašu o blagdanu Velike Gospe da „ne treba čačkati po prošlosti“, što znači da prihvaća lažnu komunističku povijest koja je mitomanski nametnuta Hrvatskom narodu. Zbog toga bi hrvatski narod trebao tražiti od premijera i vladajuće većine da kristalno jasno kažu hoće li voditi politiku pisanja istinite hrvatske povijesti ili će i nadalje prihvaćati lažnu i mitomansku komunističko- velikosrpsku povijest Hrvatske koja je pisana diktatorskom rukom J.B. Tita? Narod bez istine o svojoj povijesti i bez snage da se izbori za istinu o svojoj povijesti, narod je bez budućnosti. Umjesto „Lex Tito“, čini se dobit ćemo „Lex Ognjen Kraus“ u kojemu se komunistički, diktatorski režim Josipa Brza Tita ne spominje ni jednom riječju!?
….Kako donose mediji, Hrvatski sabor trebao bi do kraja svibnja raspravljati o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (KZ) koje predlaže vladajuća koalicija, a ovih dana dovršen je i nacrt teksta kojim se u KZ želi ugraditi članak o zabrani javne uporabe ustaškog pozdrava “Za dom spremni”…..
Riječ je o inicijativi koju je početkom ove godine pokrenuo predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus koji je organizirao tri sastanka na koja su došli predstavnici većine parlamentarnih stranaka i manjinski zastupnici, a sve kako bi se sankcionirala svaka upotreba ustaških, četničkih i fašističkih simbola. Ono najvažnije što Kraus predlaže nalazi se u nacrtu ovog članka spomenutog prijedloga zakona:
“Tko u javnom prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći ili pokazuje u javnosti na drugi način simbole, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, pokliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja fašističkog, nacionalsocijalističkog, ustaškog i četničkog pokreta ili režima ili njihovih vodećih osoba ili postrojbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.”
A zapravo bi tekst ovog predloženog članka trebao glasiti ovako, jer niz je utemeljenja i dokaza za konačnu zakonsku osudu komunističkog režima koji se na svom kraju iz diktature pretvorio u krvavi obračun s Hrvatskom sijući smrt u vrijeme Domovinskog rata.
“Tko u javnom prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći ili pokazuje u javnosti na drugi način simbole, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, pokliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja komunističkog, diktatorskog i zločinačkog režima Josipa Broza Tita i bivše Jugoslavije, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.”
Čini se da ćemo umjesto zakona „Lex Tito“ imati zakon „Lex Ognjen Kraus“, a sam tajming objave nacrta zakona, u svibnju mjesecu kada obilježavamo krvavi partizanski pir nad Hrvaticama i Hrvatima s križnih Bleiburških puteva, kada nas očekuju važni lokalni izbori, nije slučajno izabran. Cilj je poljuljati stabilnu vladajuću većinu. Treba se nadati da Andrej Plenković neće podleći novom pritisku koji se iza brda valja i da zakon o osudi totalitarnih režima i njihovih simbola ne može proći bez konkretne osude najmorbidnijih od njih, a to je Titov režim bez ikakve sumnje. Za ovakvu kvalifikaciju postoje tisuće razloga i dokaza pa ću taksativno navesti samo neke.
TEMELJCI ZA DONOŠENJE ZAKONA LEX TITO
1. Rezolucija 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe prihvatila 27. lipnja 1996.
2. Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe prihvatila 25. siječnja 2006. godine;
3. Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Jugoslaviji i Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, koju je donio Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 30. lipnja 2006. god.
4. Zaključci „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih i totalitarnih režima“ pod predsjedanjem akademika Zvonka Kusića, koje zaključuje da je potrebna javna rasprava o ovoj povijesnoj temi kao i donošenje zakonskih i podzakonskih akata.
| 5. Europski parlament, – uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima, – uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová, – uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948., – uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.(1), – uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006., – uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(2), – uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008., – uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.(3), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(4), – uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783), – uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi, – uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima, – uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma, – uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja, – uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata, – uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika, A. budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima; B. budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata; C. budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju; D. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni; E. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura; F. budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene….. te poziva države članice da najoštrije osude takva, djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;………. Ne postoji ni jedan dokaz da je u modernoj Republici Hrvatskoj bilo tko veličao Antu Pavelića i ustaški režim NDH! Nitko nikada zbog takvog ili sličnog krimena nije optužen ili osuđen, osim onih slučajeva kada se pomoću klasičnog verbalnog delikta želi dokazati da je HOS-ov braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ veličanje NDH. Taj pozdrav je veličanje Domovinskog rata, on je oda jednoj najvećoj hrvatskoj pobjedi u povijesti, a gubitnici taj sveti braniteljski pozdrav na silu žele pretvoriti u nacistički pozdrav kako bi omalovažili stvaranje slobodne Hrvatske o kojoj su sanjali naraštaji. Kazimir Mikašek-Kazo
|
Leave a Comment