Zagreb je grad prepun povijesnih kontrasta, no jedan detalj u samom srcu grada već godinama izaziva tihe rasprave među prolaznicima. Riječ je o maloj brončanoj spomen-ploči smještenoj u Bogovićevoj ulici broj 6. Ta ploča ne slavi nikakvog velikog vojskovođu, političara ili umjetnika. Ona je posvećena psu – mješancu Plutu koji je 1899. godine uginuo braneći gradilište današnjeg Oktogona.
Dok se turisti rado zaustavljaju i fotografiraju ovaj simpatični spomenik radničkoj solidarnosti i ljubavi prema životinjama, činjenica da jedan pas ima trajno obilježje u najprometnijoj pješačkoj zoni grada otvara dublje pitanje o prioritetima zagrebačke spomeničke baštine. Naime, u istom tom užem centru grada, stotine ključnih povijesnih ličnosti, znanstvenika, umjetnika, ali prije svega heroja Domovinskog rata i hrvatskih branitelja – nemaju nikakvu spomen-ploču niti bistu.
Hrvatski branitelji koji su dali svoje živote za slobodu zemlje u kojoj danas slobodno šećemo tim istim ulicama, u pravilu su obilježeni na marginama grada, u četvrtima u kojima su živjeli ili kroz skupne spomenike izvan najužeg centra. Iako su u povijesti Zagreba i Hrvatske ostavili neizbrisiv trag, pojedinačni junaci Domovinskog rata, zapovjednici i borci koji su obranili domovinu, nemaju svoje pojedinačne ploče na pročeljima zgrada Donjeg grada koje bi svakodnevno podsjećale stotine tisuća prolaznika na njihovu žrtvu.
Slična je situacija i s brojnim velikanima hrvatske znanosti i kulture. Dok ulične anegdote poput psa Pluta dobivaju svoje vidljivo mjesto na inicijativu civilnih udruga i entuzijasta, procedure za postavljanje spomen-ploča braniteljima ili preminulim umjetnicima često zapinju u dugotrajnim birokratskim labirintima gradskih ureda.
Naravno, spomen-ploča psu Plutu nije postavljena s namjerom da umanji bilo čiju važnost. Ona je replika starog obilježja koje je arhitekt Josip Vancaš podigao iz čistog sentimenta krajem 19. stoljeća, a na ulicu je izvučena 2013. kao turistička atrakcija i crtica iz zagrebačke prošlosti. No, njezina izrazito vidljiva pozicija u Donjem gradu neminovno stvara osjećaj društvene nepravde kada se usporedi s nedostatkom sličnih obilježja za ljude koji su zadužili modernu hrvatsku državu.
Mnogi građani i braniteljske udruge s pravom ističu da bi uži centar Zagreba trebao puno jasnije i vidljivije reflektirati suvremenu hrvatsku povijest. Heroji koji su branili grad i državu devedesetih godina prošlog stoljeća zaslužuju da njihova imena budu uklesana na pročeljima ulica kojima danas ponosno koračamo, ravnopravno s povijesnim ličnostima iz ranijih stoljeća.
Dok god su priče o herojima potisnute na periferiju ili u institucionalne prostore, a simpatične ulične anegdote drže primat u pješačkim zonama, Zagreb će nositi ovaj neobičan spomenički apsurd. Pas Pluto će i dalje imati svoje mjesto u Bogovićevoj, ali javni prostor u centru glavnoga grada morat će u budućnosti pronaći adekvatniji način da vrati dug časti onima koji su za njega dali najviše.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment