U Korčuli logopeda nema pa vozim dva puta mjesečno u Dubrovnik…

Podjeli

Podsjetimo, na 30. sjednici Gradskog vijeća vijećnik iz redova stranke HSP Jure Volarević postavio je pitanje o problemu logopeda u gradu Korčuli. Gradonačelnica je u svom odgovoru o radu logopedinje Darije Burmas rekla:

„Imali smo dosta rasprava s navedenom osobom oko netransparentnosti u njenom radu vezano za pravdanje računa i čim smo zatražili koja točno djeca koriste tu uslugu, nastali su problemi. Počela je prijetiti s odustajanjem rada obrta kao da je njen rad dobrotvoran. Zamišljeno je da Grad Korčule financira pola troškova logopedskih usluga, a pola roditelji.”

Izuzetno je ružno od gospođe gradonačelnice Nike Silić Marojević, koja se i te kako sili koliko i kad god joj se to pruži prilika, poticanje novinarke Dore Lozica i upućivanje na par nezadovoljnih roditelja. Znademo da su oni često u svojim problemima, a glavni je potrebito dijete, zbog kojega se obraćaju stručnim osobama s čijim dijagnozama i radom mogu, kao većina biti zadovoljni, ali i nezadovoljni. Do sad su primjedbe bile rijetke, ali iznenada istupom Gradonačelnice o muljanju anonimna majka “hrabro” i “kompetentno” izjavljuje: “Bože sačuvaj! Žalim novaca koje je uzimala od roditelja, ja sam odustala nakon dva sata jer sam vidjela da je žena varalica.” O postupku prilikom dijagnosticiranja tvrdi, kako je logopedica vrlo šturo, bezosjećajno i površno objasnila svoje dojmove te inzistirala da nalaze dječaka šalje nekome u Zagreb.

Majci su samo dva sata bila dovoljno da zaključi nešto za što se logopedi školuju dvadesetak godina, i svoje znanje unaprjeđuju kroz cijeli radni vijek. Možda je najjednostavnije trebalo reći kako dijete nema uočenih problema i da nije potrebno poslati nalaze nekome gore (na višoj razini) kako bi se dobilo drugo ili još stručnije mišljenje i potvrdila dijagnoza.

Druga izjavljuje „Ne znam što je točno ona, ali logoped nije“, tako da zbilja nije jasno tko je tu školovan, jer netko sigurno nije budući da tko god ima dobru volju, pa tako i roditelji u trenu mogu naći podatak o završenom školovanju poštovane gospođe Burmas: profesor logoped na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Zagreb i Logopedista na Università degli Studi di Milano. Srećom tu je i izjava puno iskrenije Majke, koja udara u srž problema: “Ne želim uopće govoriti koliko se čeka termin za logopeda u Kalosu, u Korčuli logopeda nema pa vozim dva puta mjesečno u Dubrovnik.“

Eto i istine. Nešto je zbilja jako muljavo i za razliku od forsirane podvale tobožnjeg spomenika za “poginule i nestale” branitelje Korčule, neregularno odigranog natječaja, i unatoč financijskoj krizi grada ove godine za njega planiranih 100.000 eura, a dogodine 200, opet, tisuća eura, na drugoj strani za rad s potrebitom djecom prošle godine je izdvojeno 1.000 eura manje od prethodnih, znači samo 4.986 eura za godinu dana rada s 25 djece, što s prilozima roditelja i Županije izađe na 700 eura “sramotne” bruto mjesečne plaće jedne visoko školovane osobe. Time se šalje poruka kako se ljubav prema poslu očito niti cijeni, niti isplati, ali hajde ti Dariji sportašici i jedriličarki objasni kako joj se bilo bolje opredijeliti za drugu profesiju da je u gradu Korčuli ne bi nedostojno tretirali i praktično tjerali, usput joj zakinuvši i onih zasluženih a neisplaćenih 2000 eura, koje Nika ne da. S takvim odnosom gradske vlasti djeluje upravo kao da se očekuje od Darija Burmas da mulja kako bi u svojoj struci preživjela, no ona je ostala dostojanstvena, ali na žalost, kako sad stvari za sad stoje, nije ostala. Reklo bi se da je za Gradonačelnicu ovo (kratkoročno) “win-win”situacija, ali je roditeljima, a prije svega djeci još jedan od raznih nam gubitaka u Korčuli gdje “osjećajni” glumice i glumce otaru papirom poput nadrealista s onim: “Zdrrravo”, dok i sami ne dožive zasluženo.

Udruga Oblačić putem koje je LOGOS Darija j.d.o.o. obavljala logopedske usluge i imala Ugovor s Gradom Korčulom, uspješno je radila niz godina (6), dostavljala izvještaje o radu i financijama na koje Grad nije imao većih prigovora sve do lipnja prošle godine, iako Izvještaj o radu za 2024. godinu ne izgleda ni po čemu posebno manjkav ili štur, dapače. U njemu stoji kako je „Tijekom 1. 1. 2024. do 30. 9. 2024. . godine s 25 djece proveden postupak logopedske procjene i 389 logopedskih tretmana. Tijekom 2023. godine 12 djece s posebnim potrebama je trajno riješilo logopedski problem, a 2024. godine njih 8, što je puno više od očekivanih 10 posto, a te brojke potvrđuju i reakcije roditelja do čijih smo mišljenja došli, a dio ih se izjasnio na portalima.

Sve u svemu još jedna sramota grada Korčule za koju smo i mi krivci jer nismo uspjeli predvidjeti ovakva razračunavanja, ali nakon saznanja ovim putom reagiramo prema javnosti i institucijama u nadi da nam se vrati jedna draga i vesela, djeci privržena i stručna logopedica i profesorica. Korčuli je dosta bezglavih privatno interesnih i ideoloških razračunavanja treba je voljeti i graditi pri čemu je od svih deklariranja najvažnija dobrobit djece.

Marko Mujan
nezavisni vijećnik u Skupštini DNŽ


Podjeli
Leave a Comment